Crveni pauk u soji, a nema registriranih preparata za suzbijanje

Sve veći problem u uzgoju soje predstavlja crveni pauk koji se javlja svake godine u uvjetima kada su visoke temperature i nedostatak vlage. Istina, ove godine vlage za sada većinom ima, no prognozirani sušni periodi ponovo bi mogli dovesti do pojave ovog štetnika. 

Ono što predstavlja problem je što posljednje tri godine, kako su zabranjene određene aktivne tvari, nema registriranih preparata kojima se može suzbiti. 

Smanjiti stres biljke

Sve agrotehničke mjere koje mogu pomoći da sam usjev bude pod manjim stresom, doprinijet će tome da bude manji napad pauka, a samim tim i manja šteta. 

Korovi u soji: Ključno je obaviti tretiranje u pravo vrijeme - koje je to?

"Ovaj se štetnik kreće od rubnih dijelova, šanceva, uvratina, gdje se generacije prvo razvijaju na travi, a kada se razvije i usjev, ulazi u soju i pomoću vjetra se širi unutar njive", pojašnjava dipl. ing. agr. Siniša Hrgović iz Uprave za stručnu podršku i razvoj pri Ministarstvu poljoprivrede. 

Kako bi se smanjila stresna situacija, pomaže korištenje biostimulatora u početnom dijelu razvoja vegetacije, čime se jača korijen, lakše usvajaju hraniva i vlaga iz tla. Najviše će pomoći navodnjavanje, ako je moguće, jer će soja tada imati idealne uvjete i po pitanju vlage i razvoja pa crveni pauk neće moći napraviti veliku štetu. 

"Usjevi koji, nažalost trpe od suše, stresa, kada krene cvatnja, krajem treće, početkom četvrte troliske, ako su temperature visoke i biljka pod stresom, postoji opasnost od pojave i širenja crvenog pauka koji oduzima puno prinosa i kvalitete", komentira. 

Ono što se još može napraviti je održavati čistima rubne dijelove polja od korova i trave gdje se oni zadržavaju. 

Dvije vrste crvenog pauka

Inače, crveni pauci spadaju u red Acarina (grinje), a na soji su poznate vrste iz roda Tetranychus: T. atlanticus McGregor (atlantski pauk) i T. urticae Koch (obični crveni pauk). Napadaju lišće odraslih biljaka, a hrane se i na cvjetovima te lokalno mogu izazvati značajnu štetu. Riječ je o polifagnim vrstama s velikim brojem generacija godišnje. 

Atlantski pauk se hrani na oko 90 biljnih vrsta, a osim soje, napada kukuruz, hmelj šećernu repu, a u pojedinim godinama suncokret i druge, navodi Marija Ivezić u knjizi "Entomologija". U prirodi se nalazi od proljeća do jeseni te može imati 10 do 13 generacija. Pogoduje mu toplo i suho vrijeme, a optimalna temperatura za njegov razvoj je između 25 i 29°C. 

U vrijeme vegetacije odrasli su oblici zelenožute boje, a ženke koje prezimljavaju su crvene. 

Napadnute biljke zaostaju u porastu, a sam pauk se nalazi s donje strane lista gdje se uočava fina paučinasta prevlaka. 

Kada je riječ o običnom crvenom pauku, morfološki je sličan atlantskom. Optimalna temperatura za njegov razvoj je 29 do 31°C te relativna vlažnost zraka između 35 i 55 %. Hrani se na oko 200 biljnih vrsta a uz već nabrojane kod atlantskog, javlja se i na povrću, cvijeću, voćkama i vinovoj lozi. 

Također obitava s donje strane lišća gdje siše biljne sokove. Na mjestu njegova uboda nastaju žućkaste pjege koje se pri jačem napadu spajaju, suše se, a nekada propada cijeli list. Štete čini pred cvjetanje ili u vrijeme cvjetanja.