Budućnost poljoprivrede leži u vodi

Otkad postoji civilizacija, poljoprivrednici su diljem svijeta na razne načine natapali svoja polja, kako bi prinos bio bolji i kvalitetniji. To je uvjetovalo da se najmoćnije svjetske civilizacije razvijaju daleko brže upravo na područjima obilatima vodom. Razvojem civilizacije razvijali su se i sistemi navodnjavanja. Ako se zna da Hrvatska ima sve preduvjete da poljoprivredu uz uvjete natapanja dovede u sam svjetski vrh, onda je svaka diskusija o potrebi natapanja suvišna. Ovog trenutka navodnjava se svega osam posto obradivih površina. Ako tome dodamo činjenicu da smo jedna od rijetkih zemalja koje raspolažu s izvanrednim vodnim resursima, onda je doista šteta ne iskoristiti ih. Dva doista opravdana razloga nas upućuju na to. Prvo je dugogodišnja borba sa sušama koje su poljodjelcima zadavale ogromne probleme i drugo, što nas na to obvezuje članstvo u EU.

Sve provedene analize ukazuju da se ovog trenutka može navodnjavati preko 700.000 ha, čime bi se svrstali u svjetski prosjek zemalja sličnih klimatskih i drugih značajki. Najnovija istraživanja ukazuju da bi se na takvoj površini moglo proizvoditi hrane za oko 20,000.000. stanovnika. Do sada smo se oslanjali na oborinske vode koje u pravilu padaju u jesenskom i zimskom periodu. Kada bi bile ravnomjerno raspoređene tijekom godine, to bi bilo dovoljno za poljoprivrednu proizvodnju, ali padaline su u pravilu upravo onda kada su potrebe biljaka za vodom najmanje.

Ovo se posebno odnosi na priobalje gdje je tijekom ljetnih mjeseci broj kišnih dana doista malen i gdje bez dodatnog navodnjavanja ne bi bilo intenzivne poljoprivredne proizvodnje. Po tom pitanju, priobalje Dalmacije i dalmatinski otoci su najoskudniji vodom i najteže je provesti navodnjavanje. Poseban problem pričinjavaju nasadi na slabo pristupačnim terenima, usitnjenost parcela, najmanji broj kišnih dana i konačno - visoka cijena vode iz vodovoda (dok za primjer, poljoprivrednici Izraela plaćaju 50 centi za kubni metar vode, dalmatinski težak mora za kubik izdvojiti i do dva dolara, što je van svake pameti). Ukoliko se ovaj problem ne riješi, budućnost naše poljoprivrede u EU je doista upitna.

Kako sačuvati oborinske vode?

U posljednje vrijeme, ulaže se dosta truda kako na najlakši način sačuvati oborinske vode i koristiti ih onda kada su nasadima najpotrebnije. Jedan od načina je kopanje čatrnja za skupljanje vode, ali kako smo ranije spomenuli - to je veoma teško na nepristupačnim terenima. Da bi olakšali posao poljoprivrednicima, proizvedena je PVC hidroizolacijska folija kojom se veoma lako mogu praviti mala umjetna jezera i u njima akumulirati oborinske vode. Dovoljno je iskopati rupu i u nju položiti foliju koja je veoma trajna i otporna. Njezina svojstva su vodonepropusnost, neznatno upijanje vode, postojanost prema dugotrajnom djelovanju vode, dobra mehanička svojstva, postojanost prema hladnoći, starenju i mikroorganizmima.

Ovaj sistem je kroz niz godina isproban na više lokacija, od Dubrovnika do kaštelanskog bazena i pokazao se kao veoma dobar. Ovisno uvjetima ugradnje i uporabe, folija može potrajati 10 do 20 godina. Ovakav način akumuliranja oborinskih voda dobro je poznat u dosta zemalja, posebno u Španjolskoj. Sve dok se mjerodavni odluče poduzeti mjere o navodnjavanju obradivih površina, težaci se moraju snalaziti kako znaju jer je to jedini uvjet za preživljavanje.

Foto: depositphotos.com