• Globalni seljački pokret
  • 18.07.2013.

Prehrambena neovisnost

Deset mjesta u okrugu Maine u SAD-u odnedavno su proglasila prehrambenu neovisnost malih poljoprivrednih proizvođača i odbijaju poslovati prema nacionalnim poljoprivredno-prehrambenim političkim odlukama koje štite velike korporacije i uvoz hrane

  • 496
  • 46
  • 0

La Via Campesina je svjetski seljački pokret kojim mali poljoprivredni proizvođači pokušavaju promijeniti štetna globalna kretanja u poljoprivredi. Članove ovog pokreta čini 180 seljačkih udruženja iz više od 80 zemalja svijeta.

"Prehrambena neovisnost” (Food sovereignty) je termin izabran od strane članova spomenutog udruženja u 1996. godini, a označava pravo svakog čovjeka da sam utvrdi vlastiti sustav prehrane bez ugrožavanja drugih ljudi i okoliša, te da očuva osnovne resurse za preživljavanje čovječanstva - plodno tlo, čistu vodu, zrak i sjeme, pasmine stoke i tradicijska znanja. Prehrambena neovisnost daje pravo ljudima da proizvode hranu za sebe i svoju zajednicu te odbiju kontrolu korporativnih prehrambenih sustava. Propagiranjem neovisne prehrane, proizvođač hrane, distributer i potrošač hrane sami odlučuju o poljoprivredno-prehrambenoj politici koja ih se tiče. Na forumu Prehrambene neovisnosti u Maliju 2007. godine, preko 500 delegata iz 80 zemalja prihvatilo je Nyeleni deklaraciju čiji dio kaže:

“Prehrambena neovisnost je pravo svake osobe na zdravu i kulturalno prilagođenu prehranu proizvedenu na ekološkim i samoodrživim principima, te njihovo pravo da definiraju sami svoje poljoprivredne i prehrambene sisteme. Pokret Prehrambene neovisnosti stavlja proizvođače i potrošače u centar prehrambene djelatnosti, a ne kao što je to slučaj danas kada interesi globalnog tržišta i velikih korporacija imaju odlučujući utjecaj na zbivanja. Potrebno je zaštititi interese budućih generacija. Na prvo mjesto stavlja lokalne i nacionalne ekonomije, te osnažuje seljake i obiteljska gospodarstva čija se proizvodnja temelji na ekološkoj, društvenoj i ekonomskoj samoodrživosti. Prehrambena neovisnost potiče transparentnu trgovinu koja garantira prihod proizvođaču i prava potrošača da kontrolira svoju hranu i prehranu. Ovom deklaracijom se nastoji osigurati da su prava za korištenje i upravljanje zemljištem, vodama, sjemenom, stokom i biodiverzitetom u rukama onih koji proizvode hranu i onih koji je konzumiraju...”

Uzroci:

Pokret Prehrambene neovisnosti je nastao kao odgovor na niz različitih zbivanja;

  • Neuspjeh „Zelene revolucije”; Pojam Zelena revolucija označava napredak u ratarskoj proizvodnji zamjetan između 60-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća kojim su drastično povećani prinosi žitarica, posebno pšenice i riže. No, iako je Zelena revolucija proizvela više hrane, nije uspjela smanjiti glad u svijetu jer je ostao problem dostupnosti hrane. Promicatelji pokreta Prehrambene neovisnosti tvrde da Zelena revolucija nije promijenila koncentriranu ekonomsku moć, te je onemogućila ravnopravnost kupovne moći i dostupnost poljoprivrednog zemljišta. Prelazak na industrijsku poljoprivrednu proizvodnju je uzrokovao neke društvene i ekološke probleme. Zemljište, resursi, moć i novac su se koncentrirali u rukama korporacija i velikih farmi. Istovremeno, dobili smo značajno smanjenje biodiverziteta zbog korištenja hibridnog sjemena i visokoproduktivnih životinjskih hibrida.
  • Još jedan od povoda formiranja novog vala Prehrambene industrije je i slučaj Haitija i lokalne proizvodnje riže; U 80-im godinama prošlog stoljeća Haiti su proizvodili svu rižu za svoje potrebe i još ju izvozili. Uništavanje poljoprivrede započelo je pogrešnim političkim odlukama kada je Međunarodni monetarni fond 1986. i 1995. kreditirao Haite pod uvjetom da snize carinske namete na uvoz. Haićanski se farmeri nisu mogli natjecati s niskim cijenama uvoznih poljoprivrednih proizvoda, te je ruralno stanovništvo migriralo u gradove. Haićanska domaća proizvodnja riže je postajala sve nekonkurentnijom. Do 2008. godine, Haiti su uvozili 80% svoje riže, a time su postajali sve podložniji fluktuacijama cijena i opskrbe. Cijena riže se višestruko povećala 2008. godine, i mnogi Haićani si ju više nisu mogli priuštiti, te su gladovali. Dodatno, problem se produbio velikim potresom jer su dvije američke kompanije pod krinkom humanitarne pomoći unijele velike količine jeftine riže (poticana proizvodnja riže u SAD-u), urušile cijenu na tržištu, uništile lokalne proizvođače ( onemogućile prodaju lokalno proizvedenog proizvoda), a same dobro unovčile posao.
  • Također, svjetski su investitori u posljednjem desetljeću privučeni na tržište hrane i poljoprivrednih proizvoda. Na burzama, veliki igrači umjetno utječu na promjene cijena hrane i poljoprivrednih proizvoda. Špekulacija razdvaja cijenu hrane i stvarnu vrijednost iste. Umjetni procesi špekulacije podižu cijenu hrane. Tako npr. zahvaljujući ulaganju žetona u cijene, pšenica postaje nedostupna za sve veći broj ljudi. Svjetska trgovina robom nema ništa s hranom, njenim dobavljačima ili s onima koji se hrane, sa sezonama radova, sa sjetvom ili žetvom. Rast cijene nije tek rezultat ponude i potražnje. On je prvenstveno rezultat špekulacije. Pogrešno je uvriježeno mišljenje da od viših cijena hrane koristi imaju primarni proizvođači, jer inflacija i sve viši troškovi inputa (gorivo, gnojivo, zaštitna sredstva) pogoduju samo zatvaranju farmi. Profit je u rukama trgovaca, preprodavača, špekulanata i investitora.

Pokret Prehrambene neovisnosti se temelji na tvrdnji da hrana ne smije biti samo trgovačka roba već je pristup hrani ljudsko pravo svake osobe. Potiče: ekološku, diverzificiranu, samoodrživu proizvodnju, te lokalnu izravnu prodaju. Nadzor nad zemljištem, pašnjacima, opskrbom vodom, sijanjem, stočnim fondom i populacijama ribe ostavlja u rukama proizvođača hrane. Pokret odbija pojam privatizacije prirodnih resursa.

Jedan od glavnih zaključaka Nyeleni foruma je da su zemlja, sjeme, atmosfera i voda zajednička dobra.

Konkretni primjeri

U SAD-u se pokret budi u pokrajini New England. Mjesta u Mainu su pokrenula novu agrarnu revoluciju kojom iskazuju svoje neslaganje s državnim i federalnim legislativama. U svibnju je maleno mjesto Isle of haut postalo deseto mjesto koje je proglasilo neovisnost i bojkot nacionalnih pravnih odrednica koje štite samo velike korporacije. Prihvatili su Uredbu o prehrambenom samoupravljanju koju su još 2010. godine sastavila tri farmera, a kojom se dozvoljava farmerima da prodaju svoje proizvode izravno potrošaču bez državnih dozvola i inspekcija. To znači, da mali lokalni poljoprivredni proizvođači nisu obvezatni poslovati u skladu s državnim zakonima ako prodaju direktno potrošačima. Pokret se zasniva na ideji da se male proizvođače poštedi birokracije. Aktivisti tvrde da ne žele ukidati zakone već uvesti samokontrolu proizvodnje i tržišta na lokalnom nivou. Sve se temelji na principu međusobne kontrole; Poanta je u tome, da ako proizvođač proda lošu ili pokvarenu hranu potrošaču, ovaj mu se nikad više neće vratiti niti će mu itko drugi doći. S druge strane vladini dužnosnici tvrde da zbog sigurnosti hrane ipak treba postojati kontrola na državnom nivou. Obje strane još uvijek čvrsto brane svoja stajališta. http://islandadvantages.com/news/2013/jun/6/isle-au-haut-votes-in-favor-of-food-self-governanc/#.UecB9KypU1d

U Engleskoj se u posljednje vrijeme formirao glas malih seljaka koji žive od po par do desetak hektara zemljišta. Nazivaju se Savez radnika na zemlji (Land Workers alliance) i sudjelovali su prije nekoliko dana u Jakarti na globalnom sastanku La Via Campesina. Engleski Savez za cilj ima ponuditi alternativnu sliku poljoprivrede koja nije samo u stvaranju profita već uključuje socijalnu i kulturnu dimenziju. Mnogi od 70-ak članova engleskog saveza su mlađa, visokoobrazovana populacija koja se posvetila životu od zemlje. Proizvodnja hrane na selu je pozitivna reakcija u mnogim mladim ljudima koji naziru probleme koje nam donosi globalizacija. Cilj im je stvoriti tijelo koje može zastupati interese takvih malih proizvođača. Velika poljoprivredna industrija proizvodi hranu, ali to mogu i mali poljoprivredni proizvođači postići uz više socijalne interakcije, manje mehanizacije i manje negativnih utjecaja na okoliš. I postoje ljudi koji tako žele živjeti. Istraživanja u UK pokazuju da samo 1% ljudi živi od rada na zemlji, ali sve veći broj mladih osoba tako želi živjeti. Ljudi polako postaju svjesni što znači izgubiti zdravu kulturu prehrane. http://www.psfk.com/2013/06/british-peasant-farm-life.html

Škotski savez malih poljodjelaca aktivno sudjeluje u radu s agencijama i vladinim dužnosnicima u oblikovanju lokalne i nacionalne politike ruralnog razvoja. http://www.crofting.org/

Da li je Hrvatska prehrambeno neovisna?

Nažalost, naša je država već duže vrijeme prehrambeno ovisna, a spomenuta ovisnost o uvezenoj hrani ubrzano raste. Hrvatska ovisnost o uvozu hrane se kreće negdje između 45-50%. Rezultat je to politika koje su pogodovale velikim industrijskim sustavima u poljoprivredi. Dominacija korporativne poljoprivrede uništava srednje i male poljoprivrednike koji nisu organizirani. Negativni su trendovi dobro uočljivi na proizvodnji mlijeka; Ako se sadašnjim tempom nastavi smanjivanje broja mliječnih goveda i proizvodnja mlijeka u RH, naši potomci će morati konzumirati uvezeno mlijeko i neće imati priliku nabavljati svježe sirovo mlijeko.

Hrvatskoj je hitno potrebna legislativa koja:

  • potpomaže razvoj lokalnih inicijativa, lokalne proizvodnje i lokalnih marketing mreža. Nova tržišta lokalnih proizvoda mogu biti i opskrba lokalnih škola, bolnica i javnih ustanova.
  • uvodi porezne olakšice za male lokalne trgovine lokalnih proizvoda jer veliki broj njih svakodnevno nestaje pod pritiskom otvaranja velikih trgovačkih centara.
  • se suprotstavlja monopolu trgovaca jer prerađivači i preprodavači najviše zarađuju dok proizvođač sve teže preživljava od prodajnih cijena.
  • potpomaže otvaranje mjesnih mljekara, klaonica, mlinova, sušara, te ostalih prerađivačkih objekata radi sprječavanja centralizacije prehrambene industrije.
  • potiče domoljubnu kupovinu od lokalnih proizvođača.
  • štiti granice od jeftinog uvoza.
  • potiče mlade poljoprivrednike s poreznim olakšicama i beskamatnim zajmovima.
  • pojednostavljuje birokratske zahtjeve za bavljenje poljoprivredom.
  • potiče osnivanje poljoprivrednih zadruga.

Istina je i trenutno se provodi nekoliko mjera koje bi trebale pomoći potrošačima da lakše dođu do domaćeg voća i povrća (fiskalizacija na tržnicama, certificirane seljačke tržnice i popularizacija urbanih vrtova), no kako Ministarstvo potiče male stočare i ratare? Kako omogućiti stočaru da što jednostavnije proda meso, mlijeko ili jaja izravno i lokalno? U nekim američkim državama omogućeno je klanje životinja na mjestu uzgoja upravo radi izravne prodaje? Zašto se ne potiče otvaranje malih lokalnih mljekara, lokalnih klaonica ili zadružnih mlinova? Zašto se ne olakša izravna prodaja sirovog mlijeka dostavom na kućni prag jer, priznati ćete, postoji potrošačka populacija koja želi nabavljati ovakvo mlijeko, te proizvođači kojima bi takva prodaja pomogla. Zašto proizvođač mlijeka ima količinsko ograničenje za prodaju sirovog mlijeka izravno na farmi?

Na svakome od nas je da odlučimo da li ćemo biti puki promatrači ili pokušati utjecati na promjene. Mislim da je proizvođačima preostala jedino samostalna borba za svoja prava. Nosioci pozitivnih promjena odozdo tj. oni koji su "uzeli stvari u svoje ruke" ne čekaju promjene globalne politike. Možda baš na navedenim primjerima samoorganiziranih seljaka iz pojedinih okruga SAD-a i Engleske možemo pronaći svoju šansu za stvaranje boljeg svijeta budućim hrvatskim generacijama. Da li mali hrvatski poljoprivrednici imaju snagu i složnost zahtijevati promjene? Možemo se pokušati boriti kao pojedinci, ali najlakše ćemo djelovati kroz razna udruženja proizvođača i potrošača, udruge koje se bave lobiranjem i zagovaranjem za bolju poljoprivrednu politiku na korist naroda, a ne korporacija i dr. Članovi udruženja La Via Campesina drže se principa koji bismo i mi mogli primijeniti: ”Ako niste organizirani, kao da ne postojite. Ako želite utjecati, morate stajati zajedno i imati neku vrst organizacije, inače vas uopće ne uzimaju u obzir. Čak i kada ste organizirani, u EU morate stalno dokazivati zašto ste netko koga se ne može zaobići.


Tagovi

Samoodrživost Hrana Food for maines future La via campesina Prehrambena neovisnost Ekologija Poljoprivrednici Zelena revolucija


Autorica

Vesna Mijat

Vesna Mijat

Vesna je agronom po struci koji iza sebe ima bezbroj različitih poslova i još ju toliko drugih interesira. Ima: koke, koze, plastenik s povrtnicama, košnice, voćnjak. Ne želi odati koliko godina ima. Njezin je moto: “Jedini neuspjeh u životu je ne pokušati!” Vesnina neispunjena želja je da radi direktno za hrvatskog poljoprivrednog proizvođača.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi