Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Skuplja hrana
  • 31.08.2021. 10:00

Ivo Grgić: Koliko god nas strašili mahunama od 35 i više kuna, potražnja će umiriti cijene

Hrana je roba i na cijenu utječe niz čimbenika. Jedno je i zapostavljenost cijelih proizvodnih područja Hrvatske čemu svjedočimo i u slučaju Banije i njene revitalizacije gdje se sve čini da se ništa ne učini, upozorava profesor.

Foto: Maja Celing-Celić (ilustracija)
  • 952
  • 116
  • 0

Gotovo da nema prehrambenog proizvoda na domaćem tržištu koji nije poskupio ovoga ljeta. Uz voće i povrće, poskupjelo je ulje i kava, raste cijena žitarica, a onda i pekarskog asortimana. Žitarice za sobom vuku i cijenu mesa, koje bi trebalo poskupjeti od pet do 10 kuna po kilogramu, nakon što su cijene stočne hrane već otišle gore više od 50 posto, a traktorske gume čak 55 posto. Kako na hranu u Hrvatskoj odlazi enormnih 27 posto kućnog budžeta, dok je to u prosjeku EU-a između 11 i 13, jasno je koliko povećanje njezinih cijena predstavlja golem udar na kućanstva. 

"Svake godine opetuju se žalopojke o cijenama poljoprivrednih proizvoda i hrane. Dok jedni kukumaču da je njihov proizvod ne samo jeftin nego i ugrožen konkurentnim koji dolazi iz drugih država, drugi gledajući u svoju lisnicu zaključuju da se 'ovako više ne može'. U pravu su i jedni i drugi i ono što je sigurno je da od toga nema previše koristi ni za koga", kaže nam prof.dr. sc. Ivo Grgić, redoviti profesor na Agronomskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pri Zavodu za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj.  

Nedovoljna proizvodnja domaće hrane

Dodaje da sve počinje onda kada se poljoprivredom počinje baviti sve manje ljudi koji trebaju proizvoditi za veći dio ostalih. Hrana postaje roba kao sve drugo te osim ponude i potražnje na cijenu utječu mnogi drugi čimbenici, često i u sferi špekulacija. Nerijetko postaje poluga strašenja, ucjena, ona postaje sve više strateško, a sve manje prehrambeno pitanje. "Hrane u svijetu ima isuviše, a gladnih i pothranjenih još i više", ističe prof. Grgić.

Prema njegovim riječima, i kada se površno skenira hrvatsko tržište hrane, slika je zamućena jer vidimo ono što želimo vidjeti, a ne i zašto je tako. Tako je ova godina atipična za prosječno duži vremenski niz, jer osim pandemije zaredali su se vremenski ekstremi koji su značajno utjecali na uzgoj na otvorenom. Manjak proizvodnje uz ostvarene troškove logično je pogurao cijene na više, od čega na duže neće profitirati proizvođači, ali ni potrošači. Jedne će uljuljati početno u nerealne dobitke, a drugi će tražiti one jeftinije artikle, često sumnjive kakvoće. U vrijeme straha najlakše se prazne skladišta hrane na izmaku valjanosti.

"A jedino što sigurno znamo je to da hrvatska nedostatna proizvodnja i do sada nije određivala cijenu na domaćem tržištu te da bi barem malo bili pametniji u prognozi što nas čeka, više moramo pratiti ono što se događa u državama iz kojih uvozimo. Međutim, ovako stanje stvarne ili potencirane manje proizvodnje je i velika prilika za uvoznike da, što je legitimno, još više zarade na strahu potrošača od nestašica", upozorava on.

Rast cijena povrća, voća, ali i kukuruza  

Prema njegovim predviđanjima, do početka sljedeće godine može se očekivati stalni, ali ne katastrofičan porast prvenstveno cijena zelenjave, voća te nekih prerađevina, i što je paradoksalno, čak i onih od pšeničnog brašna. "Kvaliteta naše pšenice je dvojbena, a zašto je to tako pitajte proizvođače i selekciju. I bez obzira koliko nas strašili 'cijenom mahuna od 35 i više kuna', potražnja će umiriti cijene jer će se potrošači prilagoditi kupujući jeftinije proizvode", objašnjava. K tome, dio sezonskog povrća će ionako nestati iz ponude. Logično je, kaže, i povećanje cijena biljnih ulja jer će uzgoj uljarica biti manji, ali u sadašnju cijenu se ugrađuje i dio špekulacija o budućim proizvodnjama, napominje.

Cijena kukuruza već je sad znatno viša (Foto: M. Petković)

Tu su i oni, navodi, koji nas straše porastom cijena nekih vrsta mesa 'do 10 kn po kilogramu'. Određene vrste mesa su već duže vrijeme izrazito niske zbog hiperproizvodnje i zatvaranja nekih izvoznih tržišta te se višak prelijeva na naše. "Kako se kod proizvodnje radi o većim i poljoprivredno "ozbiljnijim" državama, na globalnoj razini ne očekujem značajan porast cijena nego čak i smanjenje", kaže.

Ipak, napominje da, ako prognoziramo probleme kod hrvatskih stočara, njihovo u prosjeku već duže nepovoljno ekonomsko stanje će se pogoršati te će oni doći u još teži položaj. I to posebno u govedarstvu, kako mljekara sada još i više onih koji se bave tovom junadi. Ove će godine proizvodnja kukuruza vjerojatno biti niža od uobičajenih višegodišnjih prosjeka te će ionako visoka svjetska cijena dodatno porasti, a većina naše zbog uništenog stočarstva odlazi u izvoz.

Ostatak kukuruza na domaćem tržištu će također porasti cjenovno te s time i stočna hrana te će domaći stočari zbog uvoza jeftinije govedine morati svoju prodavati ispod realne cijene. Uz to, domaći proizvođači junetine trpe i posljedice zatvaranja nekih bliskoistočnih tržišta te za novo pozicioniranje na europskom tržištu će im trebati određeno vrijeme.

Stočarstvo mora biti ekonomski i ekološki prihvatljivo

Prof. Grgić ističe da je sve navedeno posljedica šest skupina čimbenika koji izravno ili neizravno utječu na prije rečeno, kako na širem tako još više na malom, lokalnom hrvatskom tržištu. Prvo je utjecaj klimatskih promjena na dio poljoprivredne proizvodnje izravno, a za dio posredno, za što niti mi, a niti druge poljoprivredno nerazvijene države nemamo odgovarajuće rješenje.

Ipak, kaže, bogatije i veće države s uređenim proizvodnim odnosima, reguliranim tržištem te zakonom lakše će podnijeti ovakve akcidentne godine.

Drugo je krhkost hrvatskog agrara i lutanja kreatora prvenstveno poljoprivredne, ali i ekonomske politike. "Jer kako objasniti hvalidbu uspjehom poljoprivredne politike kroz porast vrijednosti, a ne kroz porast količine proizvodnje?", pita. 

Razvijene države i to one koje diktiraju odnose na europskom poljoprivrednom tržištu kao što su Njemačka, Francuska, Nizozemska… količinom dostignute produktivnosti lakše će podnijeti ekstremna stanja, ovaj puta možebitno manje proizvodnje.

Bogatije i veće države s uređenim proizvodnim odnosima, reguliranim tržištem te zakonom lakše će podnijeti ovakve akcidentne godine, kaže profesor.

Treće je dohodovna izdašnost hrvatskog stanovništva i manjak želje da se ograničeni dohodak preraspodijeli jer, upozorava, rijetko ćemo čuti toliko lamentiranja o izdacima za telekomunikacijske usluge, a zajapurimo se ako cijena nekom artiklu poraste za nekoliko postotaka, drži naš sugovornik.

"Četvrto je zapostavljenost cijelih proizvodnih područja Hrvatske koji su izvan uporabe, čemu npr. svjedočimo i u slučaju Banije i njene revitalizacije gdje se sve čini da se ništa ne učini. Slično je i s drugim zapostavljenim područjima gdje bi npr. "održiva" stočarska, tj. ona na otvorenom bila i ekonomski i ekološki prihvatljiva", naglašava i dodaje da upućene ovo ne čudi jer dok lamentiramo o zemljištu u vlasništvu države kako da ga raskupusamo rijetko se netko pita gdje je skoro dva milijuna ha poljoprivrednih površina, koje polako prelaze u neproizvodno stanje.

Povećanje proizvodnih površina, ali i dohotka potrošača

Prof. Grgić drži da je sve ovo samo pokazatelj javne (ne)odgovornosti administracije koja ne obavlja zadaće za koje su birani i dobro plaćeni. I peti dio su špekulacije velikih kompanija i država na tržištu hrane što i nije neka novost.

"Dok se sada potencira strah od nestašica ili barem porasta cijena hrane kako bi se potakla kupnja, ne bih se iznenadio da početkom sljedeće godine slušamo o 'dobrim prognozama nadolazeće poljoprivredne proizvodnje' i tako ciklički svakih nekoliko godina", pojašnjava scenarij.  

Prof.dr.sc. Ivo Grgić (Foto: M. Petković)

Šesto je svijest nekih velikih, mnogoljudnih država koje su odlučile same povećati svoju proizvodnju do razine vlastitih potreba, kao što su Rusija, Kina i druge te tako još više remete ustaljene trgovinske tokove poljoprivrednih artikala i hrane općenito.

A kako da se ponaša Lijepa naša? Jedno je, govori, kao što uobičajeno radi, čekati Božju milost kako u poljoprivrednoj proizvodnji tako i kod turističke žetve. Drugo je proaktivan nastup i smisleno vođenje poljoprivredne politike. A rješenje za ublažavanje tržnih udara, smatra, treba tražiti kroz bolje korištenje poljoprivrednih resursa, prvenstveno površina, kvalitetniju primjenu agrotehnoloških mjera što bi rezultiralo povećanjem proizvedenih količina, sprječavanje nepoštene trgovačke prakse te u konačnici povećanje dohotka potrošača. Ipak, teret svega će osjetiti samo oni s manjim primanjima.

"I nemojmo se previše plašiti jer već sljedeća godina mogla bi imati reverzibilni učinak tj. smanjenje svih cijena ili na tržištu hrane ništa novo, jer hrana je ipak roba", zaključuje prof. Grgić.


Tagovi

Rast cijena Cijena hrane Prof. Ivo Grgić Poljoprivredna proizvodnja


Autor

Marinko Petković

Više [+]

Dugogodišnji novinar s diplomom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji prati poljoprivredu i prehrambenu industriju. Danas na iste teme izvještava za brojne domaće medije. Predsjednik Zbora agrarnih novinara pri HND-u.