Istarske kobasice za savršeno uspješan obiteljski posao

Iako već duže vrijeme, trbuhom za kruhom iz Hrvatske odlaze ponajviše mladi ljudi, još uvijek ima svijetlih primjera onih koji ostaju u domovini graditi svoj život. Supružnici Ljubica i Branko Franjul sa istoimenog OPG-a (ustrojen je prije pet godina) iz istarskog mjestašca Sveti Petar u Šumi, imaju nasljednika koji je odlučio ostati na gospodarstvu i nastaviti obiteljski posao proizvodnje istarskih kobasica i suhomesnatih proizvoda.

U proizvodnji delicija i sin Loris

Kako nam kaže Ljubica Franjul (51), njezin se sin Loris (19), namjerava baviti poljoprivredom i uzgojem te preradom svinja i proizvodnjom kobasičarskih i drugih suhomesnatih delicija. Po njima su roditelji mladog Istrijana itekako poznati diljem istarskog kraja, a i šire.

"Loris je završio poljoprivrednu školu i voli posao na gospodarstvu. Već je prasio i krmače, a i poslovi na njivi nisu mu strani. Upoznaje se usporedo i s radom, ali i s recepturama naših šampionskih istarskih kobasica", priča majka Ljubica. .

Osvojili su za njih mnoga zlatna odličja počevši od "fešte od kobasic" koja je ustrojena u njihovom mjestu još prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju pod nazivom "Sa kobasicama u EU". Na Samoborskoj su salamijadi ove godine odnijeli tzv. zlatnu šajbu za svoje proizvode a dolina rijeke Mirne nemalo poznaje rad vrijedne Slavonke i Istrijana koji su se davno zagledali jedno u drugo i u "svetom" mjestu osnovali dom.

Križanci svinja landras durok kvalitetnog su mesa

Na OPG-u za sada imaju četrdesetak bijelih svinja križanaca landras durok (tovljenici) koje su kvalitetnog mesa, slobodno su šetajuće jer imaju dosta vanjskog ograđenog prostora. Hrane ih sa zelenom djetelinom, tikvicama, kukuruzom, ječmom, a dio se zelenila balira i suši za zimsku prehranu.

Godišnje obitelj, uključujući ljetnu i zimsku proizvodnju, zbroji oko 1,5 tona prerađevina. Osim o kobasicama, riječ je o pršutu kojega rade zimi, do 60-ak komada, panceti i o ombolu (kare), ali i salaminama koje kao i ostale delicije rade bez crvene paprike.

Okus začinjava autohtono začinsko bilje, ali i tartufi

Meso potonjih začinjava se tekućinom od soli, češnjaka, bijelog vina, lovora i ružmarina (sve se kuha 20-tak minuta). Salamini su obogaćeni i s bijelim, zelenim, crnim i crvenim paprom, a obitelj u ponudi ima i kobasice s ružmarinom, ali i tartufima koje nemalo traže stranci. Začinsko bilje oplemenilo je imanje Istrijana čiji je OPG bio predložen i za izbor najboljeg gospodarstva. Porijeklom Slavonka, gospođa Ljubica kaže kako voli sebi priskrbiti i dobar kulen te slavonske delicije koje su nezamislive bez dobre crvene paprike.

Recepti nisu tajna, ali je znanje u omjerima

Recepti obitelji Franjula su vrhunski i nisu tajna. No, ističu kako se pravo znanje krije u dobrim omjerima.

"U kobasice ide čvrsto meso, plećke i butovi, odnosno kvalitetna leđna masnoća. Za te proizvode meso valja dobro očistiti i od žilica", pričaju supružnici Franjula koji su se svemu učili u hodu, ali imali i vlastitog znanja pa ne čudi da je njihov mali OPG na glasu kada je o suhomesnatim proizvodima riječ.

Prodaju i svježe istarske kobasice (nemalo ih rade zimi) koje traže nešto više masnoće, a kilogram im stoji 70 kuna, dok je svježi ombolo 130. Ako se kupuje cijeli pršut kilogram košta 180 kuna, (suhi može težiti od 7 do 12 kilograma) dok je ista količina rezanog pršuta 400 kuna. Suše ih na vjetru, u sušnici u sklopu kuće i do 1,5 godine i to "po starinski". Prvotno se meso drži u komori gdje je salamurenje od 15 do 20 dana, a potom slijedi put sušenja. Sve u proizvodnji podliježe im HAACAP sustavu i drugim kontrolama uključujući i meso, odnosno spravljene proizvode koje odnose u tamošnji Zavod za javno zdravstvo.

U rujnu pohode metropolu

OPG Franjul svoje proizvode, doznajemo, prodaje na prigodnim manifestacijama, a jedna od njih čeka ih u Zagrebu od 22. do 24. rujna na Trgu Bana Jelačića, odnosno trećeg vikenda u 10. mjesecu kada opet pohode metropolu. Proizvode prodaju i na kućnom pragu, a pakiranja ovisno o vrsti delicije budu od 100, 200 do 350 grama. Kilogram im pancete stoji 130 kuna, a salamina 150.

O papirologiji i marketingu brine - kći Morena

Supružnici Franjul rade sve po izvornim istarskim receptima, a nemalo toga može se vidjeti i na njihovoj FB stranici OPG Franjul. Kako su mali OPG, ipak planiraju proširenje, a već se rade "boksevi za svinje".

"Bilo bi dobro da s bravcima dosegnemo brojku od stotinu komada. Iako smo kreditno opterećeni, i imamo svojevrsnu potporu općine i načelnika Maria Bratulića, bilo bi svrsishodno da je toga i više. Posebice, jer valja obnoviti strojeve. Vozila za dostavu su nam također starija pa o svemu treba razmišljati", kažu supružnici Franjul.

O papirologiji ipak ne moraju, jer tu je kći Morena, studentica ekonomije i poduzetništva koja se na gospodarstvu uvelike bavi tim dijelom uključujući i marketing. Istovremeno, priča Ljubica, sin Loris je skroman, strpljiv i uporan, ali, kao što smo već na početku priče rekli, aktivan poljoprivrednik kojem valja krenuti šampionskim putem proizvodnje kobasica za koje su (salamine) ove godine Franjuli u mađarskom Pečuhu također dobili zlato. Ljubica je sretna što će joj djeca nastaviti obiteljski posao jer bilo bi šteta da im dosadašnji trud, ali i sve uloženo utihne.

Foto: Arhiva obitelji Franjul