Drastično smanjivanje broja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, smanjivanje investicija, loš odnos institucija, nevolje s plasmanom proizvoda - dobro došli u Europsku Uniju!
Intervju sa članom skupine "Živo selo" na portalu Politika Plus, pokazao je kako su potrebne analize i sektorska povezivanja problematike u poljoprivredi i proizvodnji, jer samo strukovno multidisciplinaran pristup može utrti put političkom konsenzusu.
"Europska Unija nudi mnoge prilike za oživljavanje našeg sela, ali samo u slučaju da smo usmjerili, educirali i pripremili naše poljoprivrednike na nadolazeće promjene u strukturi gospodarstva. Na našu nesreću, koliko god neki govorili da je to prema planu i programu Ministarstva poljoprivrede napravljeno - selo još uvijek nije pripremljeno kako bi iskoristilo mogućnosti koje članstvo u EU pruža hrvatskoj poljoprivredi. Prije ulaska u EU, osnovane su nove institucije, agencije, komore, koje su donijele i nove propise, učilo se na greškama, ulagalo u poticanje možda krivih inicijativa i na kraju - rezultat je poražavajući. Sada kada bismo trebali na tom primamljivom tržištu s više od 500 milijuna potrošača ponuditi prepoznatljive proizvode mi ih nemamo dovoljno niti za svoje potrebe. Prehrambeno smo ovisni, trebamo prepoznatljive proizvode, a nemamo ih dovoljno", navodi dr. Miljenko Ernoić, diplomirani inženjer stočarstva iz Varaždina i jedan od autora projekta "Živo selo".
"Prvi je korak da političari konačno uvide da su godinama nastavljali krivim pristupom selu i da Hrvatska nema alternative vlastitoj proizvodnji hrane. Kada se to prihvati i otvori dijalog s drugim sudionicima u tom lancu onda će to biti pokazatelj da smo krenuli u dobrom pravcu. U skupini Živo selo kroz dokument platforme nove politike govedarstvo naznačili smo bitne pravce novoga smjera - ali vrijeme ističe i svako kašnjenje uvelike povećava cijenu koju ćemo morati platiti da nadoknadimo propušteno" ističe Ernoić.
Negativan trend u proizvodnji i plasmanu proizvoda se itekako može promijeniti. Posjedujemo sve što nam treba - zemlju, ljude, vodu, zrak, znanje, tradiciju. Sve osim jednoga, a to je odluka da sve to stavimo u jednostavnu funkciju kojoj je rezultat prehraniti naciju. Oni koji su na vlasti, ali i stručnjaci i birokracija, dužni su donijeti tu odluku. Umjesto toga, Hrvatska teži koncepciji industrijske proizvodnje u velikim serijama, umjesto da se oslonimo na organski rast i ulaganje u obiteljska gospodarstva. U zadnjih deset godina poljoprivredna administracija je nabujala, i to bez jasnog političkog i stručnog cilja.
"Zemlje koje donose vrlo temeljite i dugoročne planove i strategije razvoja svoje poljoprivrede, zasnivaju to na širokim stručnim analizama vlastitih i tuđih iskustava. Poljoprivreda je „živa“ proizvodnja, selo je „tradicionalnije“ od grada, ulaganja su velika, proizvodnja je skupa i izložena vremenskim nepogodama. Svjetska ponuda često nekvalitetne ali jeftine hrane je isto tako izrazito velika. Konkurentnost je zato teško dosegnuti u nekakvom „naglom i velikom “ skoku. Ona se postiže samo sustavnim radom koji osigurava mogućnosti zemljišnog širenja i prostornog zaokruživanja naprednih obiteljskih gospodarstava, pomoć u stvaranju specijaliziranih kreditnih instituta, kooperativno udruživanje seljaka i organiziranje distribucije, razmjene iskustava i znanja poljoprivrednika u vlasničko interesnom okruženju. Zadaća je državne uprave da inicira te procese, umjesto da krivi proizvođače hrane da su mali i neorganizirani, da nemaju ozbiljnu ponudu i tako skida sa sebe odgovornost za razvoj zajednice.
Gotovo sve zemlje imaju značajan broj malih gospodarstava – to nije samo hrvatski problem i njega treba rješavati sustavno, ali odlučno. Kako god rasli mi ćemo, međutim, u dogledno vrijeme u usporedbi s mnogim konkurentima biti maleni. Stoga je potrebno biti kreativan i inovativan u osmišljavanju boljih koncepata suradnje u proizvodnji i distribuciji, koristeći naravno pozitivna iskustva onih koji su u tome uspješni kao Austrija i Švicarska " objašnjava Ernoić.
Poljoprivreda pruža i priliku za gospodarski rast i smanjenje nezaposlenosti, ali i demografske obnove.
"Posljednjih 70 godina hrvatskom je seljaku političkim odlukama nametano birokratizirano okružje koje ga je ciljano guralo u ovisnost o velikim sustavima i otežavalo pa i onemogućavalo njegov pristup tržištu. Tijekom većeg dijela tog razdoblja čak ga se sprečavalo da dođe do svoga najvažnijeg proizvodnog resursa – zemlje – pa je zato prosječno imanje značajno zaostalo u odnosu na rast obiteljskih gospodarstava u Europi. Čak se i danas nastavlja istim smjerom. Malog se hrvatskog seljaka i dalje gura u birokratsku papirologiju bez premca u Europi a državna uprava, izgubljena u snovima o velikom skoku u industrijsku proizvodnju, ni u čemu ne pokazuje spremnost da mu pomogne da se posveti svom gospodarstvu i da mu pomogne u rastu.
Povijesna i aktualna iskustva ostavila su traga i pasivizirala mnoge, navela ih na puko preživljavanje. No zamjetan je i velik broj domaćinstava koja se ne predaju i koja se bore, angažiraju se, uče, žele rasti. Oni su kvasac pozitivnih promjena i napretka u svim zemljama pa bi im to trebalo omogućiti i u Hrvatskoj. Na žalost su i oni najčešće prisiljeni učiti samo na vlastitim pogreškama" ističe Ernoić.
"Ulazak na tržište zahtijeva znanje i iskustvo plasmana i naplate proizvoda, marketinga i još mnogo toga što nije izravno vezano uz problematiku same proizvodnje. Naša je birokracija na žalost prilično slijepa za sve potrebe izobrazbe, odnosno nije organizirana da na njih odgovori ili da o njima podučava, već se pozitivni pomaci u najboljem slučaju svode na inicijative pojedinaca. Država nastupa s visoka, udaljena od baze koju bi trebala opsluživati.
Jasno je da velike tehnološke i tržišne promjene razdoblja u kome živimo, a posebice izazovi našeg ulaska u EU, iziskuju mnogo učenja i prilagodbe pa je tim važnije da se u taj proces uključi čim više mladih ljudi" navode iz Živog sela.
"Želimo ostvariti održiv razvitak poljoprivredne proizvodnje koja će omogućiti selu ne samo da preživi nego i da bude primjerena alternativa životu u gradu. Nije to plod naše mašte niti smo mi izmislili rješenja, nego je to realnost koju žive ljudi u europskim državama koje su prepoznale vrijednost održivog života na selu. Važno je pri tome ne zanemarivati ni tradicijske vrijednosti hrvatskog sela: Njih se ne smije zapostavljati, već naprotiv isticati jer je rješenje mnogih naših slabosti upravo u živim ljudima, u njihovim vrijednosnim prosudbama, zalaganju i želji za napretkom. Ta želja postoji. Ona, a ne nametanje birokratskih odnosa, mora biti kvasac rasta i boljitka.
Naravno, u platformu „Živo selo“ smo unijeli sve najbolje što znamo i što smo praktično proživjeli u svojoj zemlji, ali i učeći od drugih. Platforma „Živo selo“ predstavlja zato suvremen gospodarski, socijalni, tehnološko-organizacijski i ekološki koncept na osnovu koga se želimo uklopiti u europske trendove na koliko-toliko ravnopravnoj osnovici. To je svojevrstan master plan za oporavak života u prostoru koji je Hrvatska u mnogo čemu zaboravila a bez koga ne može ", kako kažu.
Od svih negativnih iskustava poljoprivrednika, možda je najgora posljedica ukorijenjeno nepovjerenje pojedinca spram zajedničkog djelovanja. Zato se udruge pojavljuju, mijenjaju i nestaju, a na javno mnijenje se u kriznim situacijama pokušava utjecati prosvjedima oko političkih i tehničkih pitanja vezanih uz potpore što suprotstavljenim stranama i birokraciji otvara prostor optužbama o nezahvalnosti seljaka koji, eto, žive od proračuna. Taj organizacijski nered sasvim lijepo odgovara postojećem sustavu pa ga on često ispod žita i sam promiče.
Tagovi
Autor