Hrvatska nema dovoljno mesa

Na uspješno organiziranom Okruglom stolu Poslovnog dnevnika na temu "Snaga hrvatske hrane - meso i mesne prerađevine" sudjelovali su ljudi koji o toj temi i problemima imaju što reći. Bili su tu Mislav Šimatović, Majda Žujo, Lidija Šimrak, a zaključci su bili uglavnom jedinstveni. Svi u lancu, koji je po proizvodnji i izvozu nekada bio ponos Hrvatske, sada ne polučuju potrebne rezultate pa se diskusija ipak svela na „kad bi da bi i trebalo bi“.

Naravno, problem nije od danas, agrar je uništavan sustavno. Najprije se tvrdilo da nismo seljačka nego industrijska zemlja, onda je pretvorba uzela danak, lažni poljoprivredni proizvođači i sustav poticanja svoje, znanost je ostala bez novca za svrsishodne projekte, a nedovoljno posla ima i prerada klaoničkog otpada Agroproteinka (Zlatko Heruc) jer se uvozi gotovo mrso.

Domaćih butova za pršute bi će samo dvadesetak 20-ak %, a ostalo će se uvesti iz Mađarske i Austrije, koje ne samo da imaju dovoljne količine nego genetski, tehnološki i mesarski poželjan but donose na prag pršutane (Ante Madir, Hrvatski pršut). Generalno manje se kolje sve domaće stoke, a od ulaska u EU - povećava se uvoz mesa pa i prerađevina, što ugrožava razne gospodarske cehove (Branko Bobetić, Croatiastočar).

Država sabire brze i pametne da što prije slože papirologiju za EU fondove (pomoćnica ministra Zvjezdana Blažić), a o potrebi davanja doprinosa svih sudionika u lancu za sustizanje konkurencije znanjem i radom govorio je Igor Štoković s Veterinarskog fakulteta.
Iako je konstatirano da prerađevina ipak više izvozimo nego uvozimo, pitanje je kojih i kakvih. Ni proizvođači se nisu imali ničim izrazito pohvaliti (Šimun Cvitanović Podravka, Hrvoje Šikić IGO MAT, Ivan Tovnac Gavrilović, Zvonimir Šijan Baby Beef, Mladen Kušeković Aubrac). Rekli bismo, pred proizvođačima i prerađivačima je veliki posao, a pred državom odgovornost, ne samo u „povlačenju“ eura, nego i u stabiliizaciji ove proizvodnje.