Evo zašto je važno dobivanje oznake izvornosti

Šire promatrajući relevantnu regulativu i njenu primjenu, aspekti zaštite proizvoda oznakama izvornosti, zemljopisnog podrijetla i tradicionalnog ugleda su višeznačni.

Pravni aspekt zaštite odnosi se na zaštitu naziva od neovlaštenog korištenja i svakako ima najveći značaj, jer se odnosi na zaštitu proizvodnje u nekom određenom području, koje se definira uglavnom prema administrativnim i povijesnim granicama. Ovo je posebno važno zbog izmještanja različitih proizvodnja tijekom posljednja dva desetljeća na Daleki istok te s time povezanim učinkom na tržištu i u percepciji potrošača. Na jedan način, regionalizacija postaje alat nasuprot globalizaciji.

Regionalizacija i viša cjenovna kategorija proizvoda

Gospodarski aspekt zaštite odnosi se na višu cjenovnu kategoriju ovih proizvoda, budući da se jasnom komunikacijom prema potrošaču generira i njegova volja da za zaštićeni proizvod plati višu cijenu. Istraživanja tržišta pokazuju i trend rasta u lojalnosti potrošača ovim proizvodima. Dohodak proizvođača takvih proizvoda se, radi navedenog, neposredno povećava i zadržava u području proizvodnje. Sinergija izgradnje prepoznatljivosti proizvoda prema nazivu regije, odnosno korištenje imena regije na proizvodima više kvalitete je također jedan od gospodarskih aspekata zaštite, koji ima posebnu važnost u marketingu.

Sprečavanje depopulacije ruralnih prostora

Socijalni aspekt zaštite odnosi se na pozitivne učinke koje zaštita posredno generira na stanovništvo nekog ruralnog područja, kojem se, proizvodnjom zaštićenog proizvoda omogućava egzistencija i sprječava depopulacija regije. S kulturnog stanovišta, oznake autohtonosti omogućavaju njegovanje i razvijanje regionalne tradicije i identiteta, te očuvanje starih načina proizvodnje, receptura i sirovina, dok potrošački aspekt podrazumijeva povećanje potražnje za autohtonim proizvodima posebne kvalitete, stoga što su potrošači sve više upućeni, educirani i osjetljivi prema podrijetlu proizvodnje.

Oznaka izvornosti štiti naziv proizvoda iz neke zemljopisne sredine

Regulativa za autohtone proizvode razlikuje oznaku izvornosti i oznaku zemljopisnog podrijetla. Razlika među njima je u povezanosti broja proizvodnih koraka s definiranim područjem, čije ime proizvod nosi. Oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla odnose se na naziv koji označava proizvod koji potječe iz određene regije, mjesta ili, iznimno, zemlje, s tim da se oznaka izvornosti (OI), Protected Designation of Origin (PDO) definira kao naziv proizvoda čija kvaliteta ili svojstva, u bitnom ili isključivo, proizlaze iz te zemljopisne sredine i nerazdvojivi su od prirodnih i ljudskih faktora koji vladaju u tom prostoru te čiji se svi proizvodni koraci odvijaju u tom definiranom zemljopisnom području.

U Hrvatskoj su u ovoj kategoriji registrirani svih pet maslinovih ulja, Istarski pršut, Varaždinsko zelje, Ogulinski kiseli kupus, Neretvanska mandarina i Paška janjetina.

Oznaka zemljopisnog podrijetla štiti zemljopisno podrijetlo proizvoda

Oznakom zemljopisnog podrijetla (OZP), odnosno Protected Geographical Indication (PGI) smatra se naziv koji identificira proizvod čija se kvaliteta, reputacija ili drugo obilježje isključivo pripisuju njegovom zemljopisnom podrijetlu, a čiji se barem jedan proizvodni korak odvija u tom zemljopisnom području. Iz razloga što se samo dio cjelokupnog lanca proizvodnje nalazi na definiranom području, u RH su oznakom zemljopisnog podrijetla zaštićeni Dalmatinski, Drniški i Krčki pršut, Lički krumpir, Zagorski puran, Baranjski i Slavonski kulen i Poljički soparnik.

Oznakama autohtonosti se komunicira direktno s potrošačem, koji je za jamstvo podrijetla i standardne kvalitete spreman, prema istraživanjima, izdvojiti i do 30% više novca, nego za sličan proizvod bez certifikata.

U RH 19 zaštićenih proizvoda

U Republici Hrvatskoj je, prema regulativi koja regulira područje oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla, ukupno 19 zaštićenih proizvoda. Tu se ubrajaju četiri pršuta: Istarski, Dalmatinski, Drniški i Krčki, šest maslinovih ulja: Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, Šoltansko maslinovo ulje, Krčko maslinovo ulje, Istarsko ekstra djevičansko maslinovo ulje, Korčulansko maslinovo ulje, dva kulena: Baranjski i Slavonski, te Lički krumpir, Varaždinsko zelje, Neretvanska mandarina, Ogulinski kiseli kupus, Poljički soparnik, Zagorski puran i Paška janjetina.

Zakonodavni okvir prema kojem su navedeni proizvodi zaštićeni utvrđuje pravila komunikacije svojstava ovih proizvoda, kako bi na taj način omogućio razvoj poljoprivrednih i prerađivačkih aktivnosti koje su povezane s visokom kvalitetom tih proizvoda. Drugi važan aspekt ove regulative je zaštita potrošača, odnosno jasna komunikacija koja sprječava dovođenje u zabludu u vezi s područjem podrijetla ovih proizvoda.

Autor: Ana Marušić Lisac, Biotechnicon poduzetnički centar d.o.o.