Dražen Knežević: Mnogi Hrvati zanemaruju važne savjete za sigurno rukovanje hranom

"Simptomi trovanja hranom koja sadrži različite biološke, kemijske ili fizikalne opasnosti mogu biti i znatno ozbiljniji od povraćanja ili proljeva, te mogu imati i letalne ishode. Zbog toga je bitno ukazati na mitove vezane za njezinu sigurnost", upozorio je u razgovoru za foodfacts, dr. sc. Dražen Knežević direktor Centra za sigurnost hrane u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (HAPIH). S njim smo razgovarali o mitovima, ali i informiranosti javnosti i točnosti informacija kada su u pitanju hrana i prehrana.

Cijena i okus ispred sigurnosti kada je u pitanju odabir namirnica

Po Vašem mišljenju i iskustvu, jesu li naši sugrađani dovoljno kvalitetno informirani o hrani/prehrani? U kojoj je mjeri javnost educirana o zdravim prehrambenim navikama?

Naši sugrađani sve više pokazuju interes za sigurnost hrane i pravilnu prehranu, no rezultati različitih istraživanja upućuju na to da još uvijek postoji prostora za unaprjeđenje njihove informiranosti.

Primjerice, prema istraživanju Eurobarometra iz 2022. godine, čak 75 posto hrvatskih ispitanika navelo je kako ih zanimaju teme vezane za sigurnost hrane. Međutim, unatoč iskazanom interesu, podaci istraživanja ukazuju na razliku između zanimanja i stvarnih postupaka temeljenih na informiranosti. Naime, više od 60 posto hrvatskih potrošača odabire ju prema cijeni i okusu kao ključnim kriterijima, dok su sigurnost i njezina nutritivna vrijednost treći, odnosno peti kriterij po važnosti prilikom odabira hrane.

Rezultati novog istraživanja Eurobarometra iz 2025. godine o sigurnosti hrane bit će dostupni uskoro. Međutim, mogu vam reći kako preliminarni rezultati pokazuju da, iako građani Europske unije općenito vjeruju u sigurnost one koju konzumiraju, postoji potreba za boljom komunikacijom o rizicima porijeklom iz hrane i većom transparentnošću u procesu odobravanja proizvoda povezanih s hranom. Novo istraživanje Eurobarometar 2025 također ističe snažan interes za pitanja sigurnosti hrane i želju za jasnijim informacijama, posebno u vezi s deklaracijama. Već u rujnu znat ćemo "kako dišu građani Republike Hrvatske" po pitanju sigurnosti hrane i je li u međuvremenu došlo do promjene u razini informiranosti.

S druge strane, mogu vam reći ono što već trenutno znamo, a što proizlazi iz rezultata istraživanja o higijenskim navikama prilikom kupovine, prijenosa iz trgovine u kućanstva te pripreme i pohrane hrane u kućanstvima u Republici Hrvatskoj, koje je proveo HAPIH-ov Centar za sigurnost hrane. Naši rezultati pokazuju kako većina hrvatskih građana poznaje i pridržava se osnovnih higijenskih pravila prilikom rukovanja hranom, no istovremeno mnogi zanemaruju druge važne savjete za sigurno rukovanje. To ukazuju na neujednačenu razinu informiranosti i potrebu za dodatnom edukacijom potrošača. Iako je pohvalno što više od 90 posto ispitanika potpuno termički obrađuje sirovu hranu te pere ruke prije pripreme i konzumacije, brine nas što oko 85 posto ispitanika ne vodi brigu o očuvanju hladnog lanca tijekom transporta od mjesta kupovine do mjesta stanovanja. Zbog toga u okviru naših edukativnih kampanja pokušavamo podići razinu svijesti o važnosti očuvanja hladnog lanca dijeleći termo torbe našim građanima.

Kad je riječ o prehrambenim navikama, HAPIH-ov Centar za sigurnost hrane proveo je u suradnji s Prehrambeno-tehnološkim fakultetom Osijek, Prehrambeno-biotehnološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, u periodu 2017. – 2022. godine nacionalno istraživanje o prehrambenim navikama građana Republike Hrvatske svih dobnih kategorija. Rezultati ovog posljednjeg istraživanja prehrambenih navika pokazuju, primjerice, kako gotovo trećina građana koristi dodatke prehrani, dok je prema podacima Ministarstva zdravstva, broj novo-registriranih dodataka prehrani u Republici Hrvatskoj porastao za 30 posto u posljednjih pet godina. Ovo bi moglo ukazivati na porast svijesti o važnosti unosa nutrijenata. Međutim, porast učestalosti korištenja dodataka prehrani često je pod utjecajem društvenih mreža i trendova, pa ostaje pitanje jesu li ti izbori rezultat stvarnih potreba ili posljedica marketinškog pritiska. Nerijetko se dodaci koriste kao zamjena za uravnoteženu prehranu, a ne kao njezina dopuna.

Zbog toga smo upravo njih odabrali kao ovogodišnju temu edukativne kampanje Safe2Eat, koju provodimo u suradnji s EFSA-om, s ciljem podizanja svijesti potrošača o sigurnosti hrane i promicanja kritičkog razmišljanja o prehrambenim izborima.

Trovanje hranom može imati letalne ishode

Susrećete li se u Vašem svakodnevnom djelovanju s mitovima o hrani/prehrani? Možete li izdvojiti neke od njih?

Činjenica je kako se u javnom prostoru pojavljuju različite znanstveno neutemeljene informacije vezane za hranu, odnosno za njezinu sigurnost, koje bi mogli nazvati mitovima. Posebice bih istaknuo nekoliko njih, koji su važni sa stajališta zaštite zdravlja potrošača. Naime, pogrešno je vjerovati kako je alimentarna intoksikacija odnosno trovanje hranom samo blaga želučana ili crijevna tegoba. Simptomi trovanja hranom koja sadrži različite biološke, kemijske ili fizikalne opasnosti mogu biti i znatno ozbiljniji od povraćanja ili proljeva, te mogu imati i letalne ishode. Zbog toga je bitno ukazati na mitove vezane za njezinu sigurnost.

Često se susrećemo s mitom o pranju mesa. Mnogi vjeruju da pranje mesa vodom uklanja štetne bakterije poput salmonele ili kampilobaktera, no to nije točno. Visoka temperatura tijekom termičke obrade (iznad 70 °C) jest ono što ih učinkovito uništava. Pranje mesa treba izbjegavati ne samo zbog toga što se radi o dodatnom postupku ili dodatnoj potrošnji vode, nego prvenstveno zbog rizika od križne kontaminacije. Prskanjem vode bakterije se mogu proširiti na radne površine, pribor ili drugu hranu koja se neće termički obrađivati, poput salate. Na taj način takva hrana može postati potencijalni izvor trovanja. Stoga, sirovo meso ne treba prati – dovoljno ga je temeljito termički obraditi.

Pogrešno je vjerovati kako se križna kontaminacija može dogoditi samo s mesom. Bilo koja hrana može biti križno kontaminirana. Isto tako pogrešno je vjerovati kako ne morate prati voće i povrće ako ćete ih guliti. Štetni mikroorganizmi mogu se prenijeti s kore na jestivi dio tijekom guljenja.

Ante Lončarić: Mitovi o hrani i alkoholnim pićima su sveprisutni, problem je što mogu biti štetni

Uvriježeno je vjerovanje kako je hrana koja nema organoleptičkih promjena, dakle koja izgleda i miriše dobro te ima svojstven okus za tu vrstu, sigurna za jelo. Međutim, činjenica da patogeni mikroorganizmi koje uzrokuju trovanje hranom ne mijenjaju uvijek izgled, miris ili okus. Zbog toga je važno kupovati u provjerenim objektima, paziti na oznake na hrani "Upotrijebiti do" ili "Najbolje upotrijebiti do", poštivati hladni lanac te dobre higijenske prakse pri rukovanju s hranom.

Susrećemo se i s mitovima o toplinskoj obradi hrane. Često se misli kako zamrzavanje ubija sve bakterije te se na taj način ona može učiniti sigurnom za konzumaciju. Međutim, znanstvena je činjenica kako zamrzavanje ne ubija većinu bakterija. Ono prvenstveno usporava ili inaktivira njihov rast odnosno sprječava razmnožavanje bakterija, ali ih ne eliminira. Kada se hrana odmrzne, te bakterije mogu ponovno postati aktivne i razmnožiti se, što potencijalno može dovesti do pojave bolesti uzrokovanih hranom. S druge strane je također čest mit kako kuhanje ili pečenje uvijek ubija bakterije. Međutim, znanstvena je činjenica kako hrana mora dosegnuti sigurnu unutarnju temperaturu kako bi se ubile štetne bakterije. To znači izbjegavanje djelomičnog kuhanja ili pečenja, a zatim ponovnog podgrijavanja, jer se bakterije mogu razmnožavati u "opasnoj zoni" od 4°C do 60°C. Hranu uvijek treba termički obraditi do preporučene unutarnje temperature i vremena te provjeriti središte termometrom za hranu kako bismo bili sigurni da je dobro kuhana.

Koje trendove u prehrani vidite danas najopasnijim za društvo u cjelini?

Prehrambeni trendovi mijenjaju se usporedo s razvojem društva, odražavajući promjene u kulturnim vrijednostima, ekonomskim uvjetima i tehnološkom napretku. Dinamičan je to odnos u kojem društveni napredak utječe na to što i kako ljudi jedu, ali i obrnuto. Prehrambeni trendovi mogu utjecati na stvaranje novih tehnoloških procesa za proizvodnju hrane te oblikovati kulturne norme i ponašanja.

Uzimajući u obzir takve okolnosti može se zaključiti kako se najveći izazovi za društvo u cjelini odnose na neuravnoteženu prehranu sa znatnim udjelom visoko prerađene hrane, zasićenih masti i dodanih šećera, uz nedostatak esencijalnih hranjivih tvari, ali i voća, povrća, cjelovitih žitarica i nezasićenih masti. Ona doprinosi nizu zdravstvenih problema, uključujući kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2 i određene vrste raka.

Isto tako smo svjedoci sveprisutnog trenda popularnih dijeta, posebno onih koje promiču ekstremna ograničenja ili nerealne ciljeve, što može dovesti do nedostatka hranjivih tvari i poremećaja u prehrambenim navikama. Takvi trendovi "zdrave prehrane" intenzivno se promiču na društvenim mrežama, a najčešće ih propagiraju osobe koje nemaju formalno obrazovanje o prehrani odnosno nutricionizmu. Iako je svakako pohvalno što sve više ljudi vodi računa o vlastitom zdravlju i nastoji održavati tjelesnu masu unutar granica sigurnih za zdravlje, problem nastaje kada ta briga preraste u opsesiju. Taj trend ne uključuje više samo umjerenost, kontrolu porcija ili izbjegavanje pretjeranog unosa ultra-procesirane hrane, bijelog šećera i soli. Umjesto toga, sve češće podrazumijeva rigorozne kalorijske restrikcije te potpuno izbacivanje pojedinih skupina namirnica koje su prirodan izvor esencijalnih vitamina, minerala i drugih nutrijenata. Takav pristup, osobito kada se prakticira dugoročno, može dovesti do ozbiljnih nutritivnih deficita i narušavanja zdravlja. Osim fizioloških posljedica, ovakav pristup prehrani može imati i ozbiljne psihološke posljedice, osobito u obliku poremećaja u prehrani. Takva prehrana lako može prijeći granicu i postati čimbenikom zdravstvenih rizika. Razne dijete s niskim udjelom ugljikohidrata i visokim udjelom masti, dijete s niskim udjelom ugljikohidrata i visokim udjelom proteina te dijete s fokusom na meso mogu biti restriktivne i nisu prikladne za svakoga, posebno za one konzumente kod kojih već postoje određeni zdravstveni problemi.

Medena dijeta: Voda s medom topi kilograme?

Istaknuo bih da iako osobne preferencije i izbori igraju ulogu u prehrambenim obrascima, ključno je biti svjestan potencijalnih opasnosti neuravnotežene prehrane, popularnih dijeta i utjecaja društvenih mreža na prehrambene trendove. Davanje prioriteta uravnoteženoj prehrani bogatoj cjelovitim namirnicama, traženje kvalificiranog savjeta i svjesnost o pouzdanosti informacija dostupnih na internetu svakako mogu pomoći u ublažavanju tih rizika.

Isto tako, skrenuo bih pozornost kako su u posljednje vrijeme popularni različiti izazovi na društvenim mrežama, a među njima i takozvani "Izazov jednog čipsa", koji uključuje konzumaciju jednog izrazito ljutog listića čipsa, a zatim čekanje što je dulje moguće prije nego što se pojede ili popije bilo što drugo. Sudionici ovog izazova često snimaju konzumaciju takvih izrazito ljutih proizvoda i objavljuju svoje reakcije na društvenim mrežama. Rezultati brojnih znanstvenih istraživanja pokazuju kako konzumacija ekstra ljutih proizvoda s kapsaicinom može izazvati niz neugodnih simptoma, od blagih do vrlo ozbiljnih pa čak i letalnih ishoda, zavisno od količine kapsaicina u proizvodu. S obzirom na potencijalne rizike, preporučuje se izbjegavanje ovakvih trendova i oprez pri unosu hrane s visokim udjelom kapsaicina. Posebnu pažnju trebaju obratiti osjetljive populacijske skupine, poput djece i adolescenata, kao i osobe s kroničnim oboljenjima probavnog sustava.

Ipak, u slučaju konzumacije ovakvih proizvoda, važno je pravilno reagirati i izbjeći pogoršanje simptoma. Već kod početnih simptoma, poput žarenja u ustima, ne preporučuje se piti vodu. Iako može pružiti kratkotrajno olakšanje, voda zapravo ne razgrađuje kapsaicin, nego ga širi po usnoj šupljini, što pojačava osjećaj žarenja. Za učinkovito ublažavanje simptoma, preporučuje se konzumacija namirnica koje neutraliziraju ili razgrađuju kapsaicin, poput mliječnih proizvoda (mlijeko, jogurt) zbog proteina kazeina koji razgrađuje kapsaicin, kisele hrane ili pića (npr. sok od naranče) čije kiseline pomažu u razgradnji kapsaicina te namirnica s visokim udjelom masti i/ili ulja (npr. maslac od kikirikija) jer masti i ulja doprinose neutralizaciji kapsaicina.

Na internetu se lako šire netočne informacije

U kojoj mjeri nutricionisti i zdravstveni stručnjaci mogu bolje educirati i informirati javnost?

Nutricionisti i zdravstveni stručnjaci mogu značajno doprinijeti boljoj edukaciji i informiranju javnosti, ali ključ je u načinu komunikacije. Kako bi znanstveno utemeljene informacije bile dostupnije i vidljivije, važna je primjena modernih komunikacijskih kanala, posebice društvenih mreža i ostalih digitalnih platformi. Budući da se na internetu lako šire i netočne informacije, iznimno je važno da provjerene i točne informacije budu barem jednako prisutne, ako ne i zastupljenije.

Stručnjaci mogu imati velik utjecaj, ali sadržaj koji dijele treba biti jasan, razumljiv i pristupačan široj javnosti. To može biti izazovno, osobito kada se govori o složenim temama poput sigurnosti hrane i pravilne prehrane, iza kojih stoji znanost, ali upravo je njihov zadatak da je učine razumljivom i primjenjivom u svakodnevnom životu.

Upravo zbog toga zajedno s EFSA-om već pet godina za redom provodimo informativno-edukativne kampanje pod nazivom Safe2Eat. Tim kampanjama nastojimo potrošačima približiti teme sigurnosti hrane i potaknuti ih da kritički promišljaju o onome što jedu. U okviru kampanja informiramo i educiramo javnost o različitim temama koje su potrošačima relevantne, kao što su pravilno rukovanje hranom, oznake na hrani, bolesti uzrokovane hranom, otpad od hrane, nova hrana, dodaci prehrani i tako dalje.

Ne zaboravljamo niti naše najmlađe, populaciju djece te edukacije provodimo čak i u osnovnim školama, kako bi i djecu od malena učili o važnosti pravilne prehrane i sigurnog rukovanja hranom.

Kako biste ocijenili domaće medije u smislu točnosti informacija o prehrani?

Iz našeg iskustva, domaći mediji u pravilu nastoje pružiti točne informacije o vezane za hranu i prehranu, posebno kroz suradnju sa stručnjacima i relevantnim institucijama. Osviještenost naših medija možda ponajbolje ilustriraju vrlo učestali upiti o različitim temama vezanim za prehranu i sigurnost hrane koje nam upućuju u želji da dobiju točnu, provjerenu i znanstveno utemeljenu informaciju.

Isto tako, naši stručnjaci na poziv različitih televizijskih i radijskih medija često gostuju u emisijama različitog tipa, od popularnih do znanstvenih, šireći na takav način znanstveno provjerene informacije o hrani.

Već sam spomenuo našu edukativnu kampanju pod nazivom "Safe2Eat", u sklopu koje surađujemo s brojnim domaćim medijima. Ta suradnja je vrlo učinkovita, jer svi javno dostupni sadržaji i informacije objavljeni u okviru kampanje prethodno prolaze stručnu reviziju prije objave, što značajno doprinosi točnosti i kvaliteti sadržaja. Uspijevamo javnosti približiti važne teme komunicirajući ih na popularan način, jasan i jednostavan, ali stručan.

Općenito, domaći mediji sve više prepoznaju važnost stručnosti u području sigurnosti hrane i prehrane, i mogao bih ustvrditi kako je pozivanje stručnjaka da prenesu provjerene informacije javnosti u Hrvatskoj već postao komunikacijski standard.

Jesu li nutricionisti - influenceri dobra ili loša vijest za korisnike društvenih mreža? Za struku? Treba li tu domenu regulirati?

Objave influencera na društvenim mrežama mogu za korisnike takvih sadržaja predstavljati i pozitivno i negativno iskustvo. Iako objave mogu ponuditi zabavu, inspiraciju ili promicanje određenih brendova, postoji zabrinutost zbog mogućeg potencijala za širenje neprovjerenih informacija ili pak utjecaja na ponašanje potrošača. Regulacija ove domena složeno je pitanje o kojemu su mišljenja podijeljena, neki se zalažu za povećani nadzor kako bi se zaštitili potrošači i osigurale etičke prakse, dok se drugi brinu zbog gušenja kreativnosti i slobode govora.

Mogu slobodno reći kako smo mi pronašli idealan način suradnje s influencerima, što je posebice vidljivo kroz provedbu naše kampanje "Safe2Eat", koja se financira od strane EFSA-e. EFSA je vrlo zadovoljna načinom na koji provodimo naše kampanje i od njih smo primili brojne pohvale za inovativnost i kreativnost. U okviru te kampanje surađujemo ne samo s velikim medijskim kućama, nego i s brojnim influencerima, od kojih su većina food bloggeri, dok su pojedini i nutricionisti. Sav planirani sadržaj također prolazi stručnu reviziju te objavljene informacije budu ne samo jednostavne i pristupačne, već i znanstveno utemeljene. Smatram kako je takav pristup, dakle pristup koji podrazumijeva usku suradnju znanstvenika i influencera, izvrstan i da kao takav može polučiti najviše pozitivnih rezultata, ne samo za korisnike društvenih mreža nego i općenito.

S druge strane, veliki je broj influencera koji dijele sadržaj vezan za hranu i prehranu bez ikakve stručne podloge, često se oslanjajući na osobna iskustva, trendove ili neutemeljene tvrdnje. S obzirom na to da društvene mreže omogućuju javno dijeljenje informacija svima, regulacija ovog područja iznimno je izazovna, a korisnici često ne mogu lako procijeniti koje su informacije vjerodostojne.

Zato je važno razvijati kritički pristup informacijama – treba provjeriti izvore te usporediti podatke iz više različitih izvora kako bi odluke koje donosimo bile sigurne i utemeljene na činjenicama. To je jedna od naših aktivnosti na kojoj predano radimo.

Bitna je kontinuirana edukacija i informiranost

Koje kanale danas preferirate za informiranje javnosti - tiskovine, internet, TV, radio? U kojoj je mjeri to danas dio Vašeg posla?

Važno je istaknuti kako se sustav sigurnosti hrane Europske unije zasniva na analizi rizika koja ima tri komponente: procjenu rizika, upravljanje rizicima te komuniciranje o rizicima podrijetlom iz hrane. HAPIH-u, kao jednom od tijela sustava sigurnosti hrane Republike Hrvatske, pripada dakle i zakonska obveza da informira javnost o različitim pitanjima vezanim za sigurnost hrane. Mogu stoga reći kako informiranje javnosti spada u naš svakodnevni dio posla.

Nove znanstvene spoznaje o sigurnosti hrane i prehrane, ali i sve ostale relevantne informacije redovito prenosimo javnosti i za to koristimo sve raspoložive komunikacijske alate - i tiskovine, i internet, i TV, i radio. Ipak, mogu reći kako zbog posvemašnjeg trenda digitalizacije, za informiranje javnosti danas najviše koristimo internet, osobito službenu mrežnu stranicu HAPIH-a i društvene mreže, gdje redovito objavljujemo članke, obavijesti i edukativne sadržaje.

Osim toga, kako sam već spomenuo, naši stručnjaci vrlo često sudjeluju u televizijskim i radijskim emisijama, daju izjave za medije te surađuju s novinarima pri izradi stručnih članaka za tiskane medije, ali i online izdanja.

Bitno je napomenuti kako je HAPIH kontakt točka Sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje Republike Hrvatske. HAPIH-ov Centar za sigurnost hrane u okviru tog sustava objavljuje važne obavijesti za potrošače, kojima ih informiramo o opozivima proizvoda s tržišta. Obavijesti za potrošače redovito i pravovremeno objavljujemo na našim mrežnim stranicama i društvenim mrežama. O tim objavama istovremeno obavještavamo sve zainteresirane elektroničke medije, koji zatim prenose informacije u javni prostor. Takvom suradnjom s medijima postižemo najveći mogući doseg informacija i obuhvat svekolike javnosti.

dr. sc. Dražen Knežević

Diplomirao na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti Osijek stekao je titulu doktora znanosti iz znanstvenog područja Biotehničke znanosti. Uža specijalnost mu je procjena rizika od različitih opasnosti porijeklom iz hrane. Iza njega je tridesetogodišnje međunarodno iskustvo u području njezine sigurnosti i zaštite zdravlja potrošača. Predstavnik je Republike Hrvatske u različitim znanstvenim mrežama Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA). Njegove profesionalne aktivnosti fokusirane su na unaprjeđenje sustava sigurnosti hrane Republike Hrvatske i postizanje najveće moguće razine zaštite zdravlja potrošača. U suradnji s EFSA-om, tijelima nadležnim za procjenu rizika u državama članicama Europske unije i nacionalnim dionicima, sudjeluje u izgradnji europskog sustava znanja o sigurnosti hrane, koji osigurava da ona bude osnova zdravog načina prehrane i održivih prehrambenih sustava.

Gdje se Vi dodatno educirate ili informirate? Postoje li određene web stranice, stručnjaci koje biste preporučili drugima?

Područje sigurnosti hrane neprestano se razvija, potaknuto novim znanstvenim otkrićima, novim tehnologijama i promjenjivim očekivanjima potrošača. Ovo područje postaje sve dinamičnije i integriranije, što od procjenitelja rizika zahtijeva da budu u tijeku s najnovijim znanstvenim dokazima i u skladu s tim prilagode svoje prakse. Dakle, priroda mog posla zahtjeva kontinuiranu edukaciju i cjeloživotno učenje.

Međutim, znanstvena procjena rizika trenutno se ne nalazi niti u jednom kurikulumu nacionalnih visokih učilišta i taj se posao nažalost ne može naučiti u tim edukativnim okvirima. Slična je situacija i u ostalim državama članicama Europske unije. Zbog toga je znanja potrebno stjecati mahom u inozemstvu, pohađanjem specijaliziranih edukativnih programa namijenjenih procjeniteljima rizika.

Pri tome prvenstveno mislim na razne specijalizirane edukativne programe za unapređenje stručnosti u procjeni rizika koje provodi EFSA, kao krovna europska institucija za procjenu rizika. Cilj ovih programa je uskladiti metodologije, izgraditi kapacitete i osigurati visoku razinu znanstvene stručnosti unutar tijela nadležnih za procjenu rizika u državama članicama Europske unije. EFSA ne samo da pruža visokokvalitetne edukativne programe nego omogućava i harmoniziranu primjenu metodologija procjene rizika u svim državama članicama Europske unije, čineći na taj način rezultate procjene rizika usporedivim.

Istaknuo bih dvije EFSA-ine inicijative za edukaciju stručnjaka. Prva je europska platforma za edukaciju o procjeni rizika u području sigurnosti hrane, pod nazivom "xORA" (engl. eXcellent One Health Risk Assessment Education, op. a). Jedna od europskih institucija koja je uključena u ovaj projekt je i HAPIH-ov Centar za sigurnost hrane, koji je zadužen za razvoj, pokretanje, optimizaciju i održavanje web platforme za edukativne programe iz procjene rizika. Druga je program stipendiranja "EU-FORA" (engl. European Food Risk Assessment (EU-FORA) Fellowship Programme, op. a), koji za cilj ima povećati broj stručnjaka za procjenu rizika u Europi i izgraditi jaču europsku zajednice za procjenu rizika.

Istaknuo bih i EFSA-in časopis "FRAE" (engl. Food Risk Assess Europe, op. a), koji objavljuje odabrane znanstvene članke nacionalnih agencija za sigurnost hrane država članica EU. Ovi članci su odabrani kako bi informirali europsku zajednicu za procjenu rizika te kako bi iskoristili znanje koje su generirale nacionalne agencije za dobrobit svih. Centar za sigurnost hrane često objavljuje svoje znanstvene dokumente u ovom časopisu.

Ne zanemarujem niti druge edukativne mogućnosti koje ostvarujem suradnjom s renomiranim institucijama u državama članicama EU, poput njemačkog Saveznog instituta za procjenu rizika (BfR) ili Francuske agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES), s kojima imamo potpisan sporazum o suradnji koji obuhvaća i razmjenu znanja. Također sam završio brojna stipendirana specijalistička usavršavanja u području sigurnosti hrane, procjene rizika i prehrane. Kao višestruki stipendist Vlade Kraljevine Nizozemske specijalizirao sam se u Sveučilištu Wageningen, kao stipendist Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država specijalizirao sam se u Sveučilištu u Missouriju te Zajedničkom institutu za sigurnost hrane i primijenjenu prehranu (JIFSAN) Američke agencije za hranu i lijekove (FDA) i Sveučilišta Maryland. Također sam prošao i različita brojna usavršavanja financirana od strane Europske komisije.

Vođenje Centra zahtjeva i educiranost u području organizacijske kulture i timskog rad, upravljanja pomoću emocionalne inteligencije, problem solving-a i kreativnih analitičkih tehnika, pa je stoga bilo potrebno svladati i te vještine. Dodatno se svakodnevno educiram i informiram prvenstveno praćenjem stručne literature, koju najčešće pronalazim koristeći različite repozitorije znanstvenih radova kao što su Scopus, Web of Science, Science Direct, ResearchGate, Google Scholar, PubMed, Science Open te mnogih drugih repozitorija.

Vrlo korisnom smatram i stranicu FoodFacts, koja na jednostavan i pristupačan način pruža informacije o hrani razumljive široj publici, s naglaskom na razjašnjavanje mitova vezanih za prehranu.

Važno je reći kako je EFSA prepoznala visoku razinu educiranosti i stručnost djelatnika HAPIH-ovog Centra za sigurnost hrane, kao i Centra za zaštitu bilje te nas identificirala kao ustanovu kojoj se može povjeriti provedba edukacija za znanstvenike iz pretpristupnih zemalja i zemalja kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji. Stoga HAPIH u suradnji s EFSA-om svake godine organizira takozvanu Jesensku školu na kojoj naši djelatnici intenzivno rade na transferu znanja iz područja procjene rizika znanstvenicima iz pretpristupnih zemalja i zemalja kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji.

Ne postoji univerzalan obrazac prehrane koji odgovara svima

Odgovara li današnji sustav educiranja kroz osnovne i srednje škole potrebama društva kada je riječ o hrani?

Edukacija o temama vezanim za hranu iznimno je važna već od rane dobi, jer upravo tada djeca usvajaju temeljne prehrambene navike, razvijaju odnos prema hrani i stječu osnovno razumijevanje o sigurnosti hrane.

Kako sam već istaknuo, u skladu sa svojom edukativnom ulogom, HAPIH kontinuirano provodi obrazovne aktivnosti s ciljem povećanja razine znanja i svijesti građana, uključujući i djecu i mlade. Organiziramo radionice za učenike osnovnih i srednjih škola, čime se stručno utemeljene informacije o sigurnosti hrane i pravilnoj prehrani približavaju toj populacijskoj skupini na razumljiv i primjeren način. Teme koje se obrađuju obuhvaćaju praktične savjete o sigurnom rukovanju hranom, pravilnom čuvanju namirnica, higijenskim navikama u kućanstvu, ali i sve aktualniji problem nastanka otpada od hrane.

Ipak, uvijek postoji prostor za poboljšanjem i povećanjem broja pruženih edukacija, kao i uvođenje detaljnije obrade tema vezanih za hranu i prehranu u redovni kurikulum. Na taj način bi se poticalo promicanje praktičnih iskustava i suradnju između škola, obitelji i zajednica, kako bi novim generacijama dali znanja pomoću kojih bi mogli razumjeti kompleksnost i širinu poljoprivredno prehrambenih sustava odnosno proizvodnje hrane. To bi mladoj populaciji svakako omogućilo donošenje informiranih odluka o hrani koje će im pomoći da njeguju zdrave i održive prehrambene navike.

Pravilna prehrana je značajnije prepoznata kod novih generacija. Koje ključne poruke biste poslali upravo njima kad je riječ o '(ne)zdravom'?

Bitno je naglasiti kako ne postoji univerzalan obrazac prehrane koji odgovara svima – pristup "one size fits all" nije primjenjiv kada je riječ o prehrani. Primjerice, činjenica da neki influencer promovira određeni režim prehrane, ne znači da će isti imati pozitivan učinak i na druge. Iako se određene dijete mogu činiti učinkovitima u kratkom roku, primjerice kod gubitka kilograma, dugoročni učinci na zdravlje mogu biti nepovoljni ako nisu stručno planirane i individualno prilagođene.

Osim pravilnog odabira prehrane, jednako je važno i pravilno rukovanje hranom, jer nesigurna hrana zapravo je "nezdrava" hrana. Donošenjem informiranih odluka prilikom rukovanja hranom možemo značajno smanjiti rizik od trovanja i očuvati zdravlje.

U kontekstu ključnih poruka, stavio bih naglasak na promicanje pravilne prehrane kod novih generacija, posebno se osvrćući na važnost uravnotežene prehrane bogate voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama, odnosno na hranu bogatu hranjivim tvarima. Također je vrlo važno ograničavanje konzumacije visoko prerađene hrane, šećera, nezdravih masti i soli, te rano stvaranje zdravih prehrambenih navika i poticanje pozitivnih odnosa s hranom.

Vrlo je bitno da se nove generacije od rane dobi educiraju o pravilnoj prehrani, o važnosti uravnoteženih obroka, razumijevanje deklaracija na hrani te da redovito budu tjelesno aktivni. Stoga je ključ za sve, pa tako i za nove generacije, ostati informiran, pratiti nova provjerena saznanja i savjete koje daju znanstvenici i relevantni stručnjaci te svoje prehrambene navike i one rukovanja hranom prilagođavati u skladu s njima.

* Naslovne fotografije: Shutterstock/Dmitrii Pridannikov/HAPIH