Dok se mesne industrije gase, Ravlić širi preradu

Vlasnikom je trenutno jedne od najvećih mesnih industrija u Hrvatskoj iza koje je 55 godina postojanja. Posao su pokrenuli još njegovi roditelji, a sada u biznis ulaze već i djeca Zlatka Ravlića, vlasnika Mesne industrije Ravlić iz Osijeka. Krenuli su od krčme, preko restorana koji se i dalje nalazi u njihovu vlasništvu, a potom otvorili mesnicu, izgradili klaonicu, krenuli u proizvodnju polutrajnih i trajnih mesnih proizvoda. Pred njima je realizacija nove investicije, proširenje proizvodnih kapaciteta.

U njihove poslovne uspjehe često se uvrštava i izvoz obrazina i svinjskih ušiju u Južnu Koreju, Hong Kong i Obalu Bjelokosti gdje se to smatra specijalitetom.

Grupa Ravlić trenutno zapošljava preko 300 radnika, kapacitet klaoničke linije im je 180 svinja i 35 goveda na sat uz mogućnost proširenja. Raspolažu s preko 30 mesnica na području Hrvatske, a taj broj će i dalje rasti. No, pred Osječaninom Zlatkom Ravlićem su još brojni izazovi o kojima je odlučio progovoriti za Agroklub:

Svjetska previranja u cijenama mesa i slobodno tržište ugasili mnoge industrije

Prošlih mjeseci aktualno je istraživanje o kancerogenosti crvenog mesa. Osjeti li se to u prodaji?

Mesna industrija Ravlić ponosi se tradicijom dugom 55 godina, a svoje poslovanje temelji na kvalitetnim i tradicionalnim slavonskim proizvodima. Naše proizvode kupci prepoznaju i na njih nije utjecala objava ovoga istraživanja. Navika konzumiranja crvenog mesa seže daleko u povijest. Vjerujemo kako ovakve objave ipak neće značajno utjecati na prodaju i konzumaciju crvenog mesa kao i vezanih proizvoda.

Sve je više uvoznog mesa u Hrvatskoj. Koji je vaš recept za uspjeh od kada smo postali članicom EU?

Ulazak u Europsku uniju mesnoj branši donio je velike promjene, kao i izazove s kojima se svakodnevno susrećemo. Brojne mesne industrije u Hrvatskoj su nestale. Neke od njih se nisu mogle prilagoditi, a druge se nisu mogle nositi s mnogobrojnom i snažnom konkurencijom od koje su ranije bile zaštićene.

Cijene mesnih proizvoda su drastično pale, dijelom zbog akcija koje redovito organiziraju trgovački lanci, ali i zbog pada veleprodajnih cijena na europskim burzama uzrokovanih sankcijama prema Rusiji. Uz visoku cijenu stoke, opstanak mesne industrije na hrvatskom tržištu postaje gotovo nemoguć. U najvećim problemima su klaoničari te se mi kao mesna industrija nadamo da će potrošači prepoznati kvalitetu domaćih, kvalitetnih i tradicionalnih proizvoda.

Najveći problem je nedostatna sirovinska baza

Možete li usporediti mesnu industriju EU i Hrvatske? Gdje je Hrvatska?

Najveći izazov mesne industrije u Hrvatskoj je vrlo mala sirovinska baza, a sukladno tome i ulazna cijena žive stoke je znatno viša negoli konkurencije u Europskoj uniji. Zbog toga se svježe meso vrlo teško može nositi s cijenama EU konkurenata. Što se tiče higijenskih i tehnoloških standarda, u većini mesnih tvornica u Hrvatskoj, posebice onih većih, dovedeni su do zavidnog nivoa.

Nedostaje i radne snage - traženi vozači i mesari!

Požalili ste se jednom prilikom kako nedostaje mesara. Kakva je situacija na tržištu rada za vama potrebnim strukama?

Trenutno smo u potrebi zaposliti veći broj vozača, ali i kvalitetnih mesara. Nažalost, ekonomska situacija u državi utjecala je na odlijev sposobnih i mladih ljudi u inozemstvo, a nedostatku stručne radne snage pridonosi i činjenica kako se sve manje mladih odlučuje za upis u srednje strukovne škole, poput mesara i vozača.

Posao je krenuo od jedne krčme, a sada ste vlasnik jedne od najvećih mesnih industrija u Hrvatskoj. Kako ste iz ugostiteljstva prešli u mesnu industriju?

Poslovanje smo započeli kao mala krčma, koja se kasnije razvila u restoran iz kojega su potekle mesnice. Tako smo, malo po malo, izrasli u mesnu industriju. Restoran Plavi podrum u Osijeku radi i danas, a u njemu se nude brojni domaći specijaliteti, posebice janjetina s ražnja.

Danas smo jedna od najvećih mesnih industrija u Hrvatskoj, a svaka od ranije spomenutih razvojnih faza je zapravo bila prijelomni trenutak. Vjerujem kako bi svaki poduzetnik rekao kako je teško odlučiti kada je njegovo poslovanje dovoljno zrelo za novi razvoj i pothvat. Svaka takva odluka u pravilu je zahtjevna, prijelomna i sa sobom nosi velike rizike.

Drago mi je što smo naše poslovanje započeli prije 55 godina, a ove slavimo obljetnicu kroz brojne promotivne aktivnosti koje organiziramo s naglaskom na veliku nagradnu igru 55 godina s Vama.

Agro Ravlić opskrbljuje kvalitetnom stočnom hranom

Osnovali ste i sestrinsku tvrtku Agro Ravlić za uzgoj žitarica. Znači li to kako se proširujete na ratarstvo?

Agro Ravlić je sestrinska tvrtka osnovana 2006. godine kao dio Ravlić grupe. Djeluje kao zasebni poslovni subjekt, a bavi se najmom i otkupom zemljišnih površina, uzgojem žitarica i drugih usjeva, ali i prometom poljoprivrednih proizvoda. Trenutno obrađuje preko 260 hektara zemlje, dijelom u vlasništvu tvrtke, kao i u najmu. U vlasništvu je i nekoliko tisuća grla junadi na kooperantskim farmama. Na taj način osiguravamo kvalitetnu stočnu hranu za potrebe uzgoja. Suradnja između tvrtke Ravlić, kao matičnog poduzeća, i tvrtke Agro Ravlić ostvaruje se na svim razinama jer kontrola proizvodnog procesa počinje na njegovu izvoru, od stoke i njezina uzgoja, kao i kvalitetne stočne hrane. Tako smo uspjeli zaokružiti poslovnu filozofiju od polja do stola te kupcu ponuditi zdravstveno ispravne, pregledane i maksimalno kvalitetne domaće proizvode čiji proces proizvodnje kontroliramo kroz svaku pojedinu fazu.

Izgradnja i opremanje novih objekata

Pred vama je realizacija velike investicije. Što se planira?

Investicije su bitne, jer ako izostanu, tvrtka stagnira, ne razvija se. Zbog toga kontinuirano ulažemo u razvoj procesnih tehnologija, izgradnju objekata, opremanje maloprodajnih objekata te kupovinu strojeva i opreme.

Iduća investicija nam je najveća do sada. Riječ je o proširenju kapaciteta izgradnjom i opremanjem novih objekata. Ukupna vrijednost je između 12 i 14 milijuna eura. Time ćemo značajno povećati proizvodne kapacitete polutrajnih i trajnih mesnih proizvoda te ponuditi neke nove, poboljšati unutarnju logistiku i ubrzati sve procese u proizvodnji.

Pripremate li možda neki od projekata i za Program ruralnog razvoja?

Spomenuti projekt planiramo kandidirati na idućem natječaju za dodjelu bespovratnih sredstava iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD). Investiciju ćemo započeti čim bude poznat ishod odluke Agencije koja odobrava sredstva, a predviđamo kako bismo radove mogli završiti u roku dvije godine.

Fotografija ustupljena od MI Ravlić