Ante Madir: Proizvedemo oko pola milijuna komada pršuta, a potražnja je duplo veća

"Ova je godina deveta po redu da organiziramo Dane pršuta u Hrvatskoj, a održat će se u Rijeci 21. i 22. travnja“, rekao je u utorak na konferenciji za medije u Kašetici primorsko-goranskoj Ante Madir, prvi čovjek klastera Hrvatski pršut.

Prvi dan će biti svečano otvorenje, dodjela priznanja, medalja, edukacija i okrugli stol, a sljedeći će se na riječkom Korzu održati izložbeno-prodajna manifestacija zaštićenih hrvatskih pršuta. Madir ističe da je cilj događanja njihova promocija te da ovu deliciju žele približiti i hrvatskim potrošačima i turistima.

Istaknuo je da je turistička sezona ključna za prodaju kvalitetnih proizvoda kao što su naša četiri zaštićena pršuta. "Ako bude sezona kao lanjska, već u kolovozu će se prodati sve zalihe“, rekao je.

Dodao je da se kvaliteta uvijek dobro prodaje, a da Hrvatska ne može proizvesti koliko ga tržište traži - proizvedemo oko pola milijuna komada, a konzumira se duplo više. Zaključio je da prostora za rast itekako ima te da će povećanju proizvodnje pridonijeti mjere iz Ruralnog razvoja.

Hrvatski pršuti zaštićeni na razini Europske unije su: krčki, drniški, dalmatinski i istarski.

Istarski pršut – jedini s oznakom izvornosti

Od četiri, jedino istarski ima oznaku izvornosti, što znači da sirovina za taj proizvod mora biti isključivo iz Hrvatske, nikako iz uvoza. S obzirom na to, broj proizvoda je daleko manji od ostalih hrvatskih pršuta, ali je i cijena znatno viša.

"No koliko god ih proizveli, uvijek ga na tržištu fali“, rekao je Paolo Jelenić, predsjednik Udruge proizvođača istarskog pršuta. Naveo je da se sirovina najčešće nabavlja sa sjevera i istoka Hrvatske.

Jelenić ističe da je kvalitetnu sirovinu teško nabaviti jer postoji velika 'strogost' po pitanju genetike i tova, pa nije jednostavno proizvesti takvu vrstu svinjskog mesa. Registracija istarskog pršuta je prilično rigorozna što za sobom vuče visoku cijenu, ali kada se radi o vrhunskom proizvodu, naglašava da kupci za cijenu ne pitaju.

Problem nabave sirovine  pojavljuje se i zbog činjenice da se ne prerađuje cijela svinja, nego samo dio. Naime, u istri nema velikih proizvodnih pogona, radi se o manjim proizvođačima koji imaju potrebu nabavke uglavnom svinjskog buta.

"Razmatramo neki održivi modus gdje bi implemantirali i veće tvrtke kako bismo uspjeli iskoristiti cijelu svinju. Dakle, osnovali bi određenu vrstu klastera“, doznajemo od Jelenića koji, osim toga, vjeruje da u kontinentalnom dijelu Istre ima ljudi koji bi htjeli držati nekoliko desetaka svinja pa bi i veći dio sirovine ubuduće dolazio s poluotoka.