Kao osnovna agrotehnička mjera, plodored objedinjuje sve agrotehničke mjere, stvarajući tako jedinstven sustav ekološke poljoprivrede.
Mnogi su stručnjaci suglasni da se ekološko povrćarstvo zasniva na plodoredu, to jest na smjeni usjeva u vremenu i prostoru. Prema riječima diplomirane inženjerke poljoprivrede Tanje Petrović, uloga plodoreda u ekološkoj proizvodnji povrća je vrlo značajna. Prije početka takve proizvodnje, neophodno je povećati plodnost zemljišta ekološkim i dozvoljenim mineralnim gnojivima.
Veliki značaj u poboljšanju plodnosti zemljišta ima uvođenje mahunarki u proizvodnju, kojima proizvođači mogu osigurati i do 33% više zelenog gnojiva. U ekološkoj proizvodnji ozbiljan problem predstavlja kontrola korova, uzročnika pojave bolesti i štetnika. Zato se preporučuje plodored i duži period vraćanja usjeva na isto polje, čiji je rezultat bolje korištenje organskih tvari.
Kao osnovna agrotehnička mjera, plodored objedinjuje sve agrotehničke mjere, stvarajući tako jedinstven sustav ekološke poljoprivrede. Bez pravilne primjene plodosmjene u eko proizvodnji ne može se dobiti zdrav i kvalitetan proizvod, što se naročito odnosi na povrćarsku proizvodnju. Za ekološko povrćarstvo je specifična primjena čistog povrćarskog plodoreda sa smjenom tri grupe povrća i njihovih zahtjeva za organskim gnojivom.
Povrćarske kulture, koje dolaze na prvo mjesto u plodoredu, su one koje podnose obilnu gnojidbu. To su intenzivne povrćarske kulture, poput paprike, krumpira, tikvi, kupusnjača, rajčice, krastavaca, dinja i lubenica, koje se prihranjuju organskim gnojivima o količini 4-6kg/m2 ili sa 2-3kg/m2.
Drugu grupu čine vrste koje zahtijevaju manje organskih gnojiva, jer ona nepovoljno utječu na smanjenje kvalitete proizvoda. Ta grupa povrćarskih kultura se gnoji s 1,5-2,5 kilograma komposta po metru kvadratnom. U ovu grupu spadaju mrkva, cikla, špinat, rotkva, koraba i sve vrste lukova, a te povrćarske kulture se mogu sijati poslije prethodno spomenutih kultura, koje podnose intenzivnu prihranu, jer će gnojivo produženo djelovati i na njih.
Na trećem mjestu su leguminoze na čijem korijenu se razvijaju kvržice s bakterijama koje fiksiraju dušik iz zraka i tako obogaćuju zemljište tim elementom. One se uzgajaju poslije vrsta iz druge grupe i ne gnoje se organskim gnojivom. To je grupa biljaka poput graha, mahuna, graška, leće, boba. Uzgojem tih kultura se, u velikoj mjeri, popravljaju fizičke i kemijske karakteristike zemljišta, zbog čega su neophodna karika u sustavu plodoreda.
Nije na odmet spomenuti da se van plodoreda uzgajaju višegodišnje povrćarske vrste šparoga, koraba. Dalje treba dodati da se pri uspostavljanju tropoljnog plodoreda mora voditi računa o pretkulturi. Uključivanje zelenog ugara ili krmnih vrsta moguće je u kombinaciji ratarskog i povrćarskog plodoreda. Radi što bolje popravke fizičkih i kemijskih osobina zemljišta, prema mišljenju stručnjaka, trebalo bi uključiti neku žitaricu, kojom bi se biološkim putem učinkovito vodila borba protiv korova.
Tagovi
Autor