• Uzgoj povrća
  • 30.08.2012.

Željko Novak: Noć zalijevanja košta me 500 kuna!

Uzgoj povrtlarskih kultura

Foto: RGBStock.com
  • 1.333
  • 64
  • 0

Svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Željko Novak iz Preloga ima oslonjeno na uzgoj povrtlarskih kultura. Hetkar ima pod lukom, hektar i pol celera korjenaša, dva su hektara mrkve (bit će još dva s kasnom mrkvom), hektar je peršina...

Kulture su to o kojima sve studije, planovi i strategije koje se pišu za poljoprivredu govore da su visoko dohodovne, a s kojima bi - uz primjerenu agrotehniku i navodnjavanje - s njiva trebalo izvući najviše.

Međutim, Željko kaže da u svim tim teorijama, u uvjetima u kakvima danas rade poljoprivrednici, ima previše onog ograđivanja koje počinje s - ako:
- Ne postoji agrotehnička mjera ili pravilo struke kojeg se ja ne držim u proizvodnjama koje imam, pa bih po svemu trebao jako dobro poslovati... Samo, u svakoj toj našoj proizvodnji, pogotovo na otvorenom, postoji jako puno stvari koje se ne mogu ni na koji način planirati ili preventivno izbjeći... A na svakom koraku čeka nas jedan - AKO!

Ako, ako i onda - kako?!

- Kad krenemo s proljeća na otvoreno, sve bude dobro AKO ne bude mraza... Kad to prođe, onda bude i dalje dobro AKO ne dođe tuča. Kad krene vršna vegetacija neke kulture, i dalje bude dobro AKO ne bude suše...

Kad dođe sezona berbe, dobro bude AKO u nasad ne dođu nepozvani volonteri u berbu (a takvi meni godišnje naprave i do 15.000 kuna štete)... I onda je još preostalo da bude jako dobro AKO za luk, mrkvu, peršin ili bilo što drugo postignemo koliko-toliko pristojnu cijenu. Mislite da nema više AKO? Evo još dva: AKO je prihvatljiva otkupna cijena, dobro je tek AKO otkupljivač plati u roku kraćem od 120 dana, što je najmanje dvostruko duže od najdužeg ugovorenog roka plaćanja!

Niz nepogodnih godina

- Ove smo godine posebno pogođeni nepovoljnim uvjetima, a to je još jedna godina od niza nepogodnih (od mraza, tuče, suše, nadalje) za poljoprivrednike.

Svaka proizvodnja troškovno je sve zahtjevnija. Za luk treba više od deset prolaza s agrotehnikom, zalijevam ga svaka tri dana i trebao bih dobiti pedesetak tona (AKO ga budem brao samo ja). Noć zalijevanja košta me 500 kuna - računam li samo gorivo, a ne i sve ostalo, od amortizacije stroja i opreme do ulaganja u bušotine za vodu... Ulaganje na hektaru uvijek je između petnaest i dvadeset tisuća kuna.

S celerom je slično, s tim da sam u plasteniku uzgojim flance od siječnja do ožujka, a onda se baš u sezoni mraza ide na otvoreno... S mrkvom idem u dvorednu sjetvu da bi došlo pedesetak tona na hektaru. Svaku zaštitu svake kulture obavljam s minimalnim doziranjem zaštitnog sredstva radi dobrobiti potrošača, poduzimam sve da bi na tržište išla roba maksimalne kvalitete...

Cijena ne prati kvalitetu

- Međutim, cijenom koju postižemo u otkupu ne prati se kvaliteta koju imamo. Uglavnom sve što proizvedem, u otkup dajem varaždinskom BIOS-u. Luk je po dvije kune, celer po pet kuna, peršin po osam kuna, mrkva po kunu dvadeset... Nisu to cijene za koje bismo mogli reći da su korektne. Mrkvu koju ja dajem po 1,9 kuna za kilogram (trenutno) u prodavaonoici nalazite i po devet kuna!
Kome ide razlika?! Pa kako se to uopće može pitati?! Proizvođač, poljoprivrednik, nema niti 50% od zarade koju se s njegovim povrćem na tržištu postiže!

A na novac se čeka i čeka...

- Problem je u tome što si ne možemo pomoći. Rizik je skladištenje jer nemamo (većina nas) skladišta s klimom, pa se u sezoni berbe otkupljivačima vozi kako povrće sazrijeva. Proizvodnje su manje-više ugovorene, ali na našem neuređenom tržištu ugovori ništa ne znače! Zato što nemamo bilanciranje poljoprivredne proizvodnje, nemamo kvote, pa ako trgovci nešto trebaju - onda po ugovoru uzmu, ako ne trebaju, badava ugovor! Može se baciti i najkvalitetnija roba. Tako da ja i s deset godina iskustva u povrtlarstvu ne mogu apsolutno ništa čvrsto planirati (pa zato, na primjer, odgađam investiranje u gradnju skladišta s kontroliranom klimom). O rokovima plaćanja da ne govorim! Dvije mi kulture dospiju od isporuke do plaćanja. Nije to ni 30, ni 60 dana, nego 180 do 200 dana nakon isporuke!

Četiri uvjeta i zadnji ako

- Siguran sam da bismo u poljoprivredi mogli postići puno više jer znamo raditi. Potražnja za zdravom hranom raste, ova suša samo će još naglašenije pokazati u kakvim smo problemima, ali moramo riješiti (barem kad se o Međimurju razgovara) četiri važne stvari...

Prvo, moramo urediti zemljište - komasacijom, arondacijom... Onda možemo drugo - urediti sustave navodnjavanja jer je to besmisleno instalirati na neuređenom zemljištu. Treće: moramo bilancirati naše tržište! Moramo znati koliko se čega i za koga proizvodi. I gdje je što najracionalnije proizvoditi. Kako ja znam da celer traži teško tlo, a mrkva i luk hamučnu zemlju i zalijevanje, tako se na razini države mora znati što je gdje najisplativije. I četvrto: ne možemo normalno poslovati ako se ne plaća u korektnim rokovima! U bar trideset dana, a ne za pola godine! Sad da ja velim AKO: ako te četiri stvari prvo uredimo, onda možemo početi pravi razgovor o našoj poljoprivredi!

Autor: M. Belčić

Foto: RGBStock.com


Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Uzgoj povrća Otkupna cijena

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Ono kad ti u dvorište padne #MIG