Želite podići plastenik? Evo koja pravila treba slijediti

Kada je u pitanje podizanje zaštićenog prostora za uzgoj bilja, time i plastenika, prije svega je bitno poštivati osnovne uvjete za izgradnju. 

Riječ je, pojašnjava nam prof.dr.sc. Nada Parađiković s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek, o izboru mjesta (lokacija), udaljenosti od onečišćivača, konfiguraciji terena, nagibu i položaju, razini podzemne vode, zaštiti od vjetra i pristupačnost vode. Tako u neposrednoj užoj lokaciji svakako trebaju biti izgrađeni objekti koji omogućavaju kvalitetnu i sigurnu opskrbu električne energije, plina, vode, telekomunikacije i slično kao i dobra cestovna povezanost.

"Pravila su to koja nisu mijenjana stotinu godina, a dakako, svako podizanje i financiranje ovih potreba iziskuju dodatna ulaganja, odnosno dovode u upit ekonomičnost i rentabilnost proizvodnje", napominje profesorica, ujedno i autorica knjige kao i brošure o uzgoju bilja u zaštićenom prostoru gdje detaljno opisuje pravila kojih se treba držati pri njihovoj izgradnji, a koju nam je ustupila. 

Štetni plinovi i prašina smanjuju osvjetljenje u plasteniku i stakleniku. Zbog toga zaštićeni prostori trebali bi biti udaljeni 1-5 km od industrijskih postrojenja te 100-500 m od glavnih prometnica. Štetan utjecaj smanjuje se podizanjem visokih ograda od prirodnih ili umjetnih materijala te intenzivnim čišćenjem krovnih površina objekata.

Osnovna pravila podizanja plastenika

Plastenici se podižu na ravnim terenima bez izrazitih depresija koje uzrokuju visoku vlažnost i prave sjene, te uzvišica zbog izloženosti vjetru. Poželjni su, pojašnjava, blago nagnuti tereni, s nagibom do 0.4%, južnog i jugoistočnog položaja zbog otjecanja površinske vode i osunčanosti. U slučaju terena s većim nagibom potrebno je ravnanje, a kod nagiba većih od 3% prave se terase na kojima se podižu plastenici. Najpovoljniji položaj je smjer sjever-jug.

Upozorava da lokacije s visokom razinom podzemne vode te uz riječne tokove nisu poželjne zbog visokog intenziteta vlage, učestalih jutarnjih magli, hlađenja tla te oštećenja korjenovog sustava. Razina podzemne vode trebala bi biti na dubini od 150 cm. Ukoliko je viša, a teren vlažan obavezno je postavljanje drenaže, ali i otvorene kanalske mreže za potrebe odvodnje.

Međutim, kod suvremenih izgradnji objekata staklenika ili plastenika drenažni sustav je normalna investicija bez koje se ne izvode radovi, a također i za potrebe novih tehnologija proizvodnje koriste se povišene konstrukcije.

S obzirom da udari vjetra mogu imati štetne posljedice po zaštićene prostore, oni se podižu na zaklonjenim terenima ili se oko njih podižu zakloni koji trebaju biti 50% propusni kako bi vjetar kroz njih mogao strujati, a ne nepropusni, jer u tom slučaju vjetar prelazi preko njih i s druge strane stvara područje turbulencije. Sa sjeverne strane potrebni su jači i viši zakloni zbog jačih udara vjetrova, a s južne niži.

"Zakloni mogu biti objekti, drvoredi, šume, ali učinkovit vjetrobran može biti i živica. Ne smiju bacati sjenu na plastenik i mora se voditi računa o njegovoj visini i udaljenosti od plastenika te o geografskom položaju i godišnjem dobu", pojašnjava. 

Pritom se dužina sjenke može izračunati po formuli d= H x tg α gdje je H visina zaklona, a tg α kut pod kojim sunce pada na zemlju. Zaštita od udara vjetra pomaže i pri smanjenju troškova grijanja jer jači vjetrovi snižavaju temperaturu u plastenicima i do 10 0C.

Pri podizanju zaštićenih prostora vrlo je bitno voditi brigu i o pristupačnosti kvalitetne vode. Za tu namjenu najkvalitetnija je kišnica koja se putem cijevi skuplja u rezervoare tj. lagune kao i voda iz dubinskih bunara koja se prikuplja u velikim rezervoarima ili otvorenim lagunama.

Otkriva nam i da osnovu plastenika predstavlja statički stabilna nosiva konstrukcija koja se u najvećem broju slučajeva izrađuje iz čeličnih, trajno zaštićenih tankostijenih cijevi. Veličina i raspon glavnih lučnih nosača uvjetuju veličinu i raspored temeljnih stopa. Te su stope kod plastenika ili staklenika većih raspona u pravilu kružnog oblika, promjera 450-500 mm i dubine 700-800 mm. U svaku tako izvedenu betonsku stopu ugrađuje se odgovarajući temeljni stup, na koji se kasnije nadograđuje nosiva čelična konstrukcija. 

"Pravilno dimenzionirani betonski temelji moraju odgovarati veličini i masi zaštićenog prostora jer će samo u tom slučaju osigurati čvrstoću i postojanost objekta", naglašava. 

Jedan ili više pojedinačnih tunela 

Ovisno o veličini i namjeni, može biti građen iz jednog ili više pojedinačnih tunela zvanih "brod“. Između dva tunela postavljaju se čelični galvanizirani oluci koji služe za odvođenje oborinskih voda i pričvršćivanje krovnih folija. "Oluk se u pravilu postavlja na spoj lučnih nosača i nosivog stupa. Međusobno povezivanje pojedinih dijelova nosive konstrukcije vrši se odgovarajućom vijčanom vezom", dodaje.

Jako je važno, naglašava profesorica, voditi brigu o nagibu krovnih lukova (najmanje 28 stupnjeva) kako bi se spriječilo nekontrolirano skupljanje snijega na krovnoj foliji. Osim toga oblik plastenika ili staklenika treba biti prilagođen području u kojem se podiže. Naime, plastenici za vjetrovita područja imaju vanjske bočne stranice izvedene s blagim kosinama kako bi se, što je moguće više, smanjio otpor udara vjetra. 

Kada se izabere mjesto gdje će se graditi, potrebno je nivelirati teren i snimiti pad. "Time se sprječava zadržavanje oborinske i tehnološke vode u nivou objekata, ali zato se mogu lakše prikupljati u umjetne akumulacije i ponovno koristiti", pojašnjava dodajući da posebnu pažnju treba posvetiti temeljima i spajanju elemenata.

Bitno je i da se izgradnja odvija kada je suho vrijeme bez previše gaženja tla. Rupe za noseće stupove buše se mehanički ili kopaju ručno. Bočni nosači objekta se fiksiraju u temeljima ili se spajaju na nosače koji su posebno postavljeni u zemlju. Na bočne se ugrađuju krovni lukovi koji se spajaju s unutrašnjim poveznim elementima koji čine rešetku krovne konstrukcije. 

"Često puta je potrebno unijeti novu količinu zemlje te istom ispuniti unutrašnjost plastenika. Na taj način se smanjuju mikro depresije i omogućava postizanje ravne površine", upozorava prof. Parađiković.

Naglašava i da pripremu terena i betoniranje stopa kao i sva mjerenja treba raditi u nadležnosti stručnjaka građevinske struke, a montaža objekata i opreme treba biti u nadležnosti strojarske struke kao i stručnjaka za uzgoj bilja u plastenicima ili staklenicima.

Pokrivanje folijom ili staklom

Kada je u pitanju pokrivanje plastenika, folija kao materijal ima nekoliko prednosti nad staklom. Prvenstveno je niža cijena folije, ali i konstrukcije, laka primjena, otpornost na pucanje te lako instaliranje. Međutim, kaže, imaju i određene nedostatke kao što su vijek trajanja, smanjenje transparentnosti te kondenzacija vodene pare. Dugotrajnost materijala umnogome ovisi i o kvaliteti nosive konstrukcije jer do njezine razgradnje i oštećenja najčešće dolazi na dodirnim površinama folije i konstrukcije. Zbog toga se ti dijelovi konstrukcije premazuju bijelim akrilnim bojama ili oblažu PE ili PVC samoljepljivim oblogama.

Pored nosive čelične konstrukcije i kvalitetnih pokrivnih folija, vrlo je, upozorava, važno pravilno odabrati i dimenzionirati ulazna vrata i otvore za prozračivanje. Kod većine se postavljaju na čeonim stranicama plastenika, a njihov oblik i veličina ovise o obliku, veličini i namjeni. U pravilu se izvode kao klizna i to dvokrilna. Trebaju biti laka za rukovanje i dobro zatvarati.

Ispred vrata postavljaju se plitke kade sa sredstvom za dezinfekciju nogu i mehanizacije. Za prirodno provjetravanje koriste se odgovarajući otvori smješteni na bočnim stranicama i krovištu. Bočna se ventilacija izvodi kao dvostrana, otvara se namatanjem folije na pomoćnu cijevnu konstrukciju, a isporučuje se i ugrađuje u dvije osnovne izvedbe: s otvaranjem od dna prema vrhu ili od vrha prema dnu otvora za provjetravanje. Za otvaranje se koriste, ovisno o veličini i stupnju opremljenosti plastenika, jednostavni ručni samokočni reduktori ili posebni reduktori na elektromotorni pogon.

Navodi i da se krovni otvori, zbog složenosti konstrukcije i obvezatne uporabe elektromotornih pogona, koriste uglavnom kod višebrodnih plastenika. Izvode se kao jednostrani ili dvostrani, sa širinom krila do 2 m i visinom otvaranja ne većom od 1 m. 

"Kvalitetno i svrsishodno provjetravanje zahtijeva ugradnju otvora za prozračivanje čija površina iznosi 20-30% tlocrtne površine plastenika. Da bi se spriječilo nekontrolirano ulaženje kukaca u unutrašnjost plastenika poželjno je da se otvori za prozračivanje u cijelosti prekriju insekt mrežama", savjetuje dodajući da su veličina i oblik otvora u izravnoj vezi sa zahtijevanim stupnjem zaštite. Pri tome treba voditi računa da se izborom gustoće ove mreže ne naruši sustav prirodnog prozračivanja. 

Tu je i oprema plastenika koja ovisi o vrsti kulture i načinu uzgoja. U osnovnu se ubraja konstrukcija za vezivanje biljaka, potporne mreže, podne folije, radne stolove, plastične kontejnere, mikroprocesore, sustav za grijanje, sustav za navodnjavanje, dodatno osvjetljenje, sjenila, sustav za prihranjivanje, energetske zavjese, insekt mreže itd.

Domaća proizvodnja plastenika 

Na hrvatskom tržištu među vodećim proizvođačima plastenika su Koting d.o.o. iz Đurđenovca te MDS d.o.o. iz Čakovca. 

Kako nam je pojasnio vlasnik Kotinga, Frano Ivković, u bogatom asortimanu imaju od obiteljskih do profesionalnih plastenika odnosno od veličina 4x10 metara, preko 6x30 metara do onih od 8-10 metara širine i 30-50 m dužine.

"Prilagođavamo se zahtjevima kupca jer netko primjerice traži radnu visinu od 1,8 pa do 3 metra, jedni žele mala vrata, drugi ona kroz koja mogu proći traktorom", pojašnjava nam kompleksnost ove proizvodnje vlasnik tvrtke koja je do sada postavila preko 20.000 m2 plastenika s potrebnom opremom i čiju visoku kvalitetu izvedenih radova, napominje, jamči i to da do sada nisu imali niti jednu reklamaciju.

Osnova za ozbiljniju proizvodnju je, kaže, plastenik površine 500 m2, no povećanje troškova materijala nije zaobišlo ni ovaj sektor. Tako ono što je nekada stajalo 85.000 poput navedenih 500 kvadrata, danas je 135 tisuća kuna, a i više. 

I Marijan Kovačić, vlasnik i direktor tvrtke MDS d.o.o. koja se bavi profesionalnom proizvodnjom i montažom plastenika, staklenika i opreme, napominje da je sve ispod 500 četvornih metara neisplativo, no kao i u Kotingu otvoreni su za sva pitanja zainteresiranih.

Kada su u pitanju ulaganja, proizvođači se, slažu se naši sugovornici, mahom odlučuju na financiranje putem EU fondova i to kroz tipove operacija 6.1. i 4.1. 

Provjerite trebate li glavni projekt! 

Ono na što nam ukazuju je da svakako provjerite u svojoj jedinici lokalne samouprave treba li vam glavni projekt jer je slika na terenu prilično "šarolika" po pitanju dokumentacije koju pojedini traže. Unatoč tome što prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima Zakona o gradnji stoji kako se bez građevinske dozvole i glavnog projekta mogu graditi plastenici širine do 6 m, najveće visine u sljemenu 3,5 m bez temelja, poda i komunikacijskih traka te plastenici širine veće od 6 m i/ili visine u sljemenu veće od 3,5 m s ili bez trakastih temelja ili temelja samaca, s ili bez izvedenog poda s komunikacijskim trakama od betonskih predgotovljenih elemenata u skladu s tipskim projektom. 

Posebice kod natječaja iz Programa ruralnog razvoja se često događa da nastane problem kod isplate druge ili treće rate jer se traži glavni projekt, a koji kao uvjet u natječaju nije bio, upozorava Ivković dodajući da iz tog razloga u ponudi uvijek navedu da se obrati pažnja na ovu stavku koja financijski nije minorna. Riječ je, naime, o 20.000 kuna. 

Nažalost, kako cijene inputa rapidno rastu, doznajemo i da je osjetno smanjenje interesa za podizanje zaštićenih objekata posebice zbog činjenice da cijena konačnog proizvoda, povrća ili cvijeća ne prate taj trend poskupljenja. Cijena grijanja jedna je od sigurno najvećih stavki koja muči proizvođače. 

Kako do uštede u grijanju plastenika i staklenika?

Prema podacima koje smo dobili iz Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, poljoprivrednici su do sada uglavnom ulagali u podizanje plastenika kroz operaciju 4.1.1 "Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava“, a za tu vrstu ulaganja odobreno je 98,2 milijuna kuna potpore.

S tim, napominju, da je 9. natječaj za ovu operaciju bio namijenjen baš ulaganjima u proizvodnju povrća u zaštićenom prostoru tj. u plastenicima. Trenutačno nema otvorenih natječaja. Ulaganje u podizanje plastenika moguće je i u operacijama 6.3.1 i 6.1.1, ali je interes daleko manji nego kod operacije 4.1.1., navode iz APPRRR-a.