Provjetravanjem plastenika osiguravaju se optimalni uvjeti za rast i plodonošenje biljaka, smanjuje se temperatura, regulira vlažnost i sadržaj CO2.
Danas je sve veći broj ljudi koji žele proizvoditi vlastitu hranu. Mnogi od njih imaju svoje plastenike, ali i tisuću pitanja u vezi funkcioniranja plasteničke proizvodnje. Jedno takvo pitanje se odnosi i na temu provjetravanja plastenika.
Da bismo u plasteniku osigurali optimalnu mikroklimu za pravilan rast i razvoj biljaka, plastenik je potrebno redovno provjetravati. Zrak unutar plastenika s vremenom postaje ustajao, prevlažan, prepun raznih plinova i potrebno ga je zamijeniti svježim zrakom. Provjetravanjem se mijenjaju ove karakteristike kako bi se uskladile sa potrebama uzgajanih kultura. Tijekom ljeta provjetravanjem se smanjuje temperatura, a tijekom zime se temperatura ujednačava u svim dijelovima plastenika.
Osnovni zadaci provjetravanja su:
I najmanji plastenik bi trebao raspolagati dobrim ventilacijskim sustavom koji osigurava razmjenu zraka. Tijekom ljetnog perioda temperatura se unutar plastenika povećava i može iznositi i do 50ºC. Najčešće uzgajane kulture u plastenicima su rajčica, paprika, krastavac, a za njihov razvoj, rast i plodonošenje temperatura u plasteniku treba se kretati do 25-30ºC. Provjetravanjem i zasjenjivanjem se regulira ovaj parametar uzgoja u zatvorenom prostoru.
Na plasteniku treba postojati otvori za provjetravanje, i to prednji, bočni i krovni. Otvaranje ovih otvora se obavlja ručno, pomoću elektromotora ili upotrebom digitalne opreme. Za amaterske plastenike najčešće je to ručno, a razmjena zraka se vrši prirodnim putem. Prirodno provjetravanje se zasniva na razlici specifične težine toplog i hladnog zraka i djelovanja vjetra. Tijekom dana koji je miran, bez vjetra, provjetravanje je slabo. Zbog ove pojave potrebno je u plastenik ugraditi odgovarajuće ventilatore.
Najčešći i najjednostavniji način za provjetravanje je prednji otvor koji može biti različitih izvedbi. Tako postoje plastenici sa polaganjem vrata na zemlju, sa dvodijelnim vratima, zatim dvodijelnim vratima i lučnom klapnom te oni sa višedijelnim preklopivim vratima (kliznim) i lučnom klapnom.
Ukoliko se vrata otvaraju polaganjem na zemlju prilikom ulaska i izlaska iz plastenika gazi se folija na vratima i haba. Upravo zbog bržeg trošenja folije, ovaj način je nepraktičan. Lučna klapna se postavlja iznad vrata i otvara se zakretanjem. Otvaranjem klapna se omogućava provjetravanje manjeg intenziteta, što je posebno važno prilikom rane proizvodnje.
Na manjim objektima provjetravanje se može obavljati kroz vrata ili bočnim otvorima sa jedne strane. Za veće objekte potrebno je prilagoditi broj i veličinu otvora. Da bi ovakav način provjetravanja bio efikasan, otvori za provjetaravanje trebaju iznositi 20-30% od ukupne površine tla plastenika. Visina na kojoj se nalaze bočni otvori je 70 cm iznad razine zemljišta. Na ovaj način se umanjuje utjecaj hladnog zraka na biljke.
Previsoka temperatura i previsoka vlažnost smanjuju imunitet biljaka i dovode do pojave ožegotina i stvaraju uvjete za pojavu biljnih bolesti i zbog toga je potrebno plastenik redovno provjetravati. Provjetravanje treba uskladiti sa fazom razvoja i zahtjevima prema temperaturi uzgajanih kultura, temperaturom i sadržajem vlage u plasteniku i okolini (vremenskim prilikama).
Provjetravanje treba izbjegavati kada je magla, kiša ili neka druga vremenska nepogoda. Tijekom noći otvori se zatvaraju, kao i kada pada kiša. Najbolje je provjetravanje obavljati između 11 i 17h, ali vrijeme i dužinu provjetravanja treba uskalditi sa svim ranije navedenim parametrima. Kod proizvodnje presadnica provjetravanje se vrši tokom dana i noći u ovisnosti o temperaturi i razvoju biljaka.
Foto:pixabay.com
Tagovi
Autorica