Zaštita povrća na vrtnim gredicama

Kako su najviše dnevne temperature zraka u središnjem dijelu Međimurske županije nakon 2. svibnja veće od 20°, a protekla dva dana dosegnule su čak i 27°C, dok noćne vrijednosti pritom nisu niže od 11°C, većina domaćinstva koja uzgaja povrće zavlastite potrebe, proteklih ili narednih dana obavlja sadnju presadnica plodovitog povrća u vrtovima i okućnicama. Tržni su proizvođači sadnju ovih vrsta u negrijanim zaštićenim prostorima, obavljali krajem ožujka ili početkom travnja.

Od povrtnih se vrsta tijekom proljetno-ljetnog razdoblja u takvim prostorima najviše uzgaja plodovito povrće poput rajčice, salatnih krastavaca i paprike. Budući da se uzgoj u stabilnim plastenicima i staklenicima ponavlja iz godine u godinu, u takvom se uzgoju javljaju specifični štetni organizmi prilagođeni povišenim temperaturama i važnosti zraka, odnosno uzročnici biljnih bolesti kao što su baršunasta plijesan (Fulvia), pepelnica (Erysiphe, Sphaerotheca, Leveillula), plamenjača (Pseudoperonospora, Phytophthora), pjegavost lišća (Alternaria, Septoria), plijesan i trulež (Botrytis, Sclarotinia), te štetni organizmi životinjskog podrijetla, npr. bijela mušica (Trialeurodes, Bemisia), lisne uši (Aphidae), staklenička grinja (Tetranychus), mušice mineri lišća (Liriomyzae) i kalifornijski trips (Frankliniella).

Preventivne mjere za zaštitu povrća

Ovim putem upozoravamo proizvođače povrća na važne preventivne mjere protiv termofilnijih štetnih organizama kakve u regiji sve više susrećemo, a ovom prilikom naglašavamo mjera zaštite samo protiv gangrena korjenova vrata paprike i patlidžana (Phytophthora capsici) te nametnika koji zadnjih sezona postaje sve veći problem, a radi se o cvjetnom štitastom moljcu ili bijeloj mušica (Trialeurodes vaporariorum).

Ove se dvije štetne kategorije neželjenih organizama, pojavljuju i kod vlasnika manjih vrtova uz okućnice za vlastite potrebe, pri čemu se izbjegava primjena kemijskih sredstva za zaštitu bilja i njihova je primjena ograničena. Pritom se gotovo svake godine javlja gangrena korjenova vrata paprike (Phytophthora capsici). Najčešće su zaražene već posađene presadnice paprike, pa biljke pokazuju simptome bolesti u vrijeme rasta i razvoja prvih plodova. Zaražene biljke paprike naglo venu i suše se! Takve štete nastaju nakon kišnih razdoblja ili nakon obilnog navodnjavanja. Ova bolest napada i patlidžan, s istim ili sličnim promjenama kao i na paprici.

Tretiranjem biljaka uspjeh se postiže samo preventivnom primjenom fungicida i to prije zaraze odnosno pojave znakova bolesti. Nakon rasađivanja, potrebno je zalijevati biljke otopinom pripravaka koji sadrže propamokarb (npr. u Tablici 1.). Taj postupak treba ponoviti u intervalima od 15-tak dana, uz poštivanje karence za papriku koja iznosi 35 dana! Proizvođači u certificiranoj ekološkoj proizvodnji mogu preventivno koristiti mikro-biološke pripravke na osnovi korisne gljivice Trichoderma spp. (npr. Tiffi, Trifender, Trianum). Primjenjuju se zalijevanjem presađenih biljaka ili sustavima "kap po kap".

Tablica 1. Neki kemijski i biološki pripravci za zaštitu paprike od uzročnika gangrene korjenova vrata u našoj zemlji:

Zalijevanje presadnica paprike nakon sadnje u pripremljene gredice navedenim pripravcima, preporučujemo i u manjim vrtovima uz okućnice, naročito ako vlasnici kupuju i sade hibride paprike tipa babura Ista mjera je također poželjna u proizvodnji krastavaca, kako za industrijsku preradu (tip kornišoni) tako i na salatnim krastavcima, a zbog preventivne zaštite od rane pojave plamenjače (Pseudoperonospora cubensis).

Od štetnih organizama životinjskog podrijetla redovito se na mladim presadnicama paprike javljaju lisne uši (Aphidae), a u zaštićenom prostoru još i kalifornijski trips (Frankliniella) te cvjetni štitasti moljac ili bijela mušica (Trialeurodes).

Zadnjih je godina u zaštićenim prostorima pojačan problem bijele mušice, posebice kad je u pitanju rajčica. Razlog tomu su vrlo vruća i sparna ljeta 2011., 2012. i 2013. godine, te sve manji broj djelotvornih insekticida za njihovo suzbijanje koji se mogu pronaći na našem tržištu. Cvjetni štitasti moljac je mali, bijeli, vrlo živahan leptirić, veličine svega 2 mm. Stoga se uobičajeno zove bijela mušica. Tijelo i krila odraslog kukca, ali također ličinki i kukuljica, pokriva fini bijeli vosak u obliku praška! Tipičan simptom zaraze ovim štetnikom je pojava medne rose (ljepljive, slatkaste tekućine) po plodovima i lišću, na koje se naknadno naseljavaju gljive čađavice. Svi razvojni oblici ovog štetnika nalaze se na donjoj strani lišća. Bijela mušica ima vrlo visoki potencijal umnažanja, koji do izražaja nastupa u povoljnim uvjetima temperature od 25°C. Često istovremeno napada više biljnih vrsta (rajčice, papriku, salatne krastavce i različite vrste cvijeća). Mjere zaštite su uspješne samo ako se provode u vrijeme početne pojave ovog nametnika. Među novijim pripravcima za suzbijanje ovog štetnika je Teppeki 500 WG, koji je kod primjene pri rajčici i krastavcima, registriran protiv lisnih uši (0,012 %) uz karencu samo 3 dana.

U Republici Hrvatskoj metodom potapanja presadnica prije presađivanja na otvoreni ili u zaštićeni prostor, dopuštenje za primjenu ima pripravak na osnovi tiametoksama (Actara 25 WG) u količini 15-20 grama/100 litara vode, uz utrošak 500-1.500 lit./ha. Maksimalna količina pripravka Actara 25 WG je pritom 400 g/ha pri uzgoju na otvorenom prostoru ili 800 g/ha pri uzgoju u zaštićenom prostoru! Pritom se preventivno suzbija početna populacija lisnih ušiju, cvjetnog štitastog moljca te kalifornijskog i duhanovog tripsa!

Posljednja dva dana ponovno smo zabilježili vrlo jaki vjetar brzine 20 do 40 km/h (jučer navečer na nekim lokalitetima središnjeg dijela Međimurja i s olujnim udarima), pa su u narednim danima na većini biljaka iz porodice pomoćnica (npr. krumpir, rajčica, paprika, patlidžan), ali također i na drugim vrstama (npr. grah, tikvice), moguće negativne promjene u obliku nekroza ili paleži. Tome mogu pridonijeti i nešto niže jutarnje temperature koje očekujemo početkom idućega tjedna. U takvim slučajevima preporučujemo primjenu folijarnih (bio) gnojiva, odnosno biljnih stimulatora s naglašenim sadržajem amino-kiselina, huminskih-kiselina, morskih algi i mikro-elemenata. Na našem tržištu postoji veći broj takvih pripravaka, a najznačajniji proizvođači i distributeri su navedeni u Tablici 2.

Tablica 2. Neka vodo-topiva (bio)gnojiva pogodna za folijarno tretiranje povrća na hrvatskom tržištu:

mr.sc. Milorad Šubić, dipl.inž.agr.
milorad.subic@savjetodavna.hr