• Visoke temperature
  • 25.06.2021. 18:00

Uzgoj u zaštićenom prostoru: Zasjenjivanjem i pravilnim navodnjavanjem izbjegnite greške

O mrežama, folijama, boji za zasjenjivanje, navodnjavanju i drugim mjerama zaštite povrća od visokih temperatura u zatvorenim prostorima, ali i na otvorenom razgovarali smo s prof. dr. sc. Nadom Parađiković s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku.

Foto: Depositphotos/.shock
  • 564
  • 211
  • 0

Živa se u termometru ovih dana penje na vrtoglavih 38°C, a za povrće su ove temperature pogubne. O tome kako zaštititi biljke u ovim vrućim danima razgovarali smo s umirovljenom prof. dr. sc. Nadom Parađiković s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku.

Kako ona pojašnjava, za svjetlu fazu fotosinteze najznačajniji je vidljivi dio spektra sunčevog zračenja, tzv. fotosintetska aktivna radijacija (PAR, od eng. photosynthetic active radiation), ali ni utjecaj infracrvenog (IR) i ultraljubičastog dijela spectra (UV) nije zanemariv. "Za dobivanje visokokvalitetnih biljaka s puno cvjetova potrebna je svjetlost visokog intenziteta. Zasjenjivanje se može vršiti dozirano, tako da se smanje pretjerane temperature u stakleniku preko ljeta", kaže Parađiković napomenuvši da ako biljka dobiva previše ili premalo svjetla, javljaju se problemi koji se odražavaju u boji i veličini lista, dužini i debljini stabljike te veličini i produkciji cvijeta što naravno utječe na plod.

Međutim, dodaje da nije najveći problem to što će izgorjeti pokoji list nego polen. Osim bjelančevina, on sadrži masti, šećere, vitamine i minerale, a na njegovo klijanje utječu mnogi abiotički i biotički čimbenici, odnosno, visoke temperature i niska relativna vlaga zraka nepovoljno utječu na klijavost polena. "Polenovo zrnce s ovojnicom u uvjetima visoke temperature iznad 30°C  i niske vlage brzo gubi klijavost, a kod visoke vlage zraka ona se sljepljuju i abortiraju", ističe profesorica. 

Kada je riječ o zaštićenim prostorima poput plastenika i staklenika, kaže da se oni mogu zaštititi premazivanjem, odnosno šatiranjem specijalnim bijelim bojama. Glavni razlog je taj što, za razliku od ostalih rješenja za sjenčanje, samo boja može biti specifična za svjetlost, što znači da će smanjiti dolaznu toplinu, a neće smanjiti svjetlost koje biljke trebaju. Ovisno o razini razrjeđenja boje, jedan sloj može smanjiti toplinu za 20 posto, dok smanjuje samo 7 posto svjetlosti.

"Te su boje su ekološki prihvatljive, a njihov se sloj nanosi prskalicom na površinu objekta. Kada dođe kišni period ili prvi mraz, ona se ispere", priča nam upozorivši da ljudi često griješe nanoseći kreč koji nije ekološki prihvatljiv za podzemne vode.

Mrežama za zasjenjivanje se, kaže, mogu prekriti niži objekti, a potrebno ih je pričvrstiti da ih vjetar ne odnese. No, onima koji imaju visoke objekte, ova stručnjakinja savjetuje da sjenila postave iznutra. Također, oni koji se bave vertikalnim uzgojem povrća mreže mogu pričvrstiti iznad žica vodilica ako je to moguće. "Ovaj posao iziskuje vremena, ali može spasiti plodove od ožegotina i direktnog utjecaja sunca", napominje naša sugovornica. No, kaže ako proizvođači nemaju kvalitetnu foliju onda je kod velike proizvodnje najbolje instalirati mreže. "Bolje imati manji objekt, ali kvalitetnu foliju – to je višestruka ušteda i zimi i ljeti", ističe.

Izbor folije

Današnje polietilenske folije za plastenike (pokrivanje) traju 2 do 4 godine ovisno o udjelu UV stabilizatora u sastavu. No, dvogodišnja ili trogodišnja folija za plastenike od 150 ili 180 mikrona ostat će i duže vremena čitava, ali ona od 73 nakon dvije odnosno tri godine nema više UV zaštitu za biljke, smanjena je propusnost količine svjetla, postaje mutna i neprozirna. "To se posebno događa kod plastenika u kojima se za zalijevanje koristi voda loše kvalitete (voda s puno željeza), zbog čega dolazi do žuto-smeđe prevlake na foliji", upozorava Parađiković. Dodaje i da je prolaz količine svijetla znatno smanjen, a o tome ovisi kvaliteta plodova i prinos u plasteniku. "Tada dolazi do zakašnjele berbe i lošije kvalitete cvijeta ili ploda", ističe ona pojasnivši da se zbog toga u staklenicima postižu daleko veći prinosi. Savjetuje da se nakon isteka roka UV stabilnosti zamijeni folija za plastenike novom čime će se povećati prinos i kvaliteta plodova, odnosno doći do ranije berbe čime se postiže veća cijena proizvoda.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske preporuka je za upotrebu CLEAR folija za plastenike koje propuštaju veću količinu svjetla, što je bitno za ranu i kasnu proizvodnju. "Danas postoje i folije s transparentnošću većom od stakla čiji je rok trajanja 15 godina, ali je i cijena nekoliko puta viša" napominje naša sugovornica. Kaže i da znatnu uštedu osigurava ugradnja tzv. dvostrukih folija sa zračnim slojem, koji omogućava smanjenje toplinskih gubitaka i do 35 posto u odnosu na jednostruke te pridonosi stabilnosti objekta. "Tlak između folija vrlo je važan kako zbog toplinskog efekta tako i trajnosti folije", upozorava.

Znatnu uštedu osigurava ugradnja folija sa zračnim slojem (Foto: Depositphotos/Haylight)

Pojašnjava da je tijekom zimskih mjeseci i vjetrovitih dana tlak nešto veći i kreće se do 0,6 bara, dok je u stabilnim ljetnim mjesecima osjetno manji i ne prelazi 0,4 bara. Materijal za pokrivanje mora imati visoku transparentnost, propuštati najmanje 80 posto vidljivog dijela spektra, 20 posto ultraljubičastog i najviše 10 posto infracrvenog dijela spektra. "On mora biti hidrofilan, otporan na kiseline, baze, ulja, niske temperature te mikroorganizme. Mora biti UV stabilan, ne smije gorjeti, propuštati vodu te mijenjati dimenzije pri promjeni temperature", ističe Parađiković.

Način pričvršćivanja folije za nosivu čeličnu konstrukciju ovisi o veličini i tipu plastenika, a ona tvrdi da se najčešće vrši pomoću odgovarajućih aluminijskih profila s PVC ili žičanim ulošcima. Danas na tržištu, kaže, postoje različiti tipovi folija za pokrivanje plastenika. Etilenvinilacetatna folija (EVA) je najkvalitetnija i najotpornija, dobrih osobina za svjetlost i toplinu, hidrofilna je i fotoselektivna, dugotrajnija te visoke elastičnosti koja smanjuje jačinu udara vjetra.

Za rashlađivanje zaštićenih prostora postoje i specijalni ventilatori, a naša sugovornica kaže da su oni prikladni za više objekte. "Kod onih nižih od 4 metra moraju biti slabije snage", napominje.  Ti su uređaji u pravilu obješeni na nosivu cijevnu konstrukciju i to uvijek u gornjoj zoni plastenika. "Riječ je o aksijalnim ventilatorima velikog protoka, 7.500 – 10.000 m3/h, koji znatno poboljšavaju miješanje zraka i osjetno smanjuju orošavanje folije", pojašnjava rekavši da se oni tijekom ljetnih mjeseci koriste za dodatno, prisilno provjetravanje unutrašnjosti plastenika.

Zaštićeni prostori i navodnjavanje

Kvaliteta vode je vrlo važan faktor kod proizvodnje povrća, kao i njezin izvor. "Podzemne vode mogu biti vrlo agresivne zbog visokog sadržaja karbonata i željeza. Stoga je važno znati da se voda iz tih izvora u proizvodnji povrćarskih vrsta treba prethodno pripremiti", kaže nam ova stručnjakinja. Pored kvalitetnih pješčanih filtara koji se montiraju na cjevovode te tako smanjuju tvrdoću vode, najbolji izvor one za zalijevanje je iz laguna odnosno umjetno izgrađenih rezervoara koji su i sakupljači oborinskih voda. "Idealno, voda treba imati nizak sadržaj čestica tvari i otopljenih soli", dodaje Parađiković.

Ona pojašnjava da se prema međunarodnom sustavu jedinica (SI) ukupna tvrdoća vode izražava kao množinska koncentracija zemno alkalijskih iona u vodi (mjerna jedinica mmol/L). Voda koja sadrži manje od 1,6 mmol/L kalcijevih iona je meka (kišnica i voda iz lagune), od 1,6 do 3,2 mmol/L umjereno tvrda, od 3,2 do 4,6 mmol/L tvrda (vodovodna voda), a uz koncentraciju kalcijevih iona veću od 4,6 mmol/L vrlo tvrda (bunarska voda).

Kao najbolji odabir za navodnjavanje u zaštićenim objektima spominje mikroprocesore i upravljačke jedinice koji na principu trenutne radijacije pokreću sustav za prihranu. Međutim, kaže kada se to radi ručno, onda po ekstremnim vrućinama treba biti izuzetno oprezan. Kod visokih temperatura preporučuje zalijevanje u manjim obrocima.

Problem je, kaže, i kada primjerice kod paprike opadaju plodovi zbog visoke oscilacije temperatura, a do većih šteta dolazi u vanjskom nasadu. "Malo je proizvođača koji crpe vodu iz dobrih laguna, jezera i slično. Većinom je to bunarska voda i ako se s njom polije topao nasad, može doći do opadanja cvjetova", upozorava rekavši da s temperaturom vode treba biti oprezan. 

Zaštitne mreže (Foto: Nada Parađiković)

Ako se radi o uzgoju u supstratu, treba imati na umu da se on brzo suši i treba mu stalni dotok vode. "U hidroponskoj proizvodnju rajčice ili paprike u jednom danu suma radijacije tijekom 24 sata je preko 2.000 džula. To znači čak 32 zalijevanja po biljci", navodi kao primjer naša sugovornica rekavši da je upravo zato najbolje imati programirani sustav navodnjavanja.

No, naši proizvođači često nemaju novca za to pa količinu vode kontroliraju sami. Ona tvrdi da tada treba paziti da se biljka zalije s 2,5 do 3 litre vode, no upozorava da će 30 posto od te količine oteći drenažom. "Ako tu količinu odjednom date biljci, ona će do kraja dana izgubiti vlagu, opustit će listove i stradati. Zato u zaštićenim objektima dnevno treba imati više obroka", savjetuje. Također ističe da u takvim prostorima treba vlažiti betonsku stazu, ako postoji jer se tako podiže relativna vlaga zraka i smanjuje napad crvenog pauka koji je u ovo doba godine izuzetno agresivan.

Na otvorenom preporučuje malčiranje kako bi se smanjila potreba za navodnjavanjem. Kod njega je, kaže, potrebno 10-ak cm prosušene pokošene trave, sijena ili sjeckane slame kako bi se zadržala vlaga. "Tada više nije potrebno zalijevati svaki dan, a ako netko ima povišene gredice, isto se može malčirati", govori nam.

Pojava vršne paleži ploda

Često proizvođači kako bi pomogli biljkama da se oporave od toplinskog stresa vrše folijarno prihranjivanje, no naša sugovornica kaže da to ne bi trebalo čini. "Danas se puno povrćara žali na vršnu trulež (BER) koja je povezana s nedostatkom kalcija. No njega u tlu ili supstratu ima dovoljno. Problem je u tome što je on slabo mobilan", kaže nam Parađiković dodavši da su više godina radili na istraživanju ovog efekta i zaključili da pored niza faktora (transpiracija, visoka koncentracija NH+4, K+ i Mg+2 u medijima rasta, visoka pH vrijednost i dr.) koji indirektno uzrokuju pojavu BER-a, visoka temperatura i niska relativna vlažnost zraka mogu direktno utjecati na pojavu nedostatka kalcija u plodu rajčice.

"Ovo istraživanje je pokazalo kako temperatura u plasteniku iznad 28°C i relativna vlažnost zraka niža od 65 posto pogoduje pojavi BER-a na plodovima rajčice", objašnjava. Dodaje da je u ovom slučaju u fazi osme i devete etaže uzgoja bilo oštećeno 65 posto plodova, a kod temperature od 33 do 38 °C relativne vlažnosti zraka 56-60 posto, čak i do 85 posto tehnološki zrelih plodova rajčice. "Unatoč adekvatnoj opskrbi tla i optimalnoj koncentraciji Ca u listu i stabljici, a u vrijeme visokih temperatura i niske relativne vlažnosti zraka, ipak se pojavljuje nedostatak Ca u plodovima i rezultira pojavom BER-a“, zaključuje. 

Vršna trulež je povezana s nedostatkom Ca (Foto: Martina Popić)

"Kod vanjske proizvodnje je problem što proizvođači biljke previše pinciraju, ogole ih i upravo tada dolazi do paleži", napominje. Kod takve proizvodnje savjetuje zalijevanje dva sata nakon izlaska sunca, a kaže, tlo je bolje dobro natopiti nego zalijevati svakodnevno.

Oprez kod karence

Na pitanje koja je kultura najugroženija, odgovara da je to paprika, posebno začinska jer njeni plodovi nisu skriveni pod lišćem. Kaže da je rajčica nešto otpornija, pogotovo stare sorte, no kada je riječ o hibridima tu treba biti oprezan.

U ovakvim ekstremno vrućim uvjetima često probleme stvaraju bolesti i štetnici poput kalifornijskog tripsa, crvenog pauka te štitastih moljaca. "Proizvođači nikada ne trebaju plijeviti plastenik do kraja jer će se na tim korovima lako moći uočiti štetnici poput crvenog pauka odnosno koprivine grinje i štitastog moljaca", otkriva nam umirovljena profesorica. No, kaže da je kalifornijski trips mudar te da kod njega pomaže monitoring ljepljivim pločama i feromoni.

Upozorava i na primjenu pesticida tijekom visokih temperatura. "Primjerice, karenca je tri dana, a zbog toplog vremena rajčica u jednoj noći promijeni boju i spremna je za branje, no zabrana berbe je još uvijek na snazi", navodi ova stručnjakinja rekavši da upravo tu nastaju problemi. "Uz visoke temperatura veća je toksičnost pesticida za ljude", ističe za kraj napomenuvši da treba paziti i na radnu karencu, što znači da za to vrijeme čovjek ne treba ulaziti u nasad.


Tagovi

Nada Parađiković Visoke temperature Zaštita povrća Staklenici Plastenici Navodnjavanje Zasjenjivanje


Autorica

Martina Popić

Više [+]

Magistra agronomije sa specijalizacijom zaštite bilja.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Lagano #listopad