• Rajčica
  • 18.02.2010.

Uvoz uništava domaću proizvodnju rajčice

Neprenostive poslovne teškoće Zdenka Špehara, vlasnika suvremenog plastenika s hidroponskom proizvodnjom

  • 2.691
  • 135
  • 0

Politika u velikom stilu nakon svakog kruga izbora vraća dug financijerima kampanja koji nerijetko pripadaju jakom uvozničkom lobiju. Danak plaćaju domaći proizvođači. Bez velike muke primjeri se mogu pronaći u svakoj branši.

Jedan od klasičnih primjera je domaća za hrvatske potrebe nedostatna proizvodnja povrća. Međutim, unatoč velikim potrebama tržišta, povrtlari su na samoj granici rentabilnosti poslovanja.
"Da sam državu čekao kad će pomoći, nikad plastenik ne bih podigao. Sada je plan sve zatvoriti. Mi, jednostavno, ne možemo opstati, ne možemo pratiti cijene na tržištu, prvenstveno zbog velikog uvoza, pa je cijena naših prizvoda koliko tko hoće platiti. Nasuprot tome, da bismo mi uopće imali rajčicu za prodati, moramo podnijeti visoke troškove grijanja i ostalih državnih i lokalnih nameta. Petkom iz Austrije stiže rajčica koju njihovo tržište ne želi, i trebalo bi je baciti. Njena cijena je dvije kune za kilogram, a upravo toliko mi dobijemo za našu rajčicu koja je kvalitetnija i svježe ubrana", priča Zdenko Špehar, vlasnik plastenika s hidroponskom proizvodnjom rajčice iz Brađana u Brodsko-posavskoj županiji.

Iznevjerena očekivanja

Obitelj Špehar 2004. godine bila je među prvih 5-6 korisnika te tehnologije u Hrvatskoj. Proizvodnju su ustrojili u suradnji sa stručnjacima sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Plastenik veličine 0,4 hektara svake dvije godine postupno je proširivan. Čini se da optimalnu proizvodnju koju bi mogla održavati ta obitelj neće nikad ni doseći:
"Samo stižu dopisi. Ovaj hoće ovo, onaj hoće ono! Prošle godine sam za razne doprinose imao obvezu samo za mene oko 15.000 kuna, a za ovu je došao iznos od 28.000 kuna. Posljednji dopis stigao je od općine koja kaže kako moram na plastenik plaćati i komunalni doprinos. Ne znam koliki će iznos biti, ali znam da kolege koji se bave ovom proizvodnjom u Zagrebačkoj i Osječko-baranjskoj županiji takvih nameta nemaju. Kad sam ih o tome pitao, čude se, jer ovo je poljoprivredna proizvodnja. Naprotiv, u drugim krajevima Hrvatske lokalna uprava dodatno pomaže proizvođačima - primjerice, subvencionirajući troškove zagrijavanja plastenika", kaže Špehar, bez imalo povjerenja u stvarne namjere države da pomogne domaćim proizvođačima.
"O ukidanju potpore za kapitalna ulaganja saznali smo iz vijesti na televiziji. Zbog toga što nas nisu obavijestili na vrijeme ostali smo bez novca zbog kojeg ćemo teško otplatiti kredite.

Proširenje plastenika stajalao je 800.000 kuna, potpora za kapitalna ulaganja je 40 posto, pa vi sad vidite koliko smo u gubitku. No, nije tako u svim županijama, u Osječko-baranjskoj kolegu su nazvali i rekli mu da ima 24 sata za podnošenje prijave", priča Špehar, sa sjetom se sjećajući 2004. kada je plastenik podigao i bio pun optimizma.

Ključ u bravu

"Prve dvije godine situacija na tržištu je još i bila uredna, a onda je sve krenulo prema dolje. Nastavi li se trend pada cijena naših proizvoda i ove godine, iduće jednostavno proizvodnja više neće biti moguća. Plastenik će ostati prazan, a ja ću u Austriju na montažu. Ne pitajte mene što treba učiniti! Ja samo znam da se dozvoljava uvoz i pšenice iz Austrije, kako onda neće povrća. Međutim, kada ja samo za svoje potrebe uvozim mineralna gnojiva onda me “drope” na granici, a nisam trgovac", kaže Špehar, kojeg smo zatekli u plasteniku gdje postavlja novu proizvodnju.

Sadnice je zasadio još u studenom i cijelo vrijeme ih grijao. Prve plodove trebale bi dati u drugoj polovici travnja ili početkom svibnja. Do tad ostaje mu samo nadati se da će otkupne cijene bar prestati padati. Na osnovu iskustva iz ranijih godina za jedno je siguran - proizvest će plodove rajčica čija je kvaliteta daleko iznad one koju imaju uvozne iz Španjolske, Turske, Alžira.

Autor: Marijan VRKLJAN


Tagovi

Povrtlarstvo Povrće Rajčica Uzgoj povrća Plastenik Cijena Uvoz

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi