Što je verticilijsko venuće? Voli oblačno vrijeme koje prekidaju topli dani

Verticilijsko venuće je vrlo rasprostranjena bolest koja zahvaća razne vrste biljaka, od povrća do voća. Javlja se na preko 300 vrsta, a često pogađa jagodu, papriku, rajčicu, krumpir, krastavce, tikvice, patlidžan, bamiju, suncokret i razne voćne vrste.

Izazivaju je gljivice Verticillium albo-atrum, češća je na većoj nadmorskoj visini, i Verticillium dahliae, u nizinama. Prezimljavaju u tlu i na biljnim ostacima. Spore u zemlji ostaju aktivne i do 25 godina. Za nastanak infekcija optimalno je oblačno vrijeme koje prekidaju topli dani. Optimalna temperatura za razvoj V. albo-altrum je nešto niža, oko 20ºC. Spore klijaju i formiraju se hife koje prodiru u tkivo korijena. Gljive se razvijaju u unutrašnjosti biljnog i začepe provodna tkiva.

Kako prepoznati simptome?

Simptomi koji se javljaju na biljkama su vrlo slični fuzarijsko venuću, ali je karakteristično da se ova bolest javlja kada je hladnije vrijeme. Razvija se sporo, a prvi simptomi se javljaju na donjim ili listovima na obodu bočnih grana.

Kako će se pokazati ovisi od trenutka kada je došlo do infekcije i razvojnog stadija biljke. Gljivica može zaraziti mlade klijance do formiranih biljaka koje plodonose. Presadnice i sadnice ostaju zakržljale, internodiji se skraćuju. Na listovima se pojavljuju nepravilne klorotične pjege. Kod zaraženih biljaka izostaje formiranje plodova.

Koje biljne bolesti očekivati dolaskom viših temperatura i uz povećanu vlagu?

U slučaju da su gljivice inficirale starije biljke simptomi se javljaju na najnižim listovima koji na rubovima dobivaju žutu boju. Listovi postaju brončasti. Biljke tijekom dana izgledaju uvelo i ne mogu se oporaviti ni kada ih zalijemo. Dobivaju grmovit izgled. Gubitak prinosa se može kretati od 20 do 50 posto. U mnogim slučajevima dolazi do postepenog venuća grana i cijele biljke.

Što možete napraviti? 

Kako bolest sporo napreduje, događa se da pojava prvih simptoma prođe nezapaženo. Problem nastaje kada jednom zahvati biljku vrlo se brzo širi na susjedne. Zbog toga je redovno pregledati usjev i uklanjati sumnjive biljke.

Osjetljive vrste poput jagode, krumpira, paprike i rajčicu na istu parcelu može doći tek poslije četiri do pet godina, ako u usjevu utvrdimo prisustvo ove bolesti. U plastenicima je obavezna dezinfekcija zemljišta što se može obaviti solarizacijom, vodenom parom, upotrebom biopreparata na bazi gljivice trihoderme ili drugih sredstava.

Starije biljke su otpornije, kao i biljke koje rastu u optimalnim uvjetima. Biljni ostaci se uklanjaju i uništavaju. Da izbjegnemo pojavu na voćkama, ne smijemo blizu njih saditi osjetljive vrste.

Pojavu bolest možemo spriječiti i eliminirati biljke s prvim simptomima. Najbolje je saditi sorte i hibride koji su otporni. Kemijske mjere nemaju direktan utjecaj i samo su nadopuna preventivnim mjerama.

Korištena naslovna fotografija podliježe Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported license.