• Zaštita bilja
  • 24.03.2009.

Srebrna, obična i prašna krastavost gomolja krumpira

Zaštita bilja

  • 8.006
  • 371
  • 0

Tijekom srpnja i kolovoza protekle 2008. godine na većini lokaliteta u središnjem dijelu Hrvatske palo je 200-tinjak mm oborina, što je 35% više u odnosu na mnogogodišnje prosjeke. Prvu polovicu rujna je obilježilo vrlo vruće i sparno razdoblje, uz najveći broj dana s prosječnom relativnom vlagom zraka većom od 70%.

Takvi meteorološki uvjeti i nepostojanje spremišta za čuvanje krumpira s aktivnom ventilacijom pogoduju razvoju uzročnika propadanja gomolja krumpira, ali i manje poznate bolesti krumpira - srebrolikosti ili srebrne krastavosti gomolja. Zadnjih godina bilježimo pojačanu štetnost tzv. "skladišnih" bolesti krumpira, prvenstveno zbog slabije kvalitete nagrtanja i obilnijih količina oborina koje zbog globalnih klimatskih promjena bilježimo u većem dijelu Hrvatske tijekom srpnja i kolovoza! Poznato je da veća vlažnost zemljišta pred kraj vegetacije krumpira utječe na razvoj različitih bolesti gomolja.

Možda je proizvođačima manje poznato, ali kemijski sastav gomolja (oko 80% voda) ih čini "privlačnim" za čak 37 različitih patoloških oboljenja (uzročnici su gljivice, bakterije, virusi, fitoplazme i sl.), od kojih se 11 vrsta gotovo redovito pojavljuje u većem ili manjem intenzitetu.

Patološki poremećaj srebrna krastavost samo je jedan od njih, a uzročnik je gljiva Helminthosporuim solani. U vrijeme vađenja krumpira znakovi zaraze najčešće nisu vidljivi, ali srebrolikost se može brzo proširiti gomoljima krumpira, uskladištenim na većim hrpama u toplom i vlažnom spremištu bez kvalitetne izmjene zraka.

Srebrolikost ili srebrna krastavost gomolja krumpira je dugo poznata bolest, opisana i prisutna u svim proizvodnim područjima krumpira u svijetu. Manje je ekonomske važnosti jer napada samo pokožicu gomolja, čime nagrđuje i umanjuje tržnu vrijednost konzumnog krumpira. U Međimurju se srebrna krastavost najčešće susreće na uvezenom sjemenskom krumpiru iz Nizozemske. Nerijetko 30-50% sjemenskih gomolja pokazuju znakove ove bolesti različitog stupnja zaraženosti pokožice. Također, iskustva pokazuju da se sadnjom takvih gomolja bolest najčešće ne prenosi na proizveden urod, ali su zabilježeni slučajevi da je sadnjom zaraženog sjemena intenziteta 60-100% umanjen prinos za 30% (npr. kod sorte aladin).

U Nizozemskoj češće napada ranije sorte, dok je u nas pronađena na gotovo svim kultivarima krumpira (jaerla, kondor, monalisa, kleopatra, desireé, aladin i dr.). Srebrnasta pjegavost gomolja se može poistovjetiti s tzv. antraknozom krumpira, čiji je uzročnik gljiva Colletotrichum coccodes. Optimalni ekološki uvjeti za širenje ove bolesti su temperature zraka 21-27°C (granice rasta uzročnika bolesti su 2-31°C), visoka vlažnost zemljišta, odnosno skladištna vlažnost zraka veća od 90%. Pri temperaturama manjim od 6°C i relativnoj vlažnosti manjoj od 80 % razvoj srebrolikosti je ograničen, a pri vrijednostima 2°C uz vlažnost zraka manju od 50% rast gljivice Helminthosporuim solani potpuno prestaje. Srebrolikost napada isklučivo gomolje, a na cimi krumpira nema nikavih oštečenja. Ne uzrokuje trulež ili propadanje unutrašnjosti gomolja. Gomolji zaraženi srebrolikošću se smiju koristiti u ishrani ljudi. Struka smatra da srebrnasta krastavost najveće ekonomske štete može prouzročiti kada se krumpir čuva na visokim hrpama u neadekvatnim (pretoplim i prevlažnim) skladištima. Tada uzročnik bolesti putem lenticela napada plutasto staničje pokožice. Gljiva se zadržava u peridermi pokožice, koji se zbog toga odvaja od unutrašnjeg dijela staničja gomolja što omogućuje ulazak zraka i razvoj srebrolikih pjega.

Srebrnaste pjege na gomoljima su pojedinačne ili međusobno spojene, a mogu potpuno prekriti površinu pokožice. Pjege su naročito uočljive nakon pranja gomolja, pa uvođenjem suvremenih pakirnica s linijom za pranje gomolja, srebrolikost postaje ekonomski sve značajnija bolest krumpira! Preko napadnutih dijelova gomolji intenzivnije gube vodu, pa s vremenom smežuraju (naročito manji gomolji). Ako se takvi gomolji čuvaju pri temperaturi 20-25°C i vlažnost 90%, srebrnasta površina postaje tamnija zbog formiranja reproduktivnih organa uzročnika bolesti.
Osnovni izvor zaraze uroda krumpira gljivom Helminthosporium solani potječe iz oboljelog sadnog materijala. Mada se bolest može održati tijekom zime u zemljištu na zaraženim biljnim ostacima, ova činjenica se ne smatra bitnom u epidemiologiji srebrne krastavosti. Sadnja deklariranih i zdravih gomolja osnovna je preventivna mjera za sprječavanje pojave i razvoja srebrolikosti.

Za kvalitetno i dugo čuvanje krumpira potrebna su toplinski izolirana skladišta s aktivnom ventilacijom, gdje je ohlađivanje krumpira ovisno o vanjskoj temperaturi i vlažnosti zraka. Suha i hladna skladišta (5-7°C) onemogućuju širenje srebrne krastavosti gomolja. Priručna je skladišta potrebno što bolje prozračivati strujanjem zraka, kako bi se spriječila kondenzacija na gomoljima. Pri skladištenju prosušiti i odvojiti gomolje s početnim znakovima srebrolikosti jer isti predstavljaju izvor zaraze za uskladištenu masu. U proizvodnji sjemenskog krumpira protiv ove bolesti se provodi tretiranje gomolja tiabendazolom, ali se zbog ostataka (rezidua) fungicida ta mjera ne preporučuje za konzumni krumpir.

Među ekonomski značajnije patološke poremećaje na gomoljima u proizvodnji krumpira ubrajamo običnu i prašnu krastavosti. Ovisno o proizvodnim uvjetima, pojavu krastavosti bilježimo u vrlo različitom intenzitetu, a zadnjih se godina na pojedinim poljima pojavljuje u zabrinjavajućoj mjeri. Za razliku od većine drugih gljivičnih i bakterijskih bolesti gomolja, krastavost ne uzrokuje direktne gubitke zbog propadanja uroda, već je narušena prodajna ili tržna vrijednost gomolja. Gomolji koji pokazuju znakove krastavosti potpuno su uporabljivi za ljudsku ishranu nakon skidanja pokožice.

Na jačinu pojave krastavosti najviše utječu:

  • (a) meteorološki uvjeti u vrijeme tuberizacije,
  • (b) tip zemljišta i njegova kemijska reakcija (ili pH vrijednost),
  • (c) intenzivna gnojidba nezrelim stajskim gnojem neposredno pred sadnju krajem zime ili početkom proljeća,
  • (d) sadnja osjetljivih sorata i
  • (e) postojanje izvora zaraze (od ranije uzgajanog bolesnog usjeva, odnosno sadnjom zaraženog sjemena).

Razlikujemo dva osnovna uzročnika krastavosti gomolja krumpira:

  1. obična krastavost (uzročnik = Streptomyces scabies) i
  2. prašna krastavost (uzročnik = Spongospora subteranea).

Uz njih se još najčešće na sjemenskim partijama krumpira pojavljuju srebrna krastavost (Helminhosporium solani) i prištičavost gomolja (Oospora pustulans). Naizgled su znakovi bolesti slični, ali se pažljivim pregledom gomolja mogu primijetiti razlike svojstvene svakom uzročniku krastavosti. Ovisno o osjetljivosti sorte i razdoblju kad su gomolji zaraženi u zemljištu, obična krastavost se može pojaviti u nekoliko osnovnih oblika. Najčešći je tip plitke krastavosti s nepravilnim, raspucanim, tamno-smeđim lezijama ili krastama (hrapava plutasta udubljenja). Kraste su na gomolju nepravilno raspoređene, a izuzetno mogu prekriti cijelu površinu. Takvi gomolji se teže čuvaju i skladište, jer površinske kraste pogoduju mnogobrojnim gljivičnim i bakterijskim uzročnicima truleži ili gnjiloće gomolja.

Obična krastavost dominantna je u sjeverozapadnom uzgojnom području, zbog određenih pedoloških i klimatskih razloga. Naime, obična krastavost se posebno dobro razvija na laganim, prozračnim, zemljištima u kojima ima nerazgrađene organske tvari (koja potječe od biljnih ostataka iz ranijeg uzgoja, npr. kukuruzovina, ili od nezrelog stajskog gnoja razbacanog neposredno pred sadnju). Na kiselim tlima je uzročnik obične krastavosti vrlo rijedak, naprotiv najbolje se razvija na zemljištu slabo kisele, neutralne ili bazične (alkalne) reakcije (pH = 6,8-8). Stoga se obična krastavost uvijek javlja na površinama gdje je razbacana pretjerana količina vapnenog materijala radi popravka kiselosti zemljišta.

Mjerenjem reakcije zemljišta (ili određivanjem pH vrijednosti) pred sadnju krumpira može se vrlo lako prognozirati pojava obične krastavosti gomolja! Od meteoroloških uvjeta običnoj krastavosti najviše pogoduje suša i vrućina u vrijeme zametanja i porasta gomolja (tzv. tuberizacija). Uzročnik krastavosti je prisutan u području intenzivnog uzgoja krumpira gotovo na svim površinama, jer se može kao saprofit održati u zemljištu više godina bez krumpira. Ako se na gomoljima primjeti "dublja" krastavost s pojavom prašine u pukotinama krasti, tada s razlogom treba sumnjati na tzv. prašnu krastavost.

Rjeđa je u odnosu na običnu krastavost. Osim gomolja, prašna krastavost napada i korijen krumpira. Na površini gomolja nastaju bradavičasti plikovi čija pokožica kasnije zvjezdasto raspuca. Prašna krastavost se razvija na nešto težim zemljištima, odnosno u prohladno-vlažnom razdoblju. Odgovara joj izrazita kiselost zemljišta, s vrijednostima pH nižim od 5,5. Dakle, prema ekološkim zahtjevima prašna i obična krastavost se potpuno razlikuju. Prema stranim podacima osjetljivije sorte na uzročnike krastavosti su agria, bintje, kleopatra, konkurent, marabel, dali, kondor, raja, remarka, signora i vivaldi. Srednje osjetljive sorte su redstar, agata, victoria, nikita, ditta, dok se među otpornije sorte ubrajaju berber, monalisa, mozart, laura, sirtema, kuroda, fabula, fianna, latona, sante i sl. Na površinama gdje se pojavi krastavost u jačoj mjeri ne preporučuje se česta sadnja krumpira.

Redovito kontrolirati kiselost zemljišta, a pri kalcizaciji se obavezno rukovoditi načelom primjene manjih količina vapnenih materijala tijekom više godina. U sadnji koristiti deklarirani sjemenski materijal, bez znakova krastavosti. Navodnjavanjem usjeva se umanjuje pojava obične krastavosti. Istraživana je i djelotvornost određenih fungicida pri tretiranju sjemena pred sadnju protiv uzročnika krastavosti.

Najbolji rezultati dobiveni su primjenom fluazinama (u nas registriran pripravak Shirlan za zaštitu cime protiv plamenjače). Sjemenski krumpira u naklijavanju također pregledavati na tzv. srebrnu krastavost i prištičavost gomolja. Iz opisanog se može zaključiti da direktnim zaštitnim mjerama u proizvodnji krumpira protiv uzročnika krastavosti ne možemo očekivati dobar uspjeh, a redovita kontrola plodnosti (pH vrijednost), plodored, zdrav sadni materijal, korištenje kvalitetnog-zrelog stajskog gnojiva i izbor tolerantnijih sorata predstavljaju osnove preventivne mjere da bi krastavosti bilo što manje.

Autor: mr. Milorad Šubić


Povezana biljna vrsta

Krumpir

Krumpir

Sinonim: krompir | Engleski naziv: Potato | Latinski naziv: Solanum tuberosum L.

Krumpir je višegodišnja zeljasta biljka. Potječe iz peruanskih Anda u kojima se uzgajao i prije 8 000 godina. U Europu su ga donijeli španjolski istraživači u 16. stoljeću i... Pročitaj više »

Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Zaštita bilja Povrćarstvo Krumpir

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Erdutsko vinogorje, vinarija Brzica, vranac spreman za berbu