Do jučer berači, s sada proizvođači šparoge najavljuju: kada dođe vrijeme za berbu, trebat ćemo dosta ruku jer po hektaru treba sedam do osam berača i to kroz dva mjeseca berbe!
Pšenica, kukuruz i ostale tradicionalne kulture čini se, sve manje zanimaju poljoprivrednike u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Naime, sve ih je više koji napuštaju te kulture i okreću se prema, trenutačno unosnijim; bijelom luku, zelenom grahu, paprici, a u vinkovačkom kraju i šparogama koje su donedavno u kolektivnoj svijesti Slavonaca egzistirale jedino kroz spoznaju o odlasku naših ljudi u berbu te povrtlarske kulture u Njemačku, i to za, kako se uvijek govorilo, lijepe novce.
O iskrivljenim leđima i ostalim zdravstvenim tegobama kao popratnim nuspojavama te lijepe zarade, znaju ponajviše oni koji su se u tome poslu i okušali u tuđini.
"Za šparoge sam se zainteresirao preko prijatelja Marka Hervoevića i to prije par godina kada sam posijao prvo sijeme i odmah, za sobom, povukao i nekoliko prijatelja. Sada smo došli do 25 hektara spremnih za branje ove godine. Meni će to biti prva berba. Da bi krenuo sa branjem mora proći dvije ili tri godine. Ukoliko krećeš sa sjemenom, prvo ga posadiš, pa nagodinu vadiš sadnicu i presađuješ je u trajni nasad koji bereš iduće godine", pojašnjava postupak uzgoja šparoge Ivan Barić iz Andrijaševaca, mjesta nadomak Vinkovaca.
Pod vlastitim nasadom šparoga taj poljoprivrednik ima dva hektara i kako kaže, kada dođu vrijeme za berbu, trebat će mu dosta ruku jer se po hektaru računa da treba sedam do osam berača i to kroz dva mjeseca berbe.
"Kada je šparoga u punom rodu, može se ubrati i do pet tona po hektaru. Najveći problem je međutim čekanje jer uloženo možeš vratiti tek nakon treće ili četvrte godine", kaže dodajući kako su ulaganja po hektaru poprilično značajna i iznose oko 100 tisuća kuna, ali bi se, napominje, u konačnici moralo sve vratiti.
Ivan Barić zadrugar je Poljoprivredne zadruge Vinkovačka šparoga iz Andrijaševaca koja trenutačno okuplja desetak proizvođača koji ove godine namjeravaju proizvesti 50 tona šparoga koju na tržište plasiraju preko PIK-a Vinkovci. Već iduće godine u planu je proizvodnja oko 100 tona vinkovačke šaproge. Na pitanje ima li problema sa sijanjem šparoge, odgovara kako su članovi zadruge napravili vlastitu sadilicu sličnoj mašini za mak.
"Šparoga se može sijati i s pneumatskom sijačicom, samo se stave pločice kao za repu jer je sjeme slično", kaže dodajući kako je zemlja u okolici Vinkovaca idealna za uzgoj šparoge koja, napominje, nije zahtjevna kultura.
Prema njegovim riječima, oni koji je već godinama siju kažu da još nije bilo loše godine za šparogu iako je u klimatskom pogledu bilo različitih godina, od sušnih do izrazito kišnih. Međutim, izgleda da šparogama to nije problem. Čak nema niti nekih velikih problema sa nametnicima i bolestima, navodi Barić.
"Imamo mi i sortirnicu. Kupili smo je u Njemačkoj za 100 tisuća kuna i namjeravamo je koristiti i za druge namjenu u povrtlarstvu. Sada su nam primjerice veliki problem otpaci koji se bacaju jer šparoga mora imati dužinu 20 centimetara. Ostatak otpadne, a mogao bi se primjerice osušiti i poslužiti za proizvodnju juha od šparoge", kaže te napominje kako se šparoga može i kiseliti i nije niti ukiseljena loša.
Kaže kako je zadovoljan otkupnom cijenom, a onima koji se odluče da krenu u proizvodnju šparoge savjetuje da za početak krenu sa manjom površinom, otprilike s hektar zemljišta, a tek kasnije da se šire. Dosada, napominje, članovi zadruge nisu koristili sredstva EU fondova, ali namjeravaju kao i proširiti proizvodnju drugim kulturama kako bi imali kontinuitet proizvodnje kroz većinu godine.
U Vinkovačkoj šparogi sade samo zelenu šparogu koje su naše trgovine pune, ali iz uvoza.
"Probao sam i španjolske zelene i grče bijele šaparoge, ali naša mi je ukusnija. Ove uvozne nekako nemaju nikakvog ukusa. Neodređenog su okusa", navodi Ivan Barić.
Dodaje kako je uvjeren da je presudni faktor koja šparogama zasađenima u okolici Vinkovaca daje poseban ukus, isključivo zemlja.
Tagovi
Autor
