Rajčicama protiv krute hrvatske birokracije

Hidroponska proizvodnja rajčice grupe Zarja temeljena je isključivo na biološkoj zaštiti, bez kemikalija i onečišćenja okoliša, dok u oprašivanju sudjeluje i 4000 bumbara. Zarja grupa proizvodnju je počela još prije 10 godina s jagodama, a potom i s grappolo rajčicama, da bi se danas s tri hektara grijanih staklenika nametnula kao najveći hrvatski i regionalni proizvođač cherry rajčica. Cherry rajčice u ovakvom tipu uzgoja rastu u vrećama s kompostom, a preko njih dobivaju sve hranjive tvari rastopljene u vodi. Višak vode otječe, filtrira se i ponovno se koristi u zatvorenom sustavu. Pojava štetnika tako je svedena na minimum, a rajčice nisu kemijski tretirane. Doziranje hranjivih tvari kompjutorski je programirano, kao i provjetravanje, određivanje vlažnosti zraka i temperature u stakleniku, što je tehnološki vrlo zahtjevan i skup posao. Riječ je tu o strogo kontroliranoj proizvodnji, rajčice su uzgojene pravilna izgleda, a njega nasada i berba se odvijaju na više etaža.

Za uzgoj rajčice prevagnula je činjenica da je jedan od poljoprivrednih proizvoda koji se može proizvoditi na intenzivan način, a opet u cijelosti u prirodnim uvjetima. Nakon luka i krumpira, rajčica je povrće koje se najviše konzumira u Hrvatskoj, a vrlo brzo mogli bismo biti i samodostatni u proizvodnji tog izvanrednog povrća. No, nedostatak domaće proizvodnje i nenaglašavanje domaćeg, kao i neodgovarajuće deklariranje na policama trgovaca, razlog su što smo lani uvezli više od 10.000 tona svježe i rashlađene rajčice, što je desetina ukupnog uvoza povrća u Hrvatsku. Cherry rajčicama Zarja grupe glavna su konkurencija rajčice sa Sicilije, iz Španjolske i Turske, gdje su zbog podneblja puno manja ulaganja, a ne trebaju im ni staklenici te je i proizvod u konačnici puno jeftiniji.

Povećanje proizvodnje u Hrvatskoj je nemoguće

"I da imamo dvostruko veću proizvodnju, sve bismo bez problema prodali", tvrde iz tvrtke. No, za to treba i više kvadrata staklenika, više zemlje i veći krediti. No, u Hrvatskoj ne postoje mjere za državne poticaje za koje bi oni mogli konkurirati, a IPARD je bio limitiran na proizvođače do jednog hektara. Do državne zemlje još nisu uspjeli doći, dok se za privatnu, k tome i s neriješenim imovinsko-pravnim odnosima traži i oko 100 eura po kvadratu. Režije za grijanje jedan su od najvećih troškova u stakleničkoj proizvodnji i mogle bi se umanjiti kad bi se definiralo da se bespovratna sredstva iz EU fondova mogu koristiti, ne samo za stakleničke projekte, nego istodobno (unutar istog projekta) i za ulaganje u obnovljive izvore energije koje je moguće koristiti kod grijanja staklenika (ulaganja u peći za sječku, termalne izvore i slično).

No, najveći problem proizvođačima trenutačno stvaraju komunalne naknade lokalnih samouprava, naknade za uređenje voda i slično pa je, primjerice, komunalna naknada za stakleničku proizvodnju iste visine kao i dobit koju proizvođač ostvari u cijeloj jednoj poslovnoj godini, što je nezamislivo u bilo kojoj drugoj državi, a nije slučaj ni sa jednom drugom vrstom djelatnosti ni u Hrvatskoj. Iako je Zarja grupa proteklih 10-ak godina u staklenike uložila više od 6 milijuna eura, razočarani su sustavnim ignoriranjem mjerodavnih službi. Kruta hrvatska birokracija kopirala je EU pravila i norme, ali ne i nosivost grijanih staklenika na 55 kilograma snijega, nego, kao da smo na Aljasci, traži nosivost i od 75 kilograma. Samo za usporedbu, Rusija traži nosivost od 45 kilograma snijega. "Nigdje na svijetu ne može se kupiti takav staklenik. Taj problem već 10 godina pokušavamo riješiti s Ministarstvom gospodarstva, ali uzalud. Iduća investicija Zarja grupe stoga će biti u Sloveniji", najavio je 2012. direktor Belić.

I dok u Hrvatskoj ne mogu postići dogovor, Slovenci su im ponudili besplatno zemljište i subvenciju za investiciju. Riječ je o novom ulaganju od šest milijuna eura i četiri hektara staklenika koji će prve plodove mini rajčica, pod poznatim sloganom "Okus kakav pamtimo", dati već 2015. Kupac, kažu ne može jasno uočiti domaći hrvatski proizvod na polici. Uvozna rajčica čak se prepakirava u hrvatsku ambalažu i prodaje pod domaću. Birokracija bi se kažu, ubrzala odredbom da se za poljoprivredne projekte, lokacijska i građevinska dozvola rješavaju u roku 30 dana. Visinu komunalne i drugih naknada trebalo bi uskladiti s vrijednošću i namjenom objekta jer ovako se, tvrde ne može poslovati.

Foto: freepik.com