Protiv zelenog uvenuća rajčice borite se direktno na parceli

Zeleno uvenuće (Verticillium albo atrum) oboljenje je koje može uzrokovati ozbiljne gubitke pri uzgoju povrćarskih biljaka iz porodice Solanaceae. U područjima gdje se ove biljke dugo uzgajaju, posebice u monokulturi, može doći i do potpunog propadanja usjeva. Intenzitet uvenuća i gubitak prinosa ovise od razine inokuluma u zemljištu, uvjeta vanjske sredine i osjetljivosti sortimenta. Patogen ima širok krug domaćina, preko 200 vrsta zeljastih i drvenastih biljaka. Od uzgajanih, to su vrste iz porodice Solanaceae (paprika, rajčica, krumpir, plavi patlidžan), Cucurbitaceae (krastavac, dinja, lubenica) i druge. Uzgajane biljne vrste koje nisu osjetljive na ovog patogena su kukuruz i strne žitarice.

Razlog zašto je patogen destruktivan u ovolikoj mjeri i zašto uzrokuje opasna oboljenja je i to što može zaraziti biljke u svim fazama razvoja, tako da mlade biljke i sadnice mogu vrlo brzo propasti nakon infekcije.

Prvi simptomi uočavaju se na donjem lišću, u vidu blagog uvenuća. Zaraženo lišće omekša, uvija se ka unutrašnjosti, međutim zadržava boju. Na osnovu ove karakteristike je i nastao naziv zeleno uvenuće. S daljnjim razvojem lišće gubi čvrstoću, suši se i na kraju otpada. Pored lišća napadu patogena izložene su i grane pa i čitave biljke. Tada se na uzdužnom presjeku korijena i prizemnog stabla može primijetiti nekroza, koja je karakteristična za zeleno uvenuće. U pojedinim slučajevima biljka može dati prividan izgled oporavka, naročito u početnim fazama bolesti. Karakteristično je da biljke imaju skraćene internodije što im daje grmolik izgled.

Kod rajčice, za razliku od paprike, simptomi se javljaju nešto kasnije, na starijem lišću u vidu klorotičnih pjega koje potom nekrotiziraju.

Parazit se prenosi kišnim kapima

Patogen se i u odsustvu biljke domaćina, ostacima biljnog materijala može održati u zemljištu preko deset godina pri optimalnim uvjetima, iako je realnije da taj period traje do četiri godine. Bez obzira na to, za infekciju biljaka dovoljna je vrlo mala količina.

Za infekciju biljaka optimalni uvjeti su vlažno zemljište, temperature do 25°C, ne ispod 20°C.

Gljivica prodire kroz rane ili direktno kroz epidermis korijena tako što se provodnim žilama prenosi kroz čitavu biljku gdje se dalje razvija i tako otežava transport vode i mineralnih tvari ka nadzemnom dijelu biljke. Parazit se u prirodi prenosi površinskom vodom, kišnim kapima na primjer, zaraženim biljnim ostacima i zaraženim sjemenom.

Plodored kao preventiva

Borba protiv zelenog uvenuća prije svega podrazumijeva da se na parceli nije uzgajalo povrće. Posebice je biljke iz porodice Solanaceae preporučljivo uzgajati svake pete godine. Ako je to moguće, a ako to nije slučaj, obavezna je primjena plodoreda. Između uzgoja povrćarskih biljaka preporučuje se uzgoj ratarskih usjeva kao i uklanjanje biljnih ostataka i korovskih biljaka koje spadaju u agrotehničke mjere. One mogu pomoći u smanjenju potencijala zaraze. U zatvorenim prostorima, zemlju je potrebno dezinficirati, termičkim ili kemijskim putem.

Od fungicida najčešće se koriste fungicidi iz grupe benzimidazola, ali oni imaju ograničeno djelovanje.

Autorica: Žaklina Mladenović, Savjetodavna RS