Proizvodnja povrća ugrožena dugotrajnim nedostatkom vode

Jedna od obitelji koja se na zadarskom području još uvijek želi baviti poljoprivredom i živjeti od toga je ona Tihe Rogića u Vrani. Bave se sezonskom proizvodnjom povrća, nastavljajući rad kojim su se bavili i njihovi preci. Sadi se i radi kroz cijelu godinu, a sad se rade dinje, lubenice, krastavci, paprika, a ima još i krumpira.

Suhi Vranski bazen

- Proizvodimo sve, sve se može proizvesti, samo je bitno da ima vode. Ove godine je problem s vodom i to se odmah osjeti, čak i ovdje na vranskom području, odmah nam je kazao Tiho Rogić koji je zajedno sa svojom djecom i nećacima upravo obavljao berbu lubenica i dinja.

- Svi rade, vide odmah kako stariji rade pa tako se i oni bore, veli Rogić i dodaje:

- Izvori su presušili. Kiša nije davno padala, ovo je već treća godina, suša je i gotovo, a bez vode nema života, kaže Rogić s kojim zamećemo neizostavni razgovor o proizvodnji i prodaji, plasmanu i cijenama.

- Prodaja ide. Ide nekako, samo što zavisi od ponude i potražnje. Neke robe kad ih ima previše u ponudi ne mogu se prodati, a cijene diktira tržište, preprodavači, veliki centri i tako. Ove godine nema vode i zbog toga nema rajčice i cijena ide gore. Kad je ima - cijena ide dolje. Turistička sezona se također osjeti, jer je bolja prodaja, a bolja je i plaćanje. Brže se plaća jer se negdje može prodati odmah i tako se odmah dolazi do novaca. Tijekom zimskog perioda čeka se 60 dana do isplate, a ponekad do naplate prođe i 90 dana, ističe Tiho Rogić, koji je ove poljoprivrednu proizvodnju nastavio od oca koji se poljodjelstvom bavio 50 godina i tako školovao djecu.

Nije vrijeme za napredak

- Prošao je i rat, došlo ovo vrijeme, mi smo odlučili nastaviti s tom proizvodnjom, uložili smo, kupili tehniku, ali što se dogodilo? Čini se da sad jednostavno nije vrijeme za neki napredak u ovoj poljoprivredi. Veliki su troškovi i goriva i gnojiva i zaštitnih sredstava, folije, sustavi natapanja kap na kap. Jednostavno, previše se ulaže i ako se posli to uspije vratiti na nulu onda je još i dobro, a nekada zna biti i minus, otkriva Rogić i kaže kako premda dosta toga ovisi o ponudi i potražnji, kao i kvalitetnoj opremi, ako Bog ne da kišu, može sve biti zaludu.

- Suša je bila već prošle godine i ovo je druga godina zaredom da je nema. To je problem, jer vidite koliki je cijeli ovaj Vranski bazen i sve je to lagano presušilo. Pogledajte uokolo i vidite kako su i masline se osušile i njima treba vode, listovi su im se napola osušili. Pati grožđe, nema dovoljno vlage i to ne će biti prinos. Bit će malo vina, kaže nam Rogić koji nas je poveo obiđemo presušile izvore u Vranskome bazenu. Zanimljivo, odmah blizu njegovih poljoprivrednih površina nalazi izvor s kojega se nekad rimskim akveduktom antički Zadar napajao vodom. Međutim, i ti izvori su presušili. U obližnjem iskopu, vode tek pri dnu. Posljedice ovakvog stanja ne osjećaju se samo u proizvodnji ljetnih povrtnih i voćnih kultura. Nedostatak vode već je počeo stvarati teškoće i u nužnim postupcima pripreme zemljišta za kasnije kulture.

Posljedice i na zimskim kulturama

- Ova polja ovdje su trebala već biti zasađena za zimski period, za kupuse, ali ne može se saditi jer je suha zemlja. Presuha je za obradu. Evo, dvije njive, jedna je poravnana, zemlja je spremna i čeka kišu da bi se moglo nešto posaditi u nju. Ova druga odmah do, nju se ne može orati zato što je pretvrda. Znači dio je spreman, ali ga se ne može zasaditi, a drugi dio se ne može niti izorati, a sve zbog suše i nedostatka vode, kazao je Tiho Rogić koji trenutačno uzima od prijatelja vode, prevozi je cisternom i lijeva u gusternu da bi odatle mogao natapati dalje. Problema je mnogo, proizvođači se pitaju kako dalje. O tome razmišlja i naš domaćin koji nam je o svom viđenju budućnosti poljoprivrede i ljudi koji se time bave kazao:

- Proizvodnja će se morati smanjiti za 70 posto jer troškovi taru sve, ne može se izdržati i rekao bih da će se od poljoprivrede teško živjeti. Čak, jako, jako, teško. Gledam po sebi. Satra sam i tehniku, i sebe, i obitelj, i dicu... Mi smo pet kilometara od mora, a nemamo vrimena na more ići, zaključio je Tiho Rogić iz Vrane.

Rajčicu ubija vrućina, a industrijsku nitko ne otkupljuje

Kod Tihe Rogića provjeravamo i priče da je ove godine problem s opskrbom tržišta rajčicama.

- Nema ih. Prošle je godine bila loša cijena pa je bila i loša prodaja. Ove godine se cijena nešto digla, ali je problem voda, kazao nam je Rogić dok smo obilazili plastenik u kojem uzgaja rajčice i u kojem se dobro vide posljedice ekstremnih vremenskih uvjeta.

- Tu se natapa, ali isto fali. Osim toga ovakve ih na tržištu ne možeš prodati. Oni su sitniji, manjak im je vode i mekan je. Sunce ga progori. Velike su temperature unutra i zapali ga. Vani je 40 stupnjeva, a unutra bude 60-70 stupnjeva. Zapali ga kao vatra, nešto će se moći još iskoristiti, ali nije to što bi trebalo biti, kazao je Rogić s kojim komentiramo nepostojanje otkupa industrijske rajčice na našem području.

- Ne, toga kod nas nema. Ima nešto samo u Istri ta prerada, ali kod nas ne, veli Rogić. Tako će i njegova kao i rajčice mnogih drugih proizvođača koje bi bile odlične za industrijsku preradu, završiti u otpadu, a ti će se proizvodi i dalje uvoziti.

Krastavci se deformiraju

Suša se nije negativno odrazila samo na proizvodnju rajčica, nego i krastavaca. U plasteniku Tihe Rogića uvjeravamo se kako ni oni ne mogu pravilno rasti zbog nedostatka vode i dobivaju deformacije, što znatno utječe na plasman i cijenu proizvoda.

Nepogoda proglašena - novca nema

Tihu Rogića upitali smo koliko proizvođači u konačnici imaju koristi od proglašenja elementarnih nepogoda.

-Štete ima, to vidite, ali slabo mi od toga dobijemo. Kad su bile u zimskom razdoblju one iznimno niske temperature, proglašeno je bilo, ali ništa nismo dobili. Ja sam sadio krumpir u ožujku, sad je kolovoz, a mi još lipe nismo dobili odštete za elementarnu nepogodu, a bila je proglašena i na razini Općine i Županije, rekao nam je Rogić.

Autor: Ivan Stagličić

Foto: RGBStock.com