Profitabilnije kulture u zamjenu za tradiciju!

Piši o Boži Grginoviću iz Sukošana, kratko mi je odgovorila prva žena savjetodavne službe Zadarske županije, Gordana Dragun tijekom redovnog tjednog kontakta i pitanja što ima novog na terenu. Božo ima plavi krumpir, nasade žižula, sadi limunovu travu, kratko je napomenula Dragun, a pitanja su se počela postavljati sama od sebe. Što je to plavi krumpir i limunova trava, tko je taj Božo Grginović koji iskače od današnjeg uobičajenog poljoprivrednog obrasca?

Plavi krumpir bogat antocijanom - omiljeno jelo kraljeva

Po toj šabloni, zemlja je namijenjena za sadnju crvenog krumpira, kapule, pomidora, a umjesto neke limunove trave, što nije primjereno saditi blitvu i kupus.

Nakon toga slijede tržišne patnje jer su otkupne cijene takve da se ne pokriju ni troškovi, a da pritom nitko ne razmišlja nešto promijeniti.

Je li Božo obični Don Quijote ili Prometej koji otkriva nove tržišne mogućnosti za domaće poljoprivrednike?

"Plavi krumpir podrijetlom je iz peruanskih Anda, a bio je omiljeno jelo tadašnjih kraljeva. Englezi ga kupuju i spremaju za svoje prinčeve. Nedavno sam se čuo s Gordanom Dragun koja mi je rekla da je vidjela u Zagrebu na tržnici da se prodaje po cijeni od 80 kuna za kilogram", počinje svoju priču Božo Grginović.

Sve očitije napuštanje tradicionalnih kultura

Već prve njegove riječi otkrivaju pozadinu cijele priče. Gorka je činjenica da se hrvatski poljoprivrednici suočavaju s teškim ekonomskim problemima.

Raditi s profitom za većinu je postala kategorija znanstvene fantastike te su sve glasniji savjeti kako treba napustiti tradicionalne kulture koje su ekonomski neisplative i okrenuti se profitabilnijim kulturama.

Očigledno je da je tržište postalo (pre)zasićeno količinama dosadašnje poljoprivredne proizvodnje.

Tržište nije socijalno osjetljivo, nije ga brige što Mate i Šime imaju veće troškove od cijene otkupa. Cijena se određuje nemilosrdnim zakonom ponude i potražnje, a kada nečeg ima previše - posljedica je pad cijena. Tada se samo najhrabriji odlučuju riskirati i probati s nečim novim.

Njihova odluka temeljena je na zdravorazumskom razmišljanju - bolje probati nešto drugo nego se osuditi na polagano umiranje. U tom kontekstu čak ni kazna neuspjehom zbog preuzetog rizika nije drastična. Božo Grginović otkriva detalje svog poslovnog pothvata koji daju naslutiti da je on pogodio svojim izborom. Uz već spomenute kulture, on uzgaja i batat. Uspjehe postiže i sa žižulom.

Zakon ponude i potražnje usmjerava poljoprivrednike na alternativne puteve

"Imam 340 stupa žižula. One se izvoze u Nizozemsku, Austriju, Švedsku, Englesku. Otkupna cijena kreće se od 20 kuna pa sve do 100 kuna po kilogramu", veli Božo. Gordana Dragun ocjenjuje kako Grginović ide dobrim putem.

"Mi do sada nismo imali proizvođača plavog krumpira.

Nema razloga da njegova proizvodnja ne bude jednako uspješna kao proizvodnja bijelog i crvenog krumpira koje uobičajeno sadimo na ovom području.

Njegova proizvodnja nije skuplja od proizvodnje našeg uobičajenog krumpira. Također, plavi krumpir je pun antocijana te je zdraviji za ljudski organizam. Postoje istraživanja da liječi neke vrste karcinoma.

Njegov nasad limunove trave je jedini za koji ja znam da postoji u Hrvatskoj", kaže rukovoditeljica Savjetodavne službe Zadarske županije Gordana Dragun te ocjenjuje Božin potez da se uputi u nešto novo:

Više kultura koje daju urod u različito vrijeme

"Treba se ponašati prema tržištu, iskoristiti zemljište i mehanizaciju koju imamo da ponudimo tržištu ono što traži. U Zadarskoj županiji imamo prostora, samo se poljoprivrednici trebaju pokrenuti. Moj savjet im je da sade više kultura.

Poljoprivrednik nikada nije bio uspješan ako je sadio jednu kulturu. Kad nju pobere mora čekati godinu dana. Treba kombinirati više kultura koje dospijevaju u različito vrijeme za što imamo uvjete. U tom smislu treba ubacivati ove recimo to egzotičnije kulture koje na početku mogu doći kao među kulture."

Koliko je još ovakvih potencijalnih dobrih primjera iz poljoprivredne prakse, koliko je još proizvođača koji imaju uvjete, volju i želju, a trebaju samo mali poticaj? Kako ovakve priče nametnuti kao dio naše svakodnevice? Uz pravodobne informacije, edukacija i savjete stručnjaka, pruža nam se pozitivan izlaz iz sivila hrvatske proizvodnje. A ključ je u vašim i našim rukama.