• OPG Balić
  • 25.04.2015. 07:25

Poljoprivrednik kojeg bi svaka zemlja poželjela!

Voli se predstaviti kao povrtlar, ali prije bi za sebe rekao da je poduzetnik koji pokušava od ovoga čime se bavi, a vidi se isključivo u povrtlarstvu, načiniti agrobiznis od kojega će sa obitelji moći pristojno živjeti!

  • 8.885
  • 1.946
  • 0

"Volim se predstaviti kao povrtlar, ali prije bih možda za sebe rekao da sam poduzetnik koji pokušava od ovoga čime se bavi, a vidim se isključivo u povrtlarstvu, načiniti agrobiznis od kojega ću sa obitelji moći pristojno živjeti, zadovoljan onim što radim", najkraće sam sebe opisuje 29-godišnji Ilačanin Marijan Balić.

On se već pet godina bavi ratarstvom i povrtlarstvom u kojem prevladava uzgoj češnjaka kojega je taj mladi poljoprivrednik prošle godine zasadio na čak šest hektara poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu svoje obitelji.

S diplomom ekonomije na zemlju

Češnjak u redovima

"Ova zemlja u okolici Ilače, izmišljena je za poljoprivredu. Mislim da nadaleko bolje nema, a na ruku nam idu i vremenske prilike koje na ovom području nude obilje sunčanih dana kojih je možda i više nego na nekim, po suncu poznatim jadranskim otocima", navodi taj mladi Ilačanin, inače po zanimanju diplomirani ekonomist. Sudbina je htjela drugačije i umjesto rada u nekom uredu usmjerila ga na njivu. Ali, kako kaže ne žali, a i ekonomska struka mu puno pomaže u vođenju OPG-a, koji je od prije nekoliko godina registriran na njegovo ime.

"Baš kada sam te 2008. godine bio pri kraju akademskog obrazovanja gospodarska kriza je bila pred vratima i već sam tada osjetio kako će biti problema u svezi pronalaska posla s diplomom Ekonomskog fakulteta. I tako sam razmišljao, kod kuće sam imao 30 hektara i volju za poljoprivredu tako da sam se mogao vratiti kući i pokušati živjeti od zemlje ili tražiti posao u Zagrebu gdje sam i studirao. Bolje mi se činila ideja da se vratim kući i pokušam živjeti od zemlje. I tako sam i napravio. Već nakon godinu dana sam kupio plastenik od 320 četvornih metara i tu smo započeli s uzgojem salate i rajčice. Krenulo je uz one početničke probleme i prvotna nesnalaženja. Prevladao sam to na način da sam se okružio boljim poljoprivrednicima od sebe koji su me znali dobro savjetovati (hvala Jurkovićima)", dodajući kako se nakon što je dvije godine imao vremenskih neprilika s uzgojem lubenice, po kojoj su Ilačani inače poznati, prije par godina odlučio okušati u proizvodnji češnjaka.

Bez usavršavanja nema rezultata

Marijan Balić na plodnoj ilačkoj zemlji

Počelo je s 200 kilograma, da bi sada došao do proizvodnje na šest hektara i tu ne misli stati. Iako pohvalno govori o aktivnostima Udruge Češnjak iz Cerića koja zadnjih nekoliko godina radi na snažnoj promociji i privlačenju vukovarsko-srijemskih poljoprivrednika da što više sade češnjak, kaže kako se proizvodnjom češnjaka bavi vlastitim nahođenjem, a ono podrazumijeva provedene brojne sate u proučavanju stručne literature, obilazak stručnih predavanja i sajmova pa tako navodi kako je puno toga oko uzgoja češnjaka čuo na kongresu čijim je sudionikom bio u Španjolskoj prošle godine.

"Povezao sam se sa brojnim proizvođačima češnjaka iz cijelog svijeta. Komuniciramo internetom, razmjenjujemo iskustva, fotografije. To mi puno znači", kaže dodajući kako nema problema s plasmanom češnjaka čiji je sav prošlogodišnji urod od desetak tona otkupio jedan trgovački lanac, a po svemu sudeći tako će biti i ove godine. Na pitanje je li zadovoljan prodajnom cijenom koju je postigao, navodi kako je uvijek dobro kada prodate sve što proizvedete i kako čovjek u konačnici ne bi smio biti nerealan pa očekivati ekstraprofite. "Ekstraprofita u proizvodnji nema. Računaš s par postotaka zarade i to je to. Bitno je povećati prinos po jedinici površine i pokušati rezati troškove gdje se rezati mogu", pojašnjava vlastitu filozofiju poslovanja.

"Mislim da idu bolji dani za hrvatsku poljoprivredu. U stvari - siguran sam. U posljednjih dvadeset i pet godina u tom se sektoru načinilo puno nereda i sada se to polako dovodi u red. Ali, mislim da će biti bolje. Čak i uz otvorene granice. Ne treba se bojati novih izazova i mogućnosti", mišljenja je Marijan Balić prisjećajući se kako je kao dijete s obitelji 1991. godine morao napustiti Ilaču i otići u progonstvo iz kojeg su se Balići vratili 1998. godine.

"Imali smo svu poljoprivrednu mehanizaciju i preko noći smo ostali bez svega", kaže Marijanova majka Mirjana koja uz sina svakodnevno obilazi polja i pomaže koliko može. "I na kraju opet smo sve iznova nabavili. Nije bilo lako, ali podigli smo nešto kredita i kupili novu mehanizaciju", nadovezuje se Marijan dok pokazuje nedavno kupljenu sijačicu češnjaka u čiju je kupnju investirao 60-tak tisuća kuna i koja bi mu trebala znatno pripomoći u sjetvi. A kroz mjesec dana stiže i vadilica.

Poticaji tek pripomoć - a ne razlog bavljenja poljoprivredom

Na OPG Balić

Dotaknuvši se u razgovoru poticaja, navodi kako su poticaji samo jedna pripomoć i kako ne razmišlja na način da se bavi poljoprirednom proizvodnjom kako bi isključivo izvukao i živio od poticaja.

"Poticaji dobro dođu. Ali kada dođu, idu nazad u proizvodnju. Šteta je što su u javnosti predstavljeni u negativnom kontekstu samo kako bi se bacila kost među narod", napominje i kaže kako mnogi proizvođači koji se odluče na sjetvu češnjaka griješe ukoliko olako shvaćajući tu proizvodnju.

"Iako svi mislimo kako je dovoljno zemlju pripremiti i u nju posaditi češnjak te čekati na njegovu berbu, to nije niti izbliza tako. Problema je bezbroj. Bude dana kada na njivu izlazim i po tri puta dnevno. Moraš svakodnevno hodati uzduž i poprijeko njive, pratiti rast, štetnike, paziti da korov ne preraste. Posebna priča je način vađenja i sušenje češnjaka", upozorava navodeći kako već ove godine namjerava postojeći plastenik i pomoćne dvorišne prostorije prenamijeniti u pogon za sušenje češnjaka, a od jeseni namjerava ući i u izgradnju manje hladnjače i to isključivo iz vlastitih sredstava. Balićevi siju isključivo vlastito sjeme češnjaka, dio sadnog materijala su uvezli iz zemalja EU, a dio osigurali kroz suradnju s Poljoprivrednim fakultetom u Osijeku s kojim surađuju na projektu razvoja autohtone sorte Slavonski ozimi.

Pozitivan stav bitan preduvjet svakog uspjeha

Na pitanje o korištenju sredstava iz fondova EU, kaže kako dakako razmišlja i u tom pravcu i radi na tome. "I u budućnosti se vidim u poljoprivredi. Nadam se kako bi iduće godine proizvodnju češnjaka mogao podići na desetak hektara, a nešto zemlje još uzeti i u zakup radi plodoreda", odlučno poručuje navodeći kako ga isključivo zanima povrtlarstvo.

"Pšenica je ispričana priča. Da nema te zakonom zaštićene cijene od kune i pet lipa, to bi otišlo u bescijenje i bila bi još manja. Ionako, kada odbijete sve troškove koje imate, dobijete manje od kune. Ja namjeravam pšenicu ubuduće sijati isključivo radi plodoreda", kaže preporučujući svima onima koji se žele baviti poljoprivredom, a oskudijevaju u zemlji da razmisle o bavljenju povrtlarstvom.

Nova obitelj u Ilači?

Nedavno kupljena sijačica češnjaka

"Država se više ne upliće u poljoprivredu u tolikoj mjeri kako je to bilo proteklih desetljeća. Griješe svi oni naši poljoprivrednici koji ne znam ti što očekuju od države. Na državi je da ispuni sve zakonom propisane obveze i isplatu poticaja. I to je to. Druga stvar su banke, koje bi trebale izaći u susret poljoprivrednicima s nešto nižim kamatnim stopama na kredite, poglavito mladim proizvođačima na njihovom početku, a sve ostalo je na vama. Neće mi ministar pomoći prodati češnjak. Pošalješ upite, navedeš imaš toliko i toliko, pozovu te na razgovor, poneseš uzorke, predstaviš se i kažeš tko si i što si, šta planiraš u budućnosti. I ako te shvate ozbiljno nakon što se ti ozbiljno predstaviš, priča kreće" , pojašnjava te poručuje kako je uvijek bitno zadržati pozitivan stav jer vas on definira u životu.

"Ako se vi na pregovorima i razgovorima pojavite s negativnim stavom i mišlju kako će vas taj oderati, on će vas i oderati. Ali ukoliko dođete s pozitivnim stavom i ponudite realne uvjete i cijene vjerujući u ono što radite, svaki profesionalni trgovac s poštenim namjerama će to prepoznati", govori o vlastitim životnim iskustvima Marijan Balić koji s svojih tek 29 godina života ostavlja dojam poljoprivrednika kojeg bi svaka Vlada i z(Z)emlja poželjeli.

Ne traži ništa, osim fer i poštene igre, a zauzvat je spreman u ono čime se bavi uložiti sebe i vlastiti trud.

A da je u tome ozbiljan, uskoro bi se mogla osvjedočiti i jedna Zagrepčanka koju ovaj mladi Ilačanin namjerava dovesti do oltara ali, kako kaže, samo uz jedan uvjet, da ona iz Zagreba doseli na sam istočni rub Hrvatske, u Ilaču čija osunčana polja i oranice on, kako tvrdi, ne misli napuštati. I kako sam mogao čuti; vjenčanja bi uskoro moglo biti.


Tagovi

Povrtlarstvo Zemlja Ilača Marijan Balić Češnjak Uzgoj Tržište Plasman Ekonomski fakultet Sveučilište u Osijeku Mehanizacija Sijačica Vadilica Pregovori Plasman Država Poticaji Ulaganja EU Fondovi Banke Mladi Poljoprivrednici


Autor

Alen Kuns

Diplomirani novinar sa više od dvadeset godina staža na temama vezanim uz poljoprivredu, selo i ruralni razvoj. Dugogodišnji suradnik glasila Hrvatske gospodarske komore (HGK) Hrvatsko gospodarstvo, Gospodarskog lista te niz novina poput Glasa Slavonije i Vjesnika.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

‪Za 10-ak dana spremni za isporuku. Kako im to reći? 4000 komada u tovu #peradarstvo #francuska #pil... Pročitaj cijelu bilješku »