OPG Pereglin iz Sv. Ivana Zeline čuva staro sjeme povrća i cvijeća, a znanje prenose i kada je riječ o cijepljenju voćaka. Bave se organskom poljoprivredom i održavaju predavanja na "zelenim" sastancima s istomišljenicima.
Ovih dana skupljači i čuvari starih sorti sjemen(j)a ponajprije povrća, imaju pune ruke posla jer (za)počinje njihova razmjena. Organiziraju se tada među njima sastanci i tzv. zelena druženja na koju odlaze i supružnici Ivanka (67) i Rudolf (72) Pereglin iz Sv. Ivana Zeline, osvjedočeni ljubitelji prirode i dugogodišnji vegetarijanci.
U svojoj bogatoj ponudi sjemena imaju sorte još iz prošlog stoljeća, a riječ je o sedamdesetak vrsta.
Paprika babura crvena i žuta odnosno roga, feferoni, gorušica, cherry rajčica, ali i ona kruškolika, volovsko srce, paradajz šljivar, jabučar, stare sorte krastavaca, tikvica (turkinja, zelene, argenta, muškatna) dio je pohrane sjemenskog blaga. Imaju oni i starih sorti lisnatog povrća od kelja kovrčavog do kupusa, ljupčaca,mahuna kiflica, lobode, raštike, korjenastog povrća, ali i cvijeća.
Broje na svojem OPG-u i sjeme različka, kadifice,cinije visoke i niske, uresnice, lepe kate visoke i niske, rumeniku, sapuniku, "damu u plavom", večernicu.
Nemalo su ponosni i na dugovjeke sorte salate naših starih, a riječ je o kristalki flekici, vučjem jeziku, kupusarki. Takve plodove trgovački lanci ne nude jer sjeme je to koje se godinama čuva, odgovarajuće pohranjuje i vrednuje. Mnoga od njih gospođu Ivanku podsjećaju na njenu baku jer datiraju kaže još od tada, i prenose se s koljena na koljeno. Ona se nada kako će njeni unuci biti ponosni, ali i zahvalni na tu vrstu ostavštine, koja će u moru GMO-a i današnje hibridne ponude, znati da imaju pravo blago.
Uz kako kaže kuću gdje joj je vrt, s proljeća započinje sadnja biljaka jer imanje im u Novom Marofu "odmara" , uz zasijanu djetelinu, zato što i zemlja mora predahnuti. Njihovo je gospodarstvo njima" za dušu" pa i ponude proizvoda nisu im goleme, ali su dovoljne da se ljubitelji starinskih sorti povrća i drugih biljaka s njima upoznaju.
To više, jer im je cilj nemalo usmenom predajom širiti i znanje o potonjima. Održavali su supružnici i dosta predavanja, uključujući i ona u zagrebačkim ali i drugim gradskim vrtovima gdje su širili znanje o starim sortama sjemenja i ljude poučavali kako i kada ih saditi. U prvoj polovici veljače, očekuju ih kažu zeleni sastanci u Čakovcu odnosno Zagrebu, u prostoru Zelene akcije (Frankopanska ulica) i na Novoj cesti 133, u popularnom Sokiću.
Početkom veljače u svojem će zimskom vrtu, a riječ je o dnevnoj sobi ,započeti sa sadnjom odnosno uzgojem budućih flanaca rajčice i paprike. Sjeme se(po prilici tri sjemenke) rajčice posadi u malene posudice i kad izniknu četiri lista uz svakodnevnu brigu i zalijevanje, iznosi se u privremeni plastenik, o čijem se uspjehu brine gospodin Rudolf.
Prije toga, ističu u dnevnoj sobi koja im je velika, a unutra je i kamin događa se proces klijanja, a pokazalo se da biljkama odgovaraju "klimatski" uvjeti od 22 stupnja celzijevih. Kada je o sjemenju riječ, gospođa Ivanka ističe kako je primjerice sjemenje brokule, karfiola odnosno salate (razne vrste) teško sačuvati, nerijetko od ptica, ali i vremenskih uvjeta jer valja primjerice salati, prezimjeti prvu zimu (cvate tek druge godine).
Sjeme se biljaka čuva u staklenkama, a osjetljiv je to posao, jer treba potonje (is)tretirati, posušiti ga, sačuvati od vlage, na vrijeme pobrati. Zabrinjavajuće je kažu supružnici što je sve manje onih koji imaju starih sorata sjemenja jer ono u poljoapotekama nerijetko je hibridno.
Naši sugovornici se u radu drže i sjetvenog kalendara Rudolfa Steinera odnosno njeguju organski odnos prema zemlji.Cijena paketića sjemena ovisi o vrsti povrća pa tako rajčica, paprika, šumske jagode stoje od 10 do 15 kuna, a riječ je o nekoliko desetaka sjemenki. Salata i blitva u sjemenu koštaju oko 10 kuna. Supružnici doznajemo imaju i polje ljekovitog i C vitaminom bogatog drijenka (dobar je za jetru, srce, slezenu) od kojeg rade džemove i sirupe (sok), a ubiru i plodove bazge (bogata je željezom) koju također sljubljuju s njim.
Drijenak se sadi u proljeće, a plodovi mu se beru u rujnu i listopadu, a kako doznajemo sedam godina valja proći da drijenak počne davati plodove. OPG Pereglin bilježi četrdesetak proizvoda sa imanja, koji su nekada uključivali i spravljanje kolača bez jaja, domaću zimnicu i to od sjemena do gotovog proizvoda.
Kvaliteti povrtnica zasigurno su pridonosili i kvalitetno stajsko gnojivo sa kompostom kojeg su prerađivale i još uvijek to čine kalifornijske gliste. Oko gospodarstva se doznajemo uglavnom brinu Ivanka i Rudolf, a djeca i unuci kažu nam "delaju" kada i kako stignu, ali pomognu im za većih radova.
Njima je, kada je riječ o voću uvelike okupiran Rudolf Pereglin koji se bavi cijepljenjem starih voćaka, pa im tako u vrtu raste i marelica koja je cijepljena od "jedne već tri desetljeća stare voćke" koje se naša sugovornica sjeća još iz djetinjstva. Sve voćke se cijepe na divljim podlogama, koje naš sugovornik iznađe u šumi poput divlje jabuke jer su tako stvorene voćke otpornije i kvalitetnije.
Marelice su cijepili na podlogu od divlje šljive odnosno trnine i to pažljivo odabranim i odrezanim grančicama kojima nakon cijepljenja valja "odraditi" godinu dana, kako bi se vidjelo jesu li se biljke "sljubile".
U svojem su bogatom voćnjaku Pereglini ponosni na stabla šljiva, višanja, oraha, jabuka,marelica i drugog voća starih sorti. Za njih kaže nam gospođa Ivanka, a posebice kada je o povrću riječ, valja znati da izgledom (flanci) ne plijene odnosno da u konačnici nisu načičkanog uroda kako to zna biti kod hibrida. "Moje rajčice po jednoj stabljiki ne daju desetak kila već dvije, tri, ali zato je kvaliteta neupitna."
Kaže i kako je danas nemalo onih koji tvrde da imaju eko proizvodnju, a sjeme za određene proizvode nabavljaju u Austriji, koje još pri tom nosi oznaku F1 što je znak hibrida. Zato je ponosna i na svoje eko smoothije koje spravlja od zelenog baznog povrća (kelj, brokula, kupus) uz dodatak po želji blitve, banane, grejpa, sjemenki lana ali i drugih (chia) koje zdravlju čine dobro što je i sama iskusila.
Paketić koji sadrži par listova kelja, blitve i drugog povrća nerijetko i stručka peršina, lišća mrkve ili celera prodaje po desetak kuna dok su džemovi od drijenka 25 odnosno sirupi od 0,75 litara koštaju 45 kuna. Sve što svojom poljoprivrednom djelatnošću privrede tek im je kažu nadopuna mirovine i stvorena mogućnost odlaska u toplice, na izlet(e) i sl.
Tagovi
Autorica
Josip99 Lisac99
prije 4 godine
Pozdrav, zanima me da li itko ima iskustva sa njima i da li je itko probao saditi njihovo sjeme. Svugdje ih uglavnom dosta hvale ali me ipak zanimaju iskustva ljudi. Naišao sam na stranicu https://www.pereglin.com/ pa me zanima da li su to oni, ako itko može potvrditi ili dati bilo kakvu informaciju bio bih jako zahvalan. Lp Josip