Plamenjača krumpira je sve agresivnija bolest - koje su mjere suzbijanja?

Plamenjača krumpira je najopasnija bolest tog povrća, a izaziva ju gljivica Phytophthora infestans. Zbog pretjerane upotrebe raznih fungicida razvili su se vrlo otporni sojevi koje je sve teže suzbijati. Istovremeno, promjena klime omogućilo je spolno razmnožavanje uzročnika.

Bolest se javlja svake sezone i može u potpunosti uništiti usjev. Pogoduje joj toplo i vlažno vrijeme. Kako se mijenjaju vremenske prilike, mijenja se i plamenjača. Sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća u Europi je postojao tip gljivice A1 koji je prezimljavao kao micelij u gomoljima. Međutim, od tada je registriran tip A2 koji je donesen iz Meksika. Njegova pojava i klimatske promjene omogućile su spolno razmnožavanje i to je bio okidač za nastanak novih, otpornijih i agresivnijih klonova s kojima borba nije tako jednostavna.

Do sada je otkriveno 20 novih klonova koji su sve manje ovisni o temperaturi. Solno razmnožavanje je omogućilo gljivici da se još bolje prilagodi na uvjete, fungicide, stvaranje otpornih sorti.

Daleko opasniji soj

Novi soj je virulentniji i drugačije djeluje. Kod starog, A1, infekcija gomolja je nastajala ispiranjem spora sa zaraženog lišća, tijekom iskopavanja i kupljenja kada dolaze u kontakt sa zaraženim biljkama. Njemu je za opstanak trebala živa biljka ili gomolj.

Međutim, nakon parenja sojeva A1 i A2 situacija se mijenja. Spolnim sparivanjem je stvorena mogućnost stvaranja oospora koje mogu prezimiti u zemljištu bez gomolja. Problem je što one mogu podnijeti i do -80ºC i što se održavaju u životu od 7 do 12 mjeseci. Kod uzgoja ranog krumpira u plastenicima stvaramo uvjete za formiranje neprekidnog izvora infekcije.

Sada imamo dva načina infekcije i puno je teže sačuvati usjev. Dakle, kod starog oblika plamenjače imali smo micelij koja je prezimljavala u gomoljima, a sada imamo oospore koje inficiraju zdrave gomolje koje posadimo. One se raznose vjetrom, mehanizacijom, raznose ih životinje i ljudi.

Odlikuju se većom infektivnom snagom. Dinamika aktivnosti uzročnika plamenjače se povećala. Životni ciklus gljivice se skratio, period infekcije je smanjen sa 8h na 6h. Gljivica se prilagodila većem temperaturnom rasponu. Dok je ranije taj raspon bio od 10 do 25ºC, a sada se kreće od 5 do 27ºC. 

Mjere suzbijanja

U novim okolnostima i mjere suzbijanja se mijenjaju. Više izvor zaraze nisu oboljele biljke na parceli. Vjetar može donijeti spore i s udaljenosti od 40km. To sve komplicira situaciju. Nekada su se prvi simptomi zaraze javljali prilikom sklapanja redova, a sada ih već možemo zapaziti na vrlo mladim biljkama.

Kako se nositi s plamenjačom rajčice i krumpira?

Simptomi su isti. Na rubu listova se javljaju vodenaste ili uljaste pjege koje kod povećane vlage razvijaju bjeličasti micelij na donjoj strani lista. U povoljnim uvjetima on prekriva biljku koja brzo propada. Izgleda kao da je cijela biljka prelivena vrelom vodom. Dolazi do nekroze (žućenja) i odumiranja.

Zbog izuzetne virulentnosti važno je da na širem području uništavamo samonikle biljke krumpira, poštovati plodored, ne saditi pregusto, za sjetvu koristiti zdrave gomolje.

Skraćeni su i intervali tretiranja. U Nizozemskoj na plantažama krumpira taj broj se popeo i do 20 tretmana. Veliki je izazov pred uzgajivačima, posebno u ekološkoj poljoprivredi.

Preventivna tretiranja treba izvoditi često i krenuti ranije, jer se uzročnik promijenio.

Dobra strana je što još uvijek u zaštiti imaju učinka isprobana sredstva kao što su: mlijeko, sirutka, češnjak, bakar i fungicidi. Međutim, kako se gljivica sada razmnožava, moramo računati na razvijanje otpornosti i na najjača kemijska sredstva.