OPG Vrljić: Najtraženiji je mladi krumpir, sve što izvadimo iz zemlje i prodamo

Obitelj Vrljić iz Starog Slatinika 20-ak godina se bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Na površini od pet tisuća četvornih metara, od čega je većina kultura pod plastenicima, uzgajaju brojne vrste ranog povrća. Sredina svibnja i početak lipnja dio je godine kada je najtraženiji mladi krumpir.

"Ovaj krumpir je sađen krajem veljače i sada je u fazi vađenja. Ova godina je dobra, nije bilo jakih zima i pogodovala je krumpiru, došao je ranije nego ovih godina", rekao je za početak Ivan Vrljić. 

Proizvođači povrća za domaći ekološki mladi krumpir, ovih dana, mogu postići dosta dobru cijenu.

Početna cijena mladog eko krumpira - 15 kn/kg

"Uvozni mladi krumpir je sada između osam i 12 kuna po kilogramu, a ovaj prvi mladi krumpir mi prodajemo po 15 kuna kilogram i bez problema prodamo. Svake godine ovaj prvi krumpir bude malo skuplji, ali brzo to padne na neku realniju cijenu. Svjesni smo da ovo nije realna cijena i to ne kupuje svatko, kupuje onaj tko želi i tko može. Riječ je o ekološkom domaćem krumpiru, nije iz Egipta i Cipra, odakle se po centrima dovozi i onda oni diktiraju cijenu", otkriva Ivan. 

Na 700 četvornih metara, površini na kojoj je krumpir posađen, po procjeni našeg sugovornika, trebalo bi biti oko dvije i pol tone uroda. 

Mladi krumpir postiže dobru cijenu jer ga brojni ljudi smatraju delicijom koja kratko traje te se uvijek konzumira svježa.   

"Mladi krumpir se ne skladišti. Vadi se onoliko koliko možete prodati, u dan ili dva, jer on nakon dva ili tri dana potamni i više to nije mladi krumpir. To je uvijek svježe i u tom je poanta mladog krumpira. Stari krumpir kada se vadi u jesen on je sazrio, kožica je debela i on se može skladištiti. Mladi krumpir ima tanku kožicu i on se ne može čuvati dugo", pojašnjava Ivan.

Obitelj Vrljić nastoji što više proizvoda plasirati u maloprodaji

Budući da obitelj Vrljić proizvodi brojne vrste povrća, ali i drugih vrsta jestivog bilja, ovih dana na OPG-u je puno posla. 

"Rajčica i krastavac se vežu špagama, plijevi se, a krastavci su pristigli na branje. To je od plasteničkih kultura, imamo i papriku, to se isto plijevi i njeguje, vani imamo salatu, jagode, kukuruz šećerac i celer. Odlučili smo se za zaokruženu proizvodnju", ističe Ivan.   

"Najbolje je kad sami prodate proizvode, ne morate nikoga čekati da vam isplati novce, a i cijene su kudikamo manje u otkupnim centrima nego ovako na tržištu. Prije sam radio s lancima i tada je rok za isplatu bio 60 dana, ali to se nije poštovalo. Sada su smanjili na 30 dana, ali sam ja prestao raditi s trgovačkim lancima. Radim samo maloprodaju na gradskoj tržnici. Nema smisla nešto raditi ako ne dobiješ novac na vrijeme, moraš posuđivati novce za svoje troškove. Bolje je kad si sam svoj gazda", rekao je za kraj Ivan.