Obitelj Marić uzgaja vrhunsku eko začinsku papriku i buče: Stalno učimo kako biti bolji

"Proizvođači smo začinske paprike već više od 20 godina. Počeo sam s pola jutra, a danas imamo oko 21 jutro“, priča nam Darko Marić, čiji se OPG nalazi u Vrbanji i djeluje već skoro 40 godina.

Kaže, prije više od 40 godina u obitelji su uzgajali lubenice, no kako je proizvođača bilo sve više, cijene su pale, pa su se prebacili na duhan. Ni to se nije isplatilo, a kako je ostala sušara, odlučio je pokušati s nečim novim. Danas obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo AGRO Marić na 150 hektara uzgaja raznovrsno povrće, ekološku crvenu papriku, buče, žitarice, češnjak, lubenice, cvjetaču i kupus.

"Godišnje posadim 1,2 milijuna sadnica i u prosjeku proizvedem oko četiri tone ljute i slatke paprike, koja se najprije suši u našoj sušari, a zatim melje u mlinu, pri čemu je potrebno sedam kilograma svježe za kilogram mljevene“, dodaje.

Proizvode tako tucanu ljutu, dimljenu ljutu i slatku papriku.

Ljuta i slatka začinska paprika

Proizvode plasiraju najviše na kućnom pragu, na sajmovima i putem društvenih mreža, a posljednjih godina i preko novih kanala prodaje.

"Ove godine berba je počela krajem osmog mjeseca, nešto ranije zbog sunčanih dana i sušnog ljeta, što je ubrzalo sazrijevanje. Očekujemo dobar prinos, ali najvažnija nam je kvaliteta. Urod će biti onakav kakav bude, ne može se ni povećati ni smanjiti“, kaže sin Ivan Marić.

"Najviše prodajemo papriku za svinjokolje“, dodaje Ivan, hvaleći odličnu suradnju s mesarima. No, proizvodi se sve više koriste i u kuhinji, pa su zadovoljni interesom kupaca.

Naravno, proizvodnja ne bi bila moguća bez najamnih radnika.

"Tijekom berbe nas bude 20 do 30, ovisno koliko se skupi ljudi, jer treba puno ruku - od samog branja, preko sušenja, pakiranja do prodaje. Bez puno ruku ovdje nema napredovanja. Baš je potrebna velika angažiranost“, kaže istićući da, on i brat Branimir također sudjeluju u proizvodnji i brinu se da sve teče kako treba.

Šest godina bučinog ulja

Obitelj se posljednjih godina bavei i uzgojem buča.

"Ove redove oblikovali smo kao pripremnu fazu prije kombajniranja – bundeve se slažu u redove, a površina se čisti od loza i ostataka plodova. Nakon samog kombajniranja sjeme se prevozi na ispiranje kako bi se uklonile sve nečistoće, sluz i smola“, pokazuje Ivan dok nas sa suprugom Mirnom vodi kroz polje.

Potom se ubacuje u sušaru, gdje se suši i dosušuje do odgovarajuće vlage. Nakon toga slijedi skidanje pljeve u bubnju, čime sjeme postaje čisto i oslobođeno svih primjesa, spremno za daljnju konzumaciju.

"Sjeme se prilično brzo osuši, obično u roku od 12 do 13 sati. Nakon toga nosimo ga u Varaždin na prešanje, gdje proizvodimo toplo-hladno i čisto hladno djevičansko bučino ulje“, objašnjava.

Na površini od 4 hektara sjetva se obavlja direktno sjemenom u zemlju, koristeći sijačicu, umjesto sadnica. Međuredni razmak je 150 cm, a između biljaka 40.

"Ovo je završna faza - berba plodova na kojima smo radili cijelu godinu. Što se tiče resursa, nemamo navodnjavanje, već se oslanjamo na sjetvu i kultivaciju te dva-tri kopanja kako bismo suzbili korov“, ističe.

Ne koriste herbicide jer u usjevu buča njihova primjena nije moguća, pa se korov uklanja mehaničkim putem, što iziskuje mnogo rada i dodatne troškove za dnevnice.

"Proizvodnjom buča bavimo se već šest godina, a ideja za pokretanje ove proizvodnje potekla je od moje supruge Mirne“, kaže Ivan.

Proširivanje asortimana

Razmišljanja o budućnosti obiteljske proizvodnje tada su dobila novu dimenziju.

"Ideja mi je došla jednostavno: već smo imali proizvodnju začinske paprike, pa sam predložila da bismo mogli imati još neki proizvod kako bismo proširili svoj asortiman. Tako smo došli do bučinog ulja“, kazuje Mirna Marić.

Pokretanjem nove proizvodnje nisu imali ambiciozne planove, no na kraju se pokazalo da je pothvat bio vrlo uspješan. Kupci koji probaju njihovo ulje često se vraćaju, naručuju u većim količinama i gotovo uvijek nestane do kraja godine.

"U ponudi imamo toplo i hladno prešano bučino ulje, bučino sjeme i brašno. Toplo ulje koristi se u kulinarstvu, dok hladno prešano obiluje nutrijentima i blagotvorno djeluje na mokraćne kanale i prostatu, sadrži nezasićene masne kiseline te vitamine A, B, C i E. Zbog svojih zdravstvenih prednosti konzumira se redovito, a mala količina na prazan želudac doprinosi općoj dobrobiti organizma“, dodaje.

No, njihova strast ne staje samo na povrću. U plastenicima uzgajaju i raznoliko cvijeće, a Mirna napominje kako ima još nekih ideja kojima planiraju proširiti proizvodnju na svome OPG-u.

"Živjela sam u Zagrebu, gdje sam završila agronomiju i upoznala muža, koji se već dugo bavi poljoprivrednom proizvodnjom zajedno s roditeljima i bratom. Tako sam se uklopila i svidjelo mi se, a danas stalno pokušavam proširivati asortiman i eksperimentirati s novim proizvodima. Počela sam se baviti i cvjećarstvom, a imamo i povrtlarske kulture - svega pomalo“, ističe.

OPG Marić: Da bi ostali u vrhu uvijek morate proizvoditi nešto novo

Ako se netko dvoumi između života na selu i u gradu, Mirna svakako preporučuje selo.

"Osjetila sam život u gradu, ali što se tiče obiteljskog života, selo pruža više mogućnosti i prirodniji, opušteniji i skladniji ritam. Nema ubrzanog tempa, a sve je bliže prirodi i obitelji“, zaključuje.

Budući planovi

S obzirom da se već četiri desetljeća bavi poljoprivredom, Darko zna da su marljiv rad i želja za stalnim napredovanjem put do uspjeha.

"Najveći problem danas je navodnjavanje. To nije samo problem paprike nego svih kultura. Trebalo bi jednostavno preuzeti modele kakve imaju druge zemlje, nema potrebe izmišljati toplu vodu. Drugi problem je radna snaga, jer je sve manje ljudi spremno raditi ovaj posao. Postoje kombajni, ali to onda nije ta kvaliteta - a ipak se radi o hrani koju ljudi jedu“, priča nam Darko.

Planova za budućnost imaju na pretek, uvijek ima prostora za usavršavanje.

"Imamo mlinove, razvijamo tehnologiju, ali najpotrebnije bi bilo riješiti pitanje navodnjavanja. Temperature su visoke, paprika najbolje uspijeva na 25 do 28 stupnjeva, a ljeti na polju zna biti i preko 50. To uzrokuje ožegotine i druge probleme s kvalitetom. Unatoč svemu, zadovoljni smo jer proizvodnja napreduje i stalno učimo kako biti bolji“, zaključuje Darko.