• Cvijetača
  • 25.02.2010.

Nova bolest cvjetače

  • 4.160
  • 194
  • 0

Već nekoliko desetljeća proizvodnja cvjetače ili karfiola (Brassica oleracea var. botrytis) u svijetu, a osim u najtoplijim ljetnim mjesecima cvjetača je kod nas u proizvodnji i na tržištu prisutna gotovo cijele godine. Jestivi dio cvjetače zametak je cvata, koji se još naziva glavica, a najpoželjnije su čvrste, fine površinske strukture, bijele boje i srednje veličine do 1 kg. Odlična je dijetetska namirnica, a najviše se troši kuhana u različitim jelima. U vegetativnom rastu razvija dosta izdužene listove, a najpogodnije temperature rasta su srednje vrijednosti 20°C s dovoljno i dobro raspoređenih oborina, te umjerenom do visokom vlagom zraka.

U proizvodnji dominira uzgoj većeg broja hibrida (F1) cvjetače koji omogućuju jednovremeno formiranje cvatova, odnosno mogućnost jednokratne berbe. No, cvjetaču kao i ostale kupusnjače napada relativno veliki broj uzročnika bolesti, a osjetljivi stadij traje od pojave klijanaca koji mogu biti napadnuti “padavicom” do završnog formiranja glavice na kojima se mogu pojaviti neželjene tamne pjege kao posljedica kasnih infekcija (Peronospora, Alternaria, Botrytis). Uz pogodna tla s dostatnom količinom kalcija treba poštivati plodored kako bi se smanjila mogućnost pojave vrlo opasnih i neizlječivih bolesti korijena i žilnog staničja (Plasmodiophora, Fusarium, Xanthomonas). Primjena fungicida na nadzemnim organima cvjetače u polju uglavnom je usmjerena suzbijanju uzročnika plamenjače, pjegavosti, hrđe i truleži ili plijesni, ali širenjem uljane repice (Brassica napus var. oleifera) kao uljarice ili u budućnosti sirovine za proizvodnju bio-dizela u kontinentalnim područjima naše zemlje raste opasnost pojave i većih šteta od nekih trenutno manje poznatih patoloških poremećaja u proizvodnji povrtnih kupusnjača (npr. Leptosphaeria, Mycosphaerella).

Od 2007. godine na međimurskim lokalitetima uz rijeku Dravu primjećujemo pojavu za tržne proizvođače cvjetače “nove bolesti” ove kulture koja napada presadnice, razvijeno lišće, peteljke i cvat, a tijekom 2008. i 2009. godine na nezaštićenim je i osjetljivim hibridima zaprijetila potpunim uništenjem uroda! Praćenjem epidemiologije kroz dvije sezone s provjerom učinkovitosti različitih programa zaštite vjerujemo da smo se u našoj zemlji prvi puta sreli s gljivičnim oboljenjem cvjetače koje uzrokuje vrsta Pyrenopeziza brassicae (anam. Cylindrosporium concentricum) (engl. “light leaf spot”). Od kupusnjača u svijetu na ovaj su poremećaj najosjetljivije uljana repica i cvjetača, a ograničeno se pojavljuje tek u umjerenim područjima Europe (Velika Britanija, Danska, Njemačka, Irska, Norveška, Portugal, Poljska, Rumunjska, Rusija), jugoistočne Azije (Japan, Filipini), te Australiji i Novom Zelandu (McCartney & Doughty, 2007). Bolest nije poznata u Africi niti američkim kontinentima, a po negativnim promjenama na biljkama nalikuje bolestima iz skupine pjegavosti i paleži koje uzrokuju vrste Leptosphaeria maculans i Mycosphaerella capsellae. Do novijeg vremena smatrala se manje značajna bolest koja više uzrokuje gubitak normalne zelene boje i smanjuje tržnu vrijednost kupusnjača nego što u stvarnosti uzrokuje gubitak prinosa. Ali, posljednjih je godina zbog ove bolesti zabilježen izravan gubitak uroda do 22 %, poglavito u usjevima uljane repice.

Opis bolesti

Izgled simptoma ove bolesti u literaturi i na fotografijama različito izgleda, na što prvenstveno utječu različiti meteorološki uvjeti, osjetljivost domaćina (sorte ili hibrida) i razvojni stadij u kojem je osjetljivo tkivo inficirano. Mogu biti zaraženi svi nadzemni organi. Ako je posijano inficirano sjeme na najmlađim se biljnim organima bolest pojavljuje u obliku tamne pjegavosti. Presadnice mogu potpuno propasti ili se regeneracijom razviju novi izdanci. Na lisnom se tkivu obično s rubova gornjeg dijela plojke pojavljuju nepravilne i blijede površine, čiji središnji dio postaje nekrotičan ili poprima smeđu boju, a na dodir lagano raspuca ili lomi (slično štetama od nekih herbicida ili negativnim posljedicama od mraza). Ako je inficirano još mlado lišće tada cijela plojka propada, a na cvjetači dominira svjetlo-smeđa boja potpuno suhog lisnog tkiva. Više pojedinačnih i ograničenih lezija na razvijenom listu uzrokuje njegovo nepravilno uvijanje. Na stabljici se pojavljuju izdužene ili eliptične lezije s tamnijim rubovima. Jače napadnuta stabljika uljane repice se može na mjestu infekcije prelomiti. Primarni izvor zaraze su zaraženi biljni ostaci u zemljištu na kojima gljiva spolnim i nespolnim načinom formiraotvorena plodišta” (apoteciji i acervuli). Moguće je širenje bolesti kontaminacijom sjemena, poglavito stoga jer tretiranje sjemena fungicidima (najčešće se koriste thiram i iprodion) ne daje najbolje rezultate. Smatra se da je širenje sjemenom jedan od važnijih načina širenja nove bolesti na nezaražena područja.

Jednom kad se bolest pojavljuje u regiji, važniji izvor su inficirani biljni ostaci iz prethodne sezone ili zaraženi usjev (npr. uljana repica) iz kojeg se bolest širi na povrtne kupusnjače! Na oboljelom tkivu uzročnik bolest formira dvije vrste otvorenih plodišta nastalih nespolnim načinom (acervuli) i spolno (apoteciji). U njima se formiraju infektivne stanice koje šire zarazu na susjedne biljke (konidije), ali također na veće udaljenosti vjetrom mogu inficirati druge usjeve (askospore).

Presudan meteorološki čimbenik za epidemiju ove bolesti je vlaga. Ako je lišće neprekidno vlažno 48 sati, tada temperatura nije ograničavajući faktor za infekcije tijekom vegetacije. Askospore pritom imaju 400 puta jači kapacitet zaraze od konidija, ali njihovo formiranje oslobađanje u sezoni traje vrlo kratko (svega par tjedana)! Za infekciju je pri 16°C potrebno vlaženje biljnih organa u trajanju barem 6 sati, dok pri nižoj temperaturi 4°C neprekidno močenje mora biti najmanje 24 sata. Budući moderni hibridi cvjetače razvijaju relativno veliku lisnu masu koja štiti središnji cvat od negativnog izravnog sunčanog zračenja, u takvim se usjevima slobodne kapi vlage od kiše, rose ili navodnjavanja duže zadržavaju.

Prvi simptomi bolesti se obično pri optimalnim temperaturama 16-18°C pojavljuju 10 dana nakon zaraze, dok se pri nižim vrijednostima (4°C) negativne promjene vide tek nakon 26 dana (na uljanoj repici je moguć razvoj ove bolesti tijekom blage zime). Gljivica uzročnik bolesti može potpuno (sustavno) zaraziti sve biljne organe izuzev korijena, dok u zaoranim biljnim ostacima preživljava kao saprofit u formi micelija ili konidija. Kemijsko suzbijanje je otežano zbog određivanja stvarne potrebe i optimalnog roka suzbijanja bolesti na najosjetljivijoj vrsti - uljanoj repici. Posljedice primarnih zaraza tijekom jeseni se najčešće ne vide zbog dugotrajnog “skrivenog razdoblja” (inkubacija) uslijed nižih zimskih temperatura zraka. Stoga početkom novog milenija regionalni sustav predviđanja pojave ove bolesti razvija jedino Velika Britanija, prvenstveno za usjeve uljane repice. Ova metoda prognoze prikuplja važnije meteorološke pokazatelje s kraja ljeta, tijekom zime i početkom ožujka, a poljoprivrednici u bazu podataka daju informacije o sortama (hibridima) u proizvodnji, rokovima sjetve i raspoloživim fungicidima. Temeljem obrade tako prikupljenih podataka donosi se odluka o stvarnoj potrebi i optimalnom vremenu suzbijanje vrste Pyrenopeziza brassicae na usjevima uljane repice. Proizvođači cvjetače moraju redovito provoditi zdravstvene preglede presadnica i posađenih biljaka u polju, te na vrijeme uočiti i prepoznati moguću prvu pojavu ove bolesti. Ovisno o razvojnom stadiju i osjetljivosti biljaka provode se mjere zaštite učinkovitim fungicidima, vodeći računa o pridržavanju karence.

Sorte i hibridi uljane repice i cvjetače su različito osjetljivi, odnosno tolerantni, na napad ove gljivične bolesti. Kako sjeme uljane repice i cvjetače često uvozimo, nove hibride i sorte tek prema vlastitim iskustvima u našim proizvodnim uvjetima možemo ocijeniti više ili manje osjetljivim. Pri suzbijanju bolesti u usjevima uljane repice u našoj zemlji imamo veći broj dopuštenih fungicida, među kojima bi trebalo birati pripravke koji sadrže djelatne tvari iz skupine inhibitora biosinteze ergosterola (npr. tebukonazol, metkonazol). U povrtnim kupusnjačama u našoj zemlji dopuštenje za primjenu ima samo fungicid Signum DF (0,75-1 kg/ha, uz karencu 21 dan), a prema iskustvima dobivenim u protekle dvije sezone radi bolje učinkovitosti na ovu novu bolest cvjetače potrebno mu je dodati jedan od površinskih pripravaka iz skupine ditiokarbamata (npr. propineb) (Antracol WP 70) ili mankozeb (npr. Dithane DG Neotec) u manjoj količini (1,5 kg/ha). Utrošak škropiva prilagoditi visini lisne površine usjeva cvjetače (250-450 lit./ha).

Autor: mr. Milorad Šubić


Povezana biljna vrsta

Cvjetača

Cvjetača

Sinonim: Karfiol, Kupus cvitati | Engleski naziv: Cauliflower | Latinski naziv: Brassica oleracea L. convar. botrytis

Cvjetača je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice Cruciferae (Brassicaceae). Potječe s Mediterana i Bliskog istoka, a proširila se po cijelom svijetu. Korjenov sistem je slabo... Pročitaj više »

Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Povrtlarstvo Cvjetača Zaštita bilja

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi