U svrhu postizanja većeg prinosa preporučuje se gomolje krumpira prije sadnje staviti na naklijavanje. Naklijavanje se vrši u posudama tzv. holandezima ili nekim drugim plitkim posudama ili perforiranim plastičnim vrećama.
Zima je došla kraju i stigli su proljetni dani, a time i radovi u polju. Ali neke radove je ipak potrebno odraditi nešto ranije prije same sjetve ili sadnje. Tako je i s krumpirom, koji se sve više prije sadnje stavlja na naklijavanje, evo o čemu je riječ.
Krumpir (Solanum tuberosum) vodi porijeklo iz Perua gdje se uzgajao još prije 8.000 godina. U Europu je donesen u 16. stoljeću, a u naše područje u 18. stoljeću.
Iako se smatra "sirotinjskom" hranom, ova kultura obiluje sljedećim sastojcima: 75% čini voda, 18,2% škrob, 2% bjelančevine, 1,5% šećer, 1% celuloza, 0,1% masti, 0,2% kiselina, magnezij i željezo.
Važno je napomenuti da je nadzemni dio biljke otrovan jer sadrži alkaloid solanin. Gomolj se koristi u prehrani i on nije otrovan, osim ako se dovoljno ne zagrne zemljom pa se na njemu javi zelena nijansa što je znak prisustva solanina koji je štetan. Solanin je prisutan i u proklijalom gomolju, te takve ne treba konzumirati.
Ovu kulturu većina proizvođača uzgaja za svoje osobne potrebe na okućnicama, tako da se o samoj proizvodnji iste dosta poznaje, međutim uvijek ima prostora za nove i korisne savjete.
Minimalna temperatura zemljišta pri sadnji mora biti 6-8oC. Biljka je osjetljiva na rane proljetne mrazove pa tako da već na temperaturi od -1 do -2oC izmrzava. Optimalna temeratura za rast gomolja je 17-20oC , a na višim temperatura prinos se smanjuje, a već na temperaturi preko 30oC rast potpuno prestaje kao kod većine biljaka.
Krumpir je biljka umjereno vlažnog podneblja i pri nedostatku vode dolazi do smanjenja prinosa i kvalitete gomolja.
Zahtjevi ove kulture u pogledu zemljišta ogleda se u tome da mu odgovaraju propusna, rastresita zemljišta pjeskovito-humusna s dobrim vodo-zračnim režimom, bogata mineralima i organskom tvari. Ne odgovaraju mu teška zemljišta s visokom razinom podzemne vode. Podnosi kiseliju reakciju zemljišta, a optimum pH je 5,4-6,5.
Radi postizanja većeg prinosa preporučuje se sjemenski krumpir, prije sadnje staviti na naklijavanje i to na svjetlost, ali nikako direktno na sunčevu svjetlost. Razdoblje naklijavanja traje ovisno o sorti, oko 35-60 dana. Optimalna temperatura za naklijavanje je 12-15 oC. Vlažnost zraka u prostoriji za naklijavanje bi trebala iznositi oko 85-90%.
Prostorije bi trebale biti s dobrom mogućnošću provjetravanja. Naklijavanje se vrši u posudama tzv. holandezima ili nekim drugim plitkim posudama koje je dobro staviti na police, također naklijavanje se može vršiti i u perforiranim plastičnim vrećama. Holandezi mogu biti od drveta ili plastike. Prilikom postavljanja gomolja u holandeze potrebno je vršni dio okrenuti prema gore jer se na tom dijelu nalazi najveći broj produktivnih klica. Tako postavljeni gomolji se jednom do dva puta tijekom naklijavanja okreću kako bi svi bili podjednako izloženi svjetlosti.
Sjetvu je najbolje obaviti sjemenskim krumpirom kalibraže 35/55, takav sjemenski krumpir je znatno skuplji, ali se mogu koristiti i krupniji gomolji 55/65 i tad je potrebno vršiti presjecanje istog prethodno dezinficiranim priborom. Preporuka je krumpir saditi kada se zemljište na dubini od 10-12 cm zagrije iznad 8oC.
Foto: gerbeaud.com
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica