Proizvođači stare sorte krumpira okupljeni su u Udruženje uzgajivača Papa Bonita, a krumpir sade u plodoredu, izmjenjujući ga s pšenicom i lupinom (leguminoza), na terasastim površinama, kao što su se izvorno uzgajali u Andama.
Posljednji izravni potomci krumpira kojega su u Europu iz Amerike donijeli konkvistadori, španjolski osvajači i istraživači, uzgajaju se na Kanarskim otocima. Jedna od vrsta ovoga krumpira nazvana je "crni ljiljan" i ističe se svojim slatkastim okusom. Uzgajaju se na Tenerifima gdje se smatraju delikatesom.
Povijest sadnje ovoga krumpira na Kanarskim otocima seže do 1622. godine, kada ih je u Europu donio Juan Bautista de Castro iz Perua.
Crni ljiljan je krumpir srednje veličine, zaobljen, s udubljenima i tamnom korom, a boja kore drugih vrsta je od ljubičaste do svjetlije, žute boje, navodi El Pais.
Proizvođači stare sorte krumpira okupljeni su u Udruženje uzgajivača Papa Bonita, a krumpir sade u plodoredu, izmjenjujući ga s pšenicom i lupinom (leguminoza), na terasastim površinama, kao što su se izvorno uzgajali u Andama. Nakon jednog ciklusa, zemlja ostaje neobrađena i do tri godine. Ponekada između redova krumpira siju kukuruz ili zeleni grah.
Krumpiri na Tenerifima zaštićeni su oznakom geografskog porijekla čime se ne može pohvaliti ni jedan andski krumpir.
Prije nekoliko godina sektor je pogođen kugom gvatemalskih moljaca, za koju ne postoji nikakvo poznato suzbijanje i liječenje pa je prodaja ovog krumpira zabranjena na bilo kojem tržištu, kako na španjolskom, tako i na međunarodnim tržištima. Proizvođačima je tako ostalo samo lokalno tržište, ali su cijene pale u prosjeku na 5 eura po kilogramu. U svakom slučaju, to je još uvijek deset puta više od cijene običnog krumpira.
Tagovi
Autorica
