Na OPG-u Rosman ništa ne kupuju, od sadnica, preko ploda - sve je njihovih ruku djelo

Supružnici Danijela i Donko Rosman imali su radna mjesta, ali i troje djece pa je, kažu, valjalo podebljati kućni budžet. Budući da žive u malom, idiličnom selu Prekopakra nedaleko Pakraca, gdje plodne zemlje ima u izobilju, odlučili su da bi im upravo poljoprivreda mogla biti dodatan izvor prihoda. Kako uz stalan posao nisu imali previše slobodnog vremena, nakon pomnog prikupljanja informacija i savjeta, odlučili su se na vlastita dva hektara zemlje zasaditi orahe. Nekoliko mjeseci kasnije, prazan prostor između oraha, popunili su sadnicama lješnjaka, a potom su krenuli i s pionirskim uzgojem batata.

Kako je batat, sve do prije par godina, u Hrvatskoj bio prava nepoznanica, jedini izvor informacija i stručnih savjeta bili su Internet i strana literatura, no trud se isplatio. Sami su uzgojili svoje prve sadnice, čije su plodove podijelili prijateljima i susjedima. Upravo je ovih dana na gospodarstvu ove vedre i skromne obitelji vrlo užurbano, jer su krenule isporuke batata i tikvi. Narudžbe pristižu sa svih strana te sadnice batata, tikve i sjemenke butternuta i hokaida, kao i sve ostale proizvode sa svog imanja, dostavnom službom šalju po čitavoj Hrvatskoj, čak i na udaljene dalmatinske otoke. 

Odustali od bobičastog voća i odlučili se za orahe

"Iako smo oboje imali plaće, uz troje djece, trebao nam je dodatan prihod. Ujedno, bilo nam je neprihvatljivo da plodna zemlja stoji neobrađena pa smo 2011. godine odlučili osnovati OPG. S prvim smo se problemom suočili kada je trebalo odlučiti što ćemo na zemlji zasijati odnosno zasaditi. Nakon gomile pročitanih savjeta stručnjaka naš odabir je najprije bilo bobičasto voće, no kako nismo uspjeli pronaći odgovore na sva važna pitanja, vezana uz kvalitetu proizvoda, siguran otkup, plasman, cijenu, sve je ostalo prilično nedorečeno i nismo se usudili ući u taj posao.

Odlučili smo, stoga, sami odrediti sortiment, prateći pritom nekoliko važnih smjernica – u prvom redu potrebe tržišta, mogućnosti plasmana, jednostavnost uzgoja, skladištenje… Vodili smo računa i o cijeni proizvoda te o tome koja je sve mehanizacija potrebna“, prisjećaju se supružnici Danijela i Donko Rosman svojih prvih poljoprivredničkih tema i dilema. 

"U potrazi za odgovorima, došli smo do saznanja da tržište pokazuje stalan rast potražnje za orahom i lješnjakom. Uz to, skladištenje je za njih jednostavnije nego za kulture koje traže specijalne uvjete, cijene proizvoda su odlične, a nikakva specijalna početna mehanizacija nije potrebna. Stoga je pala konačna odluka – posadit ćemo orahe i lješnjake. Uz pomoć struke, u prvom redu tadašnje Poljoprivredno-savjetodavne službe grada Pakraca, odradili smo sve što je potrebno kako bismo dobili kvalitetan nasad. Napravljena je analiza tla te smo, prema ocjenama sortimenta, izabrali bazu oraha Šampion i oprašivače Jupiter i Franquette“, kaže Donko Rosman.

Zasadili su 200 sadnica oraha, no ubrzo shvatili da je između sadnica ostalo jako puno praznog prostora koji treba redovno održavati.

Što se može zasaditi između sadnica oraha?

"Zapitali smo se zašto ne iskoristiti i taj prostor te se ponovno našli pred pitanjem – što se može zasaditi između sadnica oraha. Nakon što smo prikupili stručne savjete, odlučili smo zasaditi 1.000 sadnica lješnjaka - Istarski i Rimski. Budući da lješnjak, po pitanju tla, ima slične zahtjeve kao i orah, ta se odluka pokazala kao pun pogodak“, kažu Rosmani.

Sve kockice mozaike su se posložile, ali mladoj obitelji nije bilo lako čekati narednih 5-7 godina do prvog značajnijeg uroda i prve zarade.

"Bili smo svjesni da je pred nama period rada bez prihoda. Kako smo tada već bili prilično ozbiljno zakoračili u poljoprivredu, puno smo više znali te se rodila i ideja da godine čekanja na urod oraha i lješnjaka upotpunimo nekim jednogodišnjim kulturama koje bi nam bile sekundarne, ali isplative. Oboje smo krenuli u istraživačku misiju - pročitali smo gomile stručnih članaka, a uposlili smo i maštu. Potvrdila se naša pretpostavka da je uzgoj žitarica i uljarica na malom prostoru ekonomski vrlo upitan te smo odlučili izaći iz uhodanih okvira i pronašli nešto, tada još nepoznato i novo - batat, tikve i kiwano, koji su se savršeno uklapali u našu priču, ali i u rastući trend zdrave prehrane“, kažu Rosmani. 

Nažalost, kod spomenutih biljaka struka im nije mogla pomoći, jer nije bilo niti dostupne literature, niti iskustva uzgajivača. 

Sadnog materijala u Hrvatskoj nije bilo, pa su ga proizveli sami

"Odgovore smo morali ponovno tražili sami. Čim smo ovladali temeljnim znanjima, krenuli smo u nabavku sadnog materijala. Nažalost, u to ga je vrijeme bilo nemoguće naći u Hrvatskoj, no nije nas obeshrabrilo već smo odlučili sami, opet tražeći odgovore kako po internetu, proizvesti sadni materijal. I rezultat je bio tu - proizveli smo svojih prvih 1.000 sadnica batata. Usprkos nevjerici i komentarima okoline, tipa '"takav krasan komad zemlje, a vi sadite ludosti", na svom smo gospodarstvu zasadili upravo batat“, kažu Rosmani.

Iako je prvi urod, na nedovoljno pripremljenoj zemlji, bio prilično slab, važno im je bilo da su uspjeli uzgojiti vlastiti batat. 

"Čitav urod, kojim smo probili led, podijelili smo susjedima, rodbini i prijateljima. Iako su reakcije bile podijeljene, odlučili smo da nećemo odustati. Upravo suprotno, krupnijim smo koracima zakoračili u ono što je po mnogima bila igra i avantura. Odlučili smo unaprijediti proizvodnju te vlastitim sredstvima kupili potrebnu mehanizaciju i opremili skladišni prostor. Čitavo to vrijeme konstantno smo učili, tražili informacije i savjete. Trud se isplatio – sljedeće smo godine zasadili 7.000 sadnica batata. Bila je to prekretnica jer urod je tada količinom uvelike premašio naše potrebe te je došlo vrijeme da se ozbiljno pozabavimo i plasmanom“, kažu supružnici.

Prva prodaja bila je, prisjećaju se, za njih potpuno novo i prilično stresno iskustvo jer je na batat koji su do tada dijelili, sada trebalo istaknuti cijenu. No i ta je stepenica savladana te se rad na imanju konačno pretvorio u posao koji donosi zaradu. Uz početna dva hektara zemlje, kupili su još jednu njivu, a još dvije su uzeli u najam te danas proizvode na ukupno 4 hektara.

"Kako smo oboje zaposleni, povećane potrebe tržišta za našim proizvodima stvorile su nam popriličan stres. Jednostavno nismo imali dovoljno vremena, zbog čega je i daljnji razvoj našeg OPG-a postao upitan. Jedino rješenje bilo je da supruga Danijela napusti posao šefa u trgovini te se u potpunosti posveti uzgoju batata. Iako odluka da da otkaz na radnom mjestu nije bila laka, vrijeme je pokazalo da je bila dobra. Već 5 godina uzgoj batata nam je primarna djelatnost i svake godine povećavamo proizvodnju. Trenutačno sadimo oko 50.000 sadnica četiri različite sorte batata, a kvalitetom smo si tijekom godina osigurali tržište te sve što proizvedemo, prodamo na kućnom pragu“, kaže Donko Rosman. 

Mlada obitelj i dalje velike količine svojih proizvoda donira raznim udrugama i onima kojima je svaka pomoć dobro došla, jer kroz život se, kažu, vode motom "Dobro se dobrim vraća“. Da je tako, potvrđuje i ovogodišnji, više nego dobar urod lješnjaka koji im počinje vraćati uložena sredstva, a od sljedeće godine očekuju i prvi značajniji urod oraha. 

Prijavili se i na natječaj iz Programa ruralnog razvoja

Prijavili su se i na natječaj iz Programa ruralnog razvoja. Iako im je prvi projekt odbijen, Rosmani nisu odustali, a ovih su dana saznali da im je novi projekt odobren.

"Pisali smo projekt za nepovratna sredstva, koja smo željeli povući preko Mjere 6., podmjera 6.3. "Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava", tip operacije  6.3.1. no prvi smo put odbijeni. Naime, projekt je pisan na nositelja OPG-a, Donka Rosmana, a nekoliko mjeseci pred završetak projekta, supruga Danijela je dala otkaz na poslu te smo OPG prepisali na nju, kao novog nositelja. Matični broj OPG-a je ostao isti, a na upit hoće li to što je projekt pisan na Donko Rosman, a nositelj OPG-a je u međuvremenu postala supruga Danijela, stvoriti problem, dobili smo odgovor da problema nema, jer smo oboje ostali članovi OPG-a. Nažalost, ispostavilo se da ipak nije tako - dobili smo odbijenicu, jer projekt glasi na nositelja, a ne na ime OPG-a. Iako smo odbijeni, nismo odustali. Nakon lekcije koju smo naučili, ponovno smo pisali projekt i upravo ovih dana saznali da je odobren. Ta bi nam sredstva bila velika pomoć pri kupnji mehanizacije“, kažu Rosmani, ističući kako im je jedina financijska pomoć dosad stigla iz Grada Pakraca, koji im je s 50 posto sredstava sufinancirao kupnju kosilice za travu.

"Iako se to nekima čini malo, mi smo zahvalni, jer su nam iz Grada upravo tim činom, ne samo pomogli, nego i poručili  - da, drago nam je što ste ostali ovdje, što se borite i tu smo za vas. Uz takav stav lokalne zajednice, volja za radom je još veća, ideja za daljnji razvoj nam ne nedostaje, a tržište nam je osigurano. Uz to, imamo i mlade snage, kći Hana ima 22 godine i studira agronomiju, tri godine mlađi sin Karlo studira menadžment, a najmlađi Sven ima 9 godina i zasigurno će krenuti njihovim stopama. Sigurni smo da su spoj struke, iskustva i predanog rada jedini ispravan put ka uspjehu“, kažu Danijela i Donko Rosman.

Posebno ih, kažu, raduje, što se sve veći broj poljoprivrednika u Hrvatskoj odlučuje upravo za proizvodnju batata. Jedni u drugima ne gledaju konkurenciju nego kolege, međusobno razmjenjuju korisna iskustva, zajednički rješavaju probleme, posuđuju si mehanizaciju i pomažu u prodaji.