Ljuto, ljuće - Kristoš: Obitelj Preložnjak i nakon dva i pol desetljeća, na posao gleda kao na hobi

Kada su se prije 25 godina Saša i Christian Preložnjak iz Nedelišća nedaleko Čakovca ohrabrili i osnovali vlastito obiteljsko gospodarstvo, krenuli su s jednim plastenikom od 250 kvadrata te se odlučili baviti uzgojem rajčica, krastavaca i paprike.

"S obzirom da smo suprug i ja sa sela, nekako dotakneš barem neki dio poljoprivrede kroz djetinjstvo. Nakon što sam završila srednju ekonomsku školu, prošla prva zapošljavanja, našla sam se na burzi rada i tako je krenulo. Naša ideja vodilja bila je jednostavna - ljudi moraju jesti“, priča nam Saša.

Tisuću kvadrata plastenika

Proizvodnju čili papričica, po kojima su poznati ne samo u Međimurju nego i diljem Hrvatske, kao i ostalog povrća danas imaju na 1.000 kvadrata plastenika i isto toliko na otvorenom.

"Obrađujemo i oranice u predjelu Drvišće uz Dravu nekoliko kilometara udaljenog od OPG-a na kojoj uzgajamo tikve golice za čili koščice, a za međukulture zasijavamo kukuruz i sadimo krumpir“, kaže Saša.

Njihov OPG i brend Kristoš danas proizvodi stotinjak različitih slanih, slano-ljutih, slatko-ljutih prerađevina.

"Neke prerađevine - miješane salate, ukiseljeno slano povrće, paprike u senfu, grah salata, vuku svoje korijenje do recepata naših prabaka, baka i mama. Bez njihovih bilježnica i savjeta ih ne bismo usavršili“, ističe.

Za druge, poput čili cvjetače i ajvara, slatkih namaza od ljutih paprika ili slatko-ljute zimnice ideje su im došle iz želje za nečim neobičnim. Uzgajaju dvadesetak različitih čili papričica ljutina i boja, neke u zemlji, druge u teglama.

"Prema sortama i po ljutini to bi bilo od najslabije Biquinho red, Bishop crown, Cherry boomb, Jalapeno, Tondo, Tabasco, Cayenne, Aji charapita, Habanero, Bhut Jolokia, Trinidad Scorpion Moruga do Carolina reaper“, dodaje.

Novi počeci

Na prelazak s klasičnog uzgoja sezonskog slatkog povrća i prerade istog u zimnice, odlučili su se 2008. te krenuli s proizvodnjom i preradom već spomenutog povrća, bio je kako ističe Saša, novi, zanimljiv izazov.

"Počeli smo razmišljati što i kako dalje. Tada se rodila ideja o njihovom uzgoju čiji smo asortiman svake godine sve više proširivali i istraživali“, govori nam Saša.

Prve koje su uzgajali bile su jalapeno, tabasco, habanero i carolina reaper, praveći od njih umake i čili ajvar.

"Tih prvih godina ajvar je bio dosta popularan zbog svoje kvalitete, ali i činjenice da je bio pakiran u bočicama od 40 grama, jer rijetki su bili oni koji bi ga potrošili u roku par mjeseci“, dodaje.

Proizvodnju su započeli na suprugov nagovor i najviše naučili, naravno, na vlastitim greškama.

"Najveći izazov u njihovoj preradi je kako dostići da prerađevine što duže zadrže svoju kvalitetu, a da se prilikom njihove pripreme koriste samo prirodni dodaci“, kaže .

Obiteljska ravnoteža

Sinovi Lovro i Gabriel, kao i baka Verica, rado pomažu, na taj način uspijevaju držati ravnotežu između obitelji i posla, jer za oboje mora biti dovoljno prostora.

"Nije da u svojim godinama obožavaju raditi, ali svakako možemo računati na njih kod pripreme tla, sjetve, sadnje, branja, prerade, pakiranja i prodaje naših proizvoda. Svi u užoj i široj obitelji rado pomažu. Drugim riječima još uvijek, nakon dva i pol desetljeća, na posao gledamo kao na hobi“, pojašnjava.

Kada se planiraju novi proizvodi, Saša vodi glavnu riječ, iako ističe od samih početaka slušaju se ideje cijele obitelji. Preokreće se cijela sezona proizvodnje od sjetve do prerade i ako ideja ne postigne željene rezultate okreću drugim idejama.

"Uz stalnu proizvodnju svježih papričica, njih 20-ak vrsta, te preradu istih svake sezone ostavljamo neku površinu za isprobavanje novih sorti povrća ili čili papričica kako bi u konačnici imali neki novi proizvod“, pojašnjava Saša.

Malo ozbiljno svaštarenje

Smatraju kako je to i prednost "malog ozbiljnog svaštarenja“ - uvijek imaš prostor za nešto novo i ne gubiš velike novce, već samo nešto novo naučiš.

"Od kolovoza do studenog najveći izazov je berba. Što je papričica sitnija to ona duže traje. S pranjem i rezanjem je već lakše, ali opasnije jer je potrebno biti vrlo oprezan da se ljutina ne prenese. Ako se to i dogodi naš savjet je istrpite, nemojte močiti/brisati oči i nos - brže će proći“, savjetuje.

Ljeti kad je danju vrlo vruće i ne može se boraviti u plasteniku, radni dan počinje im u 6 ujutro i vrlo često potraje do 22 sata.

"Ujutro i navečer radimo na održavanju biljaka, optrgavanju, vezanju i berbi. Sredinom dana, kad je vruće, prerađujemo ga. Jesenski i proljetni dani počinju kasnije jer je hladnije“, dodaje.

U proljeće pikiraju presadnice i sade ih na gredice, a u jesen beru plodove i pripremaju zimnice.

Svake godine zasade tri plastenika čili papričicama, koji su podijeljeni po ljutinama, a bočni otvori i vrata zaštićeni su mrežama, koje stoje i između sorti koje sade u različito vrijeme, da se što manje miješaju.

"Sadimo i rajčicu te krastavce kao prirodne barijere. Jedan plastenik uvijek nam ostaje za slatku papriku“, tvrdi.

Dani otvorenih vrata

Preložnjakovi svake godine u listopadu organiziraju i otvorena vrata OPG-a te Dane Caroline Reaper za kojih posjetitelji uz stručno vodstvo mogu isprobavati različite sorte, trenirati konzumaciju ljutog i naravno, ponešto naučiti.

S obzirom da su dostigli velik cilj koji su si zadali kad su se prebacili na čili, a to je da kupci prepoznaju njihov brend Kristoš, Saša je nedavno prihvatila posao asistenta u nastavi. Sada joj obitelj u šali zna reći kako je pronašla izgovor za odmor.

"Bez obzira kojom se poljoprivrednom proizvodnjom želite baviti svakako preporučamo da vam ideja bude raditi sa svojom obitelji i prvenstveno uzgajati i prerađivati za sebe. Jer kad nešto radite sa sebe i zdravlje svoje obitelji krajnji rezultat je još bolji i posebniji“, zaključuje Saša.