Ljeto zaborava za plasteničku proizvodnju, lošu sezonu najavio pipun, nastavile rajčice, paprika i krastavci

Turistička sezona još je uvijek u punom jeku i Ministarstvo turizma redovito objavljuje statističke podatke o dobro popunjenim turističkim kapacitetima širom obale. I dok je turistički sektor i ovo ljeto ubrao svoj dio kolača (zasluženo), poljoprivredni sektor s tim se ne može pohvaliti. Iako se prije nekoliko godina najavljivalo da je spas za dolinu Neretve plastenička proizvodnja, poljoprivrednici koji se bave plastenicima ovo ljeto žele zaboraviti što je prije moguće.

Dolina Neretve plodna je i pogodna za skoro sve kulture, a ne tako davno krenulo se i s plasteničkom poljoprivredom. U početku su rezultati bili dosta dobri, međutim, danas je plastenička proizvodnja pred kolapsom, a ovo ljeto najbolji je pokazatelj koliko ima nelogičnosti i apsurdna u našoj poljoprivrednoj djelatnosti. Prije četiri – pet godina u Neretvi je počela proizvodnja plasteničkog pipuna (dinja) i rezultati su bili odlični. Plod je bio dobre kvalitete, prinos je bio također dobar, a cijena odlična. Prvi pipun iz plastenika u Neretvi se na tržnici znao prodavati po 6 do 7 kuna za kilogram što je bilo vrlo isplatljivo. Međutim, iz godine u godinu situacija je bila lošija pa je ovo ljeto prvi neretvanski pipun iz plastenika bio po 2 kune po kilograma, dok se onaj uzgojen u vanjskoj proizvodnji, uopće nije mogao prodati.

Katastrofalno niske cijene

Da će ovo biti loša plastenička sezona u Neretvi najavio je pipun, a onda se nastavilo i sa svim ostalim kulturama, od rajčica, krastavaca i paprika. Sve navedene kulture imale su katastrofalno niske cijene za proizvođače. Rajčica se u jednom trenutku nije uopće mogla prodati te su je poljoprivrednici ostavljali na stabljici jer nisu imali kome brati. Prva plastenička paprika, koja se nekad prodavala po cijeni od oko 20 kuna za kilogram, ovo ljeto krenula je s 10 kuna da bi u samo tjedan dana došla na 5 kuna te se sve količine nisu mogle prodati ni pod tim cijenama.

Ništa bolja situacija nije bila ni s krastavcem kojeg su proizvođači znali i dijeliti samo da ga ne bacaju po plasteniku ili obližnjim odlagalištima otpada. Razgovarajući s poljoprivrednicima koji se bave plasteničkom proizvodnjom dojam je da će ih dobar broj odustati od te proizvodnje nakon ovako katastrofalne sezone. Postavlja se uvijek isto pitanje. Zašto se u tijeku turističke sezone, kada je Hrvatska puna gostiju, ne mogu prodati domaći proizvodi bez obzira da li se radi o lubenici, pipunu, krastavcima, rajčici, paprici itd? Ogorčeni poljoprivrednici strahuju da su skroz izgubili borbu s uvozničkim lobijem te da će iz godine u godinu biti samo gora situacija.

Mladi napuštaju dolinu Neretve

Dolina Neretve nema veliku plasteničku proizvodnju, međutim, sama činjenica da se i te male količine nisu mogle plasirati na tržište dovoljno govori o trenutnoj situaciji u poljoprivrednom sektoru. Stoga nas ne treba čuditi činjenica da mladi napuštaju svoje OPG-ove i odlaze u neke druge sredine, a još žalosnije zvuči činjenica kada roditelji svoju djecu nagovaraju da idu od kuće i da se maknu od poljoprivrede jer znaju da na selu teško mogu imati normalnu budućnost i adekvatne životne (financijske) uvjete.

Rezultat svega ovoga je i činjenica da već sada po dolini Neretve ima dosta plastenika koji su odavno bez najlona ili mreže te su ostale samo željezne konstrukcije koje je nagrizla hrđa i zub vremena i koji su podsjetnik da se tu nekad nešto proizvodilo.