• Zaštita bilja
  • 30.08.2010.

Kupusna bijela mušica

  • 3.431
  • 165
  • 0

U proizvodnji povrtnih krstašica ili kupusnjača lišće i glave tijekom ljetnog razdoblja naročito su napadnute od većeg broje štetnih organizama životinjskog podrijetla, među kojima se gotovo svake sezone u vrlo štetnim populacijama pojavljuju kupusni buhači (Phyllotreta spp.), kupusna brašnena lisna uš (Brevicoryne brassicae), kupusne stjenice ili ciganke (Eurydema spp.), duhanov trips (Thrips tabaci) i više vrsta štetnih gusjenica: velikog kupusnog bijelca (Pieris brassicae), kupusnog moljca (Plutella xylostella), te gusjenice povrtnih i kupusnih lisnih sovica (Mamestra, Autographa).
Lokalno se pojavljuju još štete od poljskih glodavaca (npr. hrčak, divlji zec i slično) i puževa! Meteorolozi nas zadnjih godina često upozoravaju da su prosječne mjesečne temperature ljetnog razdoblja veće za 2ºC od višegodišnjih vrijednosti, a vlažne sjeverozapadne oceanske fronte često uz grmljavinsko nevrijeme “donose” veće količine oborina koje padaju u svega nekoliko sati! Stoga klima kontinentalnog područja naše zemlje sve više tijekom ljeta poprima neka “tropska” obilježja (nesnosne vrućine i sparine), a kao posljedica toga pojavljuju se i “novije” kategorije vrste biljnih nametnika koje su u ranijim godinama opisivani samo kao povremeni štetnici. Jedan od takvih nametnika koji u posljednje 2-3 sezone pričinjava sve veće ekonomske štete u proizvodnji nadaleko poznatog varaždinskog zelja, a zahtijeva poseban pristup u kemijskom suzbijanju, je kupusni štitasti moljac ili bijela mušica (Aleyrodes proletella). U knjizi “Štetočinje povrća” (Maceljski i sur., 2004.) ova vrsta se spominje samo kao povremeni nametnik povrtnih krstašica u našoj zemlji. U Italiji se kupusna bijela mušica kao jedna od važnijih štetnih vrsta u proizvodnji zelja navodi još prije 20-ak godina (Patti & Rapisarda, 1981), dok se primjerice povrtlari u susjednoj Sloveniji na porast njegove štetnosti u proizvodnji kelja pupčara upozoravaju od početka novog milenija (Žnidarič & Trdan, 2004). Ovu vrstu ubrajamo u skupinu štitastih moljaca (Homoptera: Aleyrodidae), među kojima su u našoj zemlji najpoznatiji cvjetni štitasti moljac (Trialeurodes vaporariorum) i duhanov štitasti moljac (Bemisia tabaci) - opisani uglavnom kao jedna od najvažnijih skupina štetnika pri uzgoju plodovitog povrća i ukrasnog bilja u zaštićenim prostorima.

Kupusna bijela mušica pričinjava dvojake štete: sisanjem sokova uzrokuje slabiji razvoj napadnutih biljaka, a obilnim izlučivanjem tzv. “medne rose” omogućuje razvoj gljivica čađavica čime se dodatno umanjuju asimilacijska funkcija lišća, uz onečišćenje do te mjere da napadnuto bilje potpuno gubi tržnu vrijednost. Nije poznato da kupusna bijela mušica prijenosi virusne bolesti. Štetnik je raširen na pet kontinenata, u osam klimatskih zona. Za područje sjevernoameričkih država predstavlja karantensku vrstu, dok je još krajem 1970-tih godina je bio proširen u Južnoj Americi (Brazil), Europi (Austrija, Engleska, Češka i Slovačka, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Italija, Poljska, Španjolska, Švedska, Švicarska i bivša Jugoslavija), Africi (Egipat, Maroko, Angola, Kenija, Mozambik, Kanarski Otoci), Aziji (Rusija) i Novom Zelandu.

Polifagni je štetnik, što znači da se može hraniti i održavani na većem broju biljnih vrsta iz 11 različitih botaničkih porodica. Ipak, najčešći su domaćini vrste iz porodice krstašica (Brassicaceae) i glavočika (Asteraceae). Među povrtnim vrstama napada kelj pupčar, kupus, cvjetaču, brokulu i kelj! Zbog većeg broja biljnih vrsta koje napada otežan je nadzor radi sprječavanja proširenja u nova područja, pa se primjerice zadnjih desetak godina kupusna bijela mušica proširila u Australiju i Tajvan. Najčešće se širi prodajom zaraženog biljnog materijala nepokretnim i teško uočljivim ličinkama. Aktivno se širi letom unutar usjeva, a vjetar ih može prenijeti i na veće udaljenosti! Svi razvojni oblici bijele mušice se razvijaju na donjoj strani lišća (vidi sliku)!

Kupusna bijela mušica je maleni kukac, veličine svega 1,5 mm. Glava i prsište kukaca su tamniji, a zadak žućkaste nijanse, ali tijelo i krila su mu pokrivena finim voštanim praškom, što im daje bijelu boju. Kad se zaražene biljke protresaju odrasli oblici živahno lete. Ličinka je plosnata tijela presvučena voskom (bijele boje s dvije žute pjege na abdomenu), pa time sliči “lažnim” štitastim ušima. Razvoj ličinki prosječno traje 10 dana. Zadnji ili četvrti stadij ličinke zovemo pretkukuljica (“pupa”), također je blijede boje, nepokretna s crvenim očima. Ženke izduženo-ovalna jaja odlažu od sredine svibnja do kraja rujna u manjim skupinama ili pojedinačno na naličje lišća. Jaja su u početku blijede, a kasnije tamnije boje, a razvoj im u prosjeku traje 12 dana. Mužjaci su malobrojniji. Prezimljavaju odrasli oblici na alternativnim hraniteljima - korovima (npr. Sonchus arvensis, Brassica nigra i dr.) ili u plastenicima (npr. na matičnim biljkama za proizvodnju sjemena lokalnih ekotipova varaždinskog zelja). Kupusna bijela mušica obično razvija 4-5 generacija godišnje, a brojnost (štetnost) ovisi o zemljopisnoj širini gdje se razvija, osjetljivosti biljaka domaćina i optimalnim temperaturama! U ekvatorijalnom području ovaj štetnik razvija do 6 generacija godišnje, a u sjevernim zemljama samo 2-3 pokoljenja (npr. u Finskoj).

Zelje je osjetljivije na bijelu mušicu od crvenog kupusa, a otpornost hibridne (F1) generacije kupusa nastalog križanjem otpornih i osjetljivih linija roditelja nije značajno izražena! Istraživanja provedena na brokulama pri izlaganju stalnoj temperaturi od 16º do 30ºC dokazala su da se ličinke ovog štetnika najbrže razvijaju pri vrijednostima 28-29ºC. Pri stalnoj temperaturi 16ºC razvoj jedne generacije traje čak 46-47 dana, a pri temperaturi 28ºC razvoj jednog pokoljenja od jaja do odraslih kukaca traje samo 19 dana (Alonso i sur., 2009.)! Razvoju štitastih moljaca također pogoduje i visoka vlažnost zraka, pa se u optimalnim uvjetima vrlo brojna populacija razvija za svega tri tjedna! Na donjoj strani lišća se istovremeno nalaze svi razvojni stadiji (odrasli moljci, jaja, ličinke i kukuljice), pa ova spoznaja jako otežava kemijsko suzbijanje jer nemamo dovoljno djelotvornih pripravaka na sve razvojne stadije kukaca. U komercijalnoj proizvodnji kupusnjača važno je bijelu mušicu pravovremeno otkriti i započeti mjerama zaštite.

Obavezno iznad biljaka vješati žute ljepljive ploče. Žutim ljepljivim pločama se mogu odrediti početna “žarišta” štetnika i na vrijeme provesti kemijsko suzbijanje. Imperativ kemijskog suzbijanja kupusne bijele mušice je spriječiti “udomaćivanje” nametnika, ali istovremeno izbjegavati prečestu primjenu insekticida, poglavito pripravaka iz iste kemijske skupine (jer štitasti moljci brzo postaju otporni na pretjeranu i nestručnu primjenu istih kemijskih spojeva). Većina proizvođača mjere zaštite počinje provoditi prekasno, a naknadno se greške teško ispravljaju. Pri izboru insekticida važno je poštivanje dopuštenja po kulturama, uz pridržavanje propisane karence. Danas najčešće za suzbijanje bijelih mušica u povrćarstvu preporučujemo dopuštene pripravke iz skupine organo-fosfata, sintetskih piretroida i neonikotinoida (karenca za kupusnjače): Actellic EC 50 (K=14 dana), Reldan (Lino, Rely) 40 EC (K=21 dan), Fastac (Direkt, Alfa, Fascon) 10 SC (K=28 dana), Decis (Rotor, Roetem) EC (K=7 dana), Beta-Baythroid EC (K=7 dana), Karate (King, Lambda) EC (K=14 dana), Vantex MC (14 dana), Confidor (Boxer, Rapid, Magnum, Kohinor, Dali, Congo) 200 SC (K=21 dan), Actara 25 WG (K=14 dana). Dobro je već prije sadnje presadnice kupusnjača potapati u otopinu imidakloprida, a prvim mjerama folijarnog tretiranja obavezno uključiti pripravke Actellic 50 EC i Reldan 40 EC (Maceljski i sur., 2004). U našoj zemlji u skoro vrijeme očekujemo registraciju novih pripravaka Movento OD (spirotetramat) i Coragen SC (rynaxypyr), jer su mikro-pokusima protekle 2009. i ove 2010. godine dobiveni odlični rezultati pri suzbijanju kupusne bijele mušice u Međimurju.
Poznati su i prirodni neprijatelji kupusne bijele mušice iz redova Coleoptera (Clitostethus), Diptera (Acletoxenus) i Hymenoptera (Encarsia i dr.) te se istražuje njihova moguća komercijalna uporaba.

Autor: mr. Milorad Šubić


Povezana biljna vrsta

Kupus

Kupus

Sinonim: - | Engleski naziv: Cabbage | Latinski naziv: Brassica oleracea L. convar. capitata (L.) Alef. var. capitata L.

Kupus je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice (Brassicaceae) koja razvija veliki pup nastao savijanjem lišća. Prve godine stvara vegetativne organe, a druge cvjetno stablo i... Više [+]

Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Povrtlarstvo Povrće Zaštita bilja Kupusnjače Kupus

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

YaraMila preporuke za jesensku primjenu u ratarskim kulturama

Samo uravnotežena kombinacija hranjivih tvari, primijenjenih u pravo vrijeme, omogućava maksimalne prinose i najbolju kakvoću uroda. No, kako se odlučiti što i kada primi...

Pročitaj cijelu bilješku