Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Kormorač
  • 29.04.2011.

Komorač - povrće, začin i lijek!

Samonikli ili kultiviran, gorki ili divlji komorač raste na području Mediterana, kamo se proširio s područja Kavkaza, a danas je rasprostranjen u predjelima s umjerenom klimom na svim kontinentima. U Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama na listi je invazivnih korova. Kao začin i lijek kontinuirano je u upotrebi još od doba antičkih civilizacija

  • 26.079
  • 766
  • 0

Opis i upotreba

Komorač je višegodišnja zeljasta biljka životnog vijeka desetak godina. Korijen mu je vretenast, mesnat i relativno dubok, a stabljike višestruko razgranate, uspravne, cilindrične i šuplje, u cvatnji dosežu visinu do dva metra. Listovi su višestruko perasto razdijeljeni, nitastih liski, nježni i mirisni, dugih peteljki s lisnim rukavcima koji obuhvaćaju stabljiku. Sitni žutozeleni cvjetovi skupljeni su u štitiće koji čine složeni štitasti cvat promjera 10 do 20 cm na vrhu svake grane. Biljka ima više ogranaka koji završavaju štitcem (umbelom). Grananje počinje od polovine stabljike. Primarni ogranak, odnosno glavna os stabljike završava štitcem prvog reda. Primarni ogranak se grana na sekundarne ogranke na kojima se nalaze štitci drugog reda, dok se sekundarni ogranak grana na tercijarne ogranke koji završavaju štitcima trećeg reda. U priobalnom području cvatnja počinje već u svibnju (u lipnju u kontinentalnim područjima) i razvučena je tijekom cijelog razdoblja vegetacije, tako da je na biljci moguće pronaći sve generativne stadije - od pupoljaka do zrelog ploda. Plodovi su kalavci koji sazrijevanjem pucaju i razdvajaju se na dva plodića (merikarpa). Budući da im je usplođe vrlo tanko i čvrsto, plodići se s poljoprivrednog aspekta smatraju sjemenom, koje klijavost zadržava nekoliko godina.

Ekološki zahtjevi i neke biološke karakteristike

Budući da je komorač biljka umjerene klime, za uspješan rast i razvoj treba topla ljeta i blage zime. Sjeme počinje klijati već pri temperaturi 6 do 8 °C, bolje bez prisutnosti svjetlosti. Pri temperaturi oko 15 °C biljke niknu za dva do tri tjedna, a pri 20 °C za desetak dana. Početni rast biljaka je relativno spor, tako da od nicanja do vlatanja (razvoja stabljika) prođe više od dva mjeseca.

Štitci s plodovima u voštanoj zriobi


Visoke temperature biljke komorača zahtijevaju tek u vrijeme cvatnje, kada im najbolje odgovaraju srednje dnevne temperature između 20 i 22 °C. Ako je tijekom cvatnje hladno i kišovito vrijeme, oplodnja cvjetova će biti slaba, što će za posljedicu imati niski prinos plodova. Krajem vegetacije nadzemni dio biljke se suši i propada, ali iduće godine rast počinje u rano proljeće i biljka se vrlo brzo razvija. Zbog niskih temperatura tijekom zime može se smrznuti korijen, pa u kontinentalnim područjima biljke mogu u potpunosti stradati u uvjetima golomrazice. Radi prevencije, treba ih zaštititi nagrtanjem tlom. Za uzgoj komorača najbolja su duboka, rastresita, humusom bogata tla umjerene vlažnosti (veća je potreba za vlagom samo u fazi klijanja i vlatanja), a potpuno su nepogodna hladna, vlažna i kisela tla.

Uzgoj

Kao višegodišnja biljna vrsta komorač se ne uklapa u plodored jer na istoj površini, ovisno o kondiciji, usjev može ostati pet do deset godina. Kad se jednom ukloni, na istu površinu može doći poslije tri do četiri godine, ali ne ako su prethodno uzgajane vrste iz porodice štitarki (mrkva, peršin, celer, pastrnjak, ljupčac, kopar....), kojima i sam pripada. Treba odabrati površinu bez trajnih korova. Za uzgoj na većim površinama tlo se već u jesen počinje pripremati dubokim oranjem (za uzgoj u vrtu dovoljno je preštihati), uz koje se provodi i osnovna gnojidba kompleksnim mineralnim gnojivom NPK s većim udjelom fosfora.

Orijentacijska je gnojidba oko 3 kg NPK

10-30-20 na 100 četvornih metara, a stvarna se količina utvrđuje kemijskom analizom tla. Istim se postupkom utvrđuje i potreba eventualne startne gnojidbe dušikom u predsjetvenoj pripremi tla u proljeće. U uzgoju komorača svakako treba izbjegavati prejaku gnojidbu dušikom zbog nekoliko razloga: stvara se prevelika lisna masa, a premalo ploda, dozrijevanje ploda je znatno duže od uobičajenog (koje je ionako prilično razvučeno) te biljke postaju osjetljivije na niske zimske temperature. Uzgoj komorača uglavnom se provodi izravnom sjetvom sjemena, iako je moguć i uzgoj iz presadnica (ali nije ekonomičan). Sijati treba u dobro pripremljeno tlo u rano proljeće (tijekom ožujka) jer kasnija sjetva dovodi do slabijeg nicanja u slučaju nedovoljno vlage u tlu, te do nižih prinosa ploda u prvoj godini uzgoja. Sije se preciznom sijaćicom za sjetvu kultura sitnog sjemena na razmak između redova 50 cm, na dubinu 2 - 3 cm. S obzirom na to da je planirani razmak sjemenki u redu 2 do 3 cm, a apsolutna težina sjemena (masa 1000 sjemenki) 4 do 8 g, računajući prosječno, potrebno je posijati oko 80 sjemenki po četvornom metru, odnosno oko 50 g sjemena na 100 četvornih metara. Njega usjeva se sastoji od nekoliko međurednih kultivacija, koje se provode prije zatvaranja sklopa u proljeće, čime se rahli tlo i priječi rast korova. U nas nema herbicidnih pripravaka s dozvolom za upotrebu u usjevu komorača uzgajanog izravnom sjetvom. U starijim usjevima, nakon nicanja korova u proljeće, a pri visini komorača 15 do 20 cm, protiv širokolisnih korova može se koristiti djelatna tvar linuron, a protiv uskolisnih korova fluazifop-p-butil.

Žetva ploda

U godini osnivanja usjeva žetva ploda kasni (uglavnom je u listopadu) i otežana je jer je dugo razdoblje sazrijevanja plodova i intenzivno je njihovo osipanje. Osipanje plodova je najmanje kad je oko 50% štitaca drugog reda u voštanoj zriobi (plodovi promijene boju u blijedozelenu), što je u starijem usjevu uglavnom početkom rujna. Na većim se površinama komorač žanje žitnim kombajnom sa zatvorenim izlaznim vjetrom, dok se na manjim obavlja košnja štitaca sa 30 do 40 cm stabljike, koji se ostavljaju da dopunski sazriju u polju, a potom se ovrše. Plodove potom treba očistiti od zelenih dijelova i osušiti ili otpremiti na destilaciju. Očekivani prinos suhih plodova na 100 četvornih metara je oko 20 kg, a eteričnog ulja oko 0,5 kg. Nakon žetve ploda preostalu biljnu masu potrebno je pokositi na 10 do 15 cm iznad tla, usitniti i razbacati po usjevu, radi zaštite usjeva od niskih zimskih temperatura te kao izvor organske tvari.

Ljekovitost komorača


Biljka komorača u cijelom svom nadzemnom dijelu sadrži eterično ulje specifičnog, ugodnog mirisa, a udio i sastav variraju ovisno o populaciji ili sorti, razvojnom stadiju biljke te o području uzgoja.

Zelena biljna masa sadrži od 0,2 do 0,7% eteričnog ulja, a glavne su mu sastavnice trans-anetol (oko 60%) i α-pinen (oko 15%). Najveći se udio eteričnog ulja nalazi u plodovima (2 do 10%), ali u kojoj će to razvojnoj fazi biti (moguce je od nezrelih do potpuno zrelih plodova), ovisi o populaciji i mnogim drugim čimbenicima. Osim glavne sastavnice trans-anetola (60 - 75 %), u eteričnom ulju ploda gorkog ili divljeg komorača značajna je sastavnica i (+)-fenhon (12 - 22%), koji ulju daje gorak okus. Eterično ulje dobiveno iz plodova gorkog komorača oficinalno je prema DAB 1997 i koristi se za izradu farmaceutskih pripravaka sekretolitickog djelovanja na dišne putove, za ublažavanje grceva u probavnom traktu zbog spazmolitičkog djelovanja te protiv nadutosti crijeva. U različitim pripravcima primjenjuje se kao koringens okusa i mirisa, ali i kao konzervans (zbog bakteriostatskog djelovanja). Upotrebljava se u konditorskoj industriji te u proizvodnji likera. Vrlo je učinkovito sredstvo protiv komaraca. Osim eteričnog ulja, plod komorača sadrži 18 do 20% bjelančevina, 12 do 18% masnog ulja te šecer. Djeluje kao ekspektorans, spazmolitik i karminativ. Sastavnica je mnogih medicinskih čajnih mješavina, a posebno je cijenjen u pedijatrijskoj praksi radi ublažavanja grčeva u dojenčadi i kao sekretolitički ekspektorans. U pekarskoj se industriji koristi kao dodatak kruhu i pecivu, a kao začin mnogim jelima od povrća, osim ploda, koriste se i listovi.

Autor: Doc. dr. sc. Ivanka Žutić


Povezana biljna vrsta

Komorač

Komorač

Sinonim: Divlji komorač, koromač, slatki kopar | Engleski naziv: Fennel | Latinski naziv: Foeniculum vulgare Miller

Komorač se upotrebljava ponajviše kao začin. Ima dubok, snažan i razgranat vretenasti korijen. U vegetativnoj fazi stabljika mu je skraćena i obavijena rukavcima. Cvjetna... Više [+]

Izvori

Gospodarski list


Tagovi

Komorač Povrće Začin


Partner

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Uljemat

Nemoguće je pronaći prodavače M/Ž. Zato se pripremam za montažu uređaja (umjetna inteligencija) koji će raditi na obnovljive izvore, dati doprinos u klimatskoj neovisnost...

Više [+]