Karakteristike krumpira koje bi trebalo, a možda niste znali

Iako se u nas krumpir blaguje na razne načine i zauzima nezaobilazan dio prehrane, ima neke svoje osobine i karakteristike o kojima dobar dio pučanstva malo zna. Za one koji žele nešto više znati o njemu priredio sam ovaj prilog, koristeći se literaturom i iskustvima,kako eminentnih stručnjaka za ovu kulturu, tako i dugogodišnjih proizvođača.

Jedan od bitnih podataka je naziv i vrijeme dospijeća krumpira:

• Vrlo rane i rane sorte: uzgojni ciklus traje 60-80 dana
• Srednje rane sorte: uzgojni ciklus 80- 100 dana
• Srednje kasne sorte: uzgojni ciklus 100- 130 dana i
• Kasne sorte: 130-180 dana ( u nas se ne uzgajaju).

Dakle po dospijeću u nas uspijevaju rani, srednje rani i srednje kasni krumpir.

Rani krumpir, kako mu i ime kaže uspijeva najranije, obično ima manje suhe tvari i služi za prvu potrošnju. Malo je drugačiji po okusu od starog krumpira. Mladi krumpir iskapamo u tehnološkoj zriobi dok je cima još zelena ili nakon žućeja, polijeganja i odumiranja cime, tj. u punoj

Fiziološkoj zriobi, kada im je pokožica očvrsnula i gomolji se lako odvajaju od cime. Radi toga, unutar ranih sorata, istog vremena dospijeća (misli se na punu fiziološku zriobu) imamo sorata sa ranijom tuberinizacijom i one ranije dospijevaju u tehnološku zriobu. Prve se iskapaju i trže kao "Mladi krumpir", komu se potkožica guli (napr. ADORA)

Sukladno vremenu iskopa kemijski sastav je različit. Mladi nezreli gomolji imaju malo suhe tvari i više šećera nego zreli gomolji i zato su i druga čijeg okusa od zrelog mladog, a naročito starog krumpira. Sazrijevanjem gomolja šećer prelazi u škrob, a najniža im je razina nakon odumiranja cime. Mlade gomolje možemo iskapati i kod srednje ranih i kod nekih srednje kasnih sorata, a to su sorte koje veoma rano zameću velike gomolje, tj. rano su u tehnološkoj zriobi. Stoga mlade gomolje koji imaju malo suhe tvari teba pripremati kuhanjem, pa naknadnim pečenjem. U nas postoji navika da se mladi krumpir peče na masti u pećnici koji nakon takve pripreme izgubi puno vode i potpuno se smežuraju. Takav mladi krumpir nije prihvatljiv za velike Markete jer mu je vijek trajanja prekratak.

Zreli rani kumpir, pokožica mu je očvrsnula, ne guli se te se može prodavati u velikim Marketima. Vađen je nakon žućenja i polijeganja cime tj. u fiziološkoj zriobi.

Zreli srednje kasni krumpir, iskapan je nakon fiziološke zriobe, nakon odumiranja cime. Maksimalan je sadržaj suhe tvarii nizak sadržaj šećera. Pokožica je čvrsnula i ne guli se. Prikladan je za zimsko čuvanje, doradu i pakiranje. Trži se sve do dolaska mladog krumpira.

Kasne sorte se u nas ne sade jer nemogu doseći fiziološku zrelost.

Za sada toliko, u narednim brojevima ćemo naučiti još ponešto o krumpiru i pokušati odgovoriti na pitanje: Poznajete li doista namirnicu krumpir?

Autor: Tomislav Drezga