Pretraga tekstova
Čist, uredan prostor i dobra agrotehnika je osnova za kvalitetan rasad
Rasadnici su zatvoreni prostori koji služe za proizvodnju presadnica povrća počevši od klijanja sjemena do prodaje biljke koja je pripremana za presađivanje na otvorenom polju ili u zatvorenom prostoru. Ove površine se koriste duži niz godina, tj. u funkciji su više proizvodih ciklusa.
Svaki rasadnik se sastoji iz više dijelova, prvenstveno onog gdje se vrši naklijavanje i nicanje sjemena, zatim polica gdje se slažu pikirane biljke, mjesta za odlaganje pomoćnih alata i dijela za zagrijavanje prostora.
Sjeme se sije gusto najčešće u stiroporna saća bez rupa, i ovaj dio rasadnika, gdje se vrši naklijavanje, prema riječima savjetodavca Živka Šašića iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi RS, treba biti najbliži izvoru topline kako bi se ostvarila što viša temperatura i skratio period nicanja biljke.
"Potrebno je održavati i konstantnu vlagu zemljišta oko 80% do nicanja prvih biljaka, poslije postotak vlažnosti smanjiti, kao i samu temperaturu", navodi Šašić, pojasnivši kako je to neophodno iz razloga da ne bi došlo do naglog izduženja biljke, a takve biljke su tanke i visoke i često dolazi do njihovog propadanja prilikom pikiranja.
Slaganje pikiranih biljaka, bilo da se radi o čašama ili stiropornim saćima s otvorima, vrši se na već pripremljene police. One se mogu izraditi od raznih materijala: drvo, metal ili beton. "Treba voditi računa da prilikom izrade police budu s kraćeg dijela pod nagibom od 0,5 do 1 posto", kaže savjetodavac i dodaje da je prednost ovakvog načina izrade polica u tome što se višak vode može slobodno prirodnim padom ocijediti i tako neće se zadržavati na površini.
Mjesto za odlaganje pomoćnih alata može biti u sklopu rasadnika, a najčešće se nalazi ispod polica. Pod pojmom pomoćnih alata podrazumijevamo sve koji su nam potrebni za sijanje, pikiranje, slaganje, zaštitu i kupljenje rasada. Obavezno prije početka svake sezone obaviti dezinfekciju opreme i alata.
Dio za zagrijavanje, može se nalaziti u samom rasadniku ili van, ovisno od sustava koji se koristi. Najčešći način zagrijavanje je korištenje metalnih peći koje se obično nalaze u sredini. To je najjednostavniji i najjeftiniji, ali i najlošiji način jer imamo neravnomjerno raspoređivanje topline, tako da je par metara od izvora topline pretoplo, dok je u ostalim dijelovima rasadnika hladno.
"Ovdje su i najveće oscilacije u temperaturi što negativno utječe na rast i razvoj biljaka. Modifikacija metalnih peći ogleda se u dodavanju ventilatora, i razvodnih cijevi za topli zrak čime se postiže ravnomjernije raspoređivanje topline po cijeloj površini", ističe ovaj stručnjak, navodeći da je najbolji način centralno grijanje putem toplovodnih cijevi ili toplovodnih kalorifera. Ovim načinom u rasadniku se postiže najravnomjernija temperatura u svim dijelovima.
Svaki rasadnik prije početka proizvodnje sezone treba detaljno očistiti i dezinficirati jer samo tako možemo ostvariti najbolje rezultate. Čist, uredan prostor i dobra agrotehnika je osnova za kvalitetan rasad.
Tagovi
Povrće Naklijavanje sjemena Vlažnost Temperatura rasadnika Zagrijavanje rasadnika Proizvodnja presadnica
Autorica
Više [+]
Diplomirani žurnalista i digitalni marketing menadžer, s višegodišnjim iskustvom u tv i web novinarstvu.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
prije 1 tjedan
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje