Združivanje je jedna od najvažnijih i najprimijenjenijih mjera u poljoprivredi. Ukoliko se uspostavi dobar izbor biljaka, mogu se očekivati dobri rezultati.
Kako svake godine, združeni usjevi daju poprilično dobre rezultate što se tiče ishrane ljudi, ali i životinja, tako smo i ove godine imali dosta dobre i kvalitetne prinose zahvaljujući pravilnom odabiru vrsta za združivanje useva.
Najvažnije je da u takvoj zajednici vrste odgovaraju jedna drugoj, kako ne bi došlo do negativnih posljedica. Pri združivanju usjeva razlikuju se glavni i sporedni usjev i nijedan od njih ne smije trpiti ili iz nekog razloga zaostati u porastu i razvoju. Zbog toga postoje različite kombinacije kultura koje se međusobno podnose i koje se mogu uzgajati zajedno bez nekih većih problema.
Za združivanje usjeva u ratarstvu postoje kriteriji koji se moraju poštovati: biljke sa dubokim korjenovim sustavom se uzgajaju sa biljkama sa plićim korijenom, potom, biljke sa uspravnim i visokim stablom uzgajaju se sa onim biljkama čije je stablo puzavo i nisko.
Najperspektivnije kombinacije ratarskih kultura, koje su ujedno i najzastupljenije kod nas su:
Tu su i kombinacije povrćarskih kultura koje se vrlo često nalaze na našim površinama:
Međutim, združivanje usjeva se može primijeniti i kombinacijom ratarskih i povrćarskih kultura:
Leguminoze povoljno djeluju na strukturu zemljišta, a žita smanjuju polijeganje leguminoza dajući im oslonac. Zbog toga je jako korisno uzgajati dvije biljke zajedno!
Možemo vidjeti da se kulture koje uzgajamo kao združeni usjev znatno razlikuju, ne samo po porodicama iz kojih potječu, već i po potrebama za svijetlošću, vodom, hranom, po izgledu, visini, bolestima i štetočinama koje ih napadaju, što je jedan od najvažnijih razloga. Jer ukoliko dođe do pojave bolesti ili napada nekog štetnika, lakše ćemo je suzbiti, pošto se zajedno mogu uzgajati oni usjevi koje ne napadaju iste bolesti i štetočine.
Također, združivanjem usjeva se znatno smanjuje zakorovljenost, samim tim što korov gotovo nema prostora za rast i razvoj. Ne samo na poljoprivrednim institutima, već i na obiteljskim gospodarstvima, združivanje usjeva je postalo sve popularnije, jer se time osigurava hrana, ali i se i maksimalno koristi prostor, to jest zemljište.
Međutim, oni koji se bave ovim poslom moraju voditi računa da parcele ne budu pretjerano velike, zato što je obično mehanizacija prilagođena jednoj vrsti biljke, kao i sredstva za zaštitu. Stoga, stručnjaci nalažu da vrste treba prilagoditi uvjetima sredine, ali i voditi računa o njihovim potrebama koje se odnose na ishranu i navodnjavanje. Također, jedan od malog broja problema pri združivanju usjeva može biti činjenica da ne postoje posebne sorte, tj. hibridi koji su namijenjeni za ovakav tip proizvodnje. U organskoj proizvodnji se, međutim, radi na stvaranju novih sorata i hibrida, pre svega strnih žita, namijenjenih ovoj proizvodnji.
Mogu se uzgajati u istom redu ili naizmjenično, ali mora se voditi računa da se kukuruz ne sije gusto. Obično se potroši oko 50 kilograma sjemena graha po hektaru. Pored niskih sorti graha, uzgajaju se i lozaste, ali i visoke. Godinama se na primjeru dokazivalo da se kukuruz i grah mogu zajedno uzgajati bez nekih većih problema, a to su pokazali i rezultati.
Foto: depositphotos.com/vision.si
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica