Kako pravilno uskladištiti krumpir

Krumpir dobro podnosi skladištenje i to na duže vrijeme ali pod uvjetom da nije učinjen nijedan tehnološki propust tijekom vađenja, poput oštećenja npr. jer će se to negativno odraziti na kvalitetu i dužinu čuvanja.

Preduvjeti za uspješno čuvanje krumpira su uskladištenje fiziološki zrelog i suhog krumpira, sa što manje mehaničkih oštećenja, mehaničkih primjesa (zemlja i sitan kamen), trulih i bolesnih gomolja.

Izbjegavati duže izlaganje suncu

Najpovoljnije uvjete za čuvanje merkantilnog krumpira osiguravaju suvremene hladnjače. U njima se temperatura, vlažnost zraka i ostali parametri automatski reguliraju. Dobro prosušeni gomolji, bez primjese vlažne zemlje, oštećenja (od zemljišnih štetnika, vađenja, transporta), s čvrstom pokožicom i visokim sadržajem suhe tvari (23 - 25%), uspješno se mogu čuvati u ovakvim skladištima narednih šest do osam mjeseci, a krumpir iz skladišta izlazi isti kao što je i ušao, s minimalnim gubitkom ili kalom od pet do deset posto.

Međutim, ovaj način čuvanja krumpira rezerviran je isključivo za industrijske proizvođače. Mali proizvođači odlučuju se za jednostavnija rješenja, kao što su podrumi ili trapovi. Gomolji krumpira namijenjeni za prehranu, dobro prosušeni, sakupljaju se odmah nakon vađenja da ne bi duže bile izložene sunčevim zrakama. U protivnom, dolazi do promjene boje zbog biosinteze i nakupljanja klorofila. Pojava zelene boje jasan je pokazatelj da se u gomolju nalazi povišen sadržaj alkaloida solanina.

U prehrani ili za preradu, u prehrambenoj industriji, ne mogu se koristiti gomolji koji su zbog direktnog sunčevog zračenja promijenili boju u zelenu, kao ni gomolji koji sadrže više od 20 mg solanina. Pri takvim količinama ova tvar smatra se štetnom za organizam pa takav krumpir nema nikakvu upotrebnu vrijednost (osim za hranidbu stoke).

Trapljenje krumpira - najjednostavniji način čuvanja

Da krumpir ne bi bio izložen direktnom sunčevom zračenju, nakon vađenja, treba ga prenijeti pod nadstrešnice ili u šupe, da bi se dobro prosušio u narednih nekoliko dana (najčešće od 10 do 20), a nakon toga smješta se u podrume ili trapove. Trapljenje krumpira svakako je najjednostavniji način čuvanja, s tim što su za tu namjenu znatno pogodniji nadzemni trapovi od onih koji su ukopani u zemlju. U ukopanim trapovima razvijaju se relativno visoke temperature, a i ventilacija je otežana pa je veća i mogućnost kvarenja.

Za čuvanje krumpira u kućanstvima najpogodniji su podrumi, a još su bolji oni djelomično ukopani u zemlju, kao i oni čija vrata i prozori nisu okrenuti jugu. Krumpir se za potrošnju najčešće skladišti u rasutom stanju, iako je prikladnije čuvati ga u gajbicama ili ako je to veliki trošak, napraviti boks od dasaka. Obavezno je da bude prekriven kako bi se spriječila izloženost sunčevoj svjetlosti.

Sjemenski krumpir ne tretirati preparatima

Sprječavanje klijanja obavlja se na odgovarajuće niskoj temperaturi ili kemijskim sredstvima. Ako se koriste preparati, treba voditi računa o karenci koja je za većinu preparata 42 dana. Sjemenski krumpir ne tretira se kemijskim sredstvima i potrebno ga je odvojiti u skladištu. 

Ako se ne ispune određeni temperaturni uvjeti skladištenja, krumpir koji je namijenjen sjetvi zbog povećane temperature prije će klijati odnosno doći će kasnije do slabijeg nicanja i lošijeg prinosa, a merkantilni krumpir bit će lošije kvalitete i znatno manje količine od planirane.

I pored svega, prilikom pravilnog skladištenja smatra se da su gubici prilikom disanja i transpiracije oko osam posto, a zbog truljenja i drugih oštećenja od tri do četiri posto. Potrebno je u narednom periodu više pažnje posvetiti pravilnom skladištenju i čuvanju krumpira jer samo tako osigurat će se kvalitetan sjemenski i merkantilni krumpir, navodi dipl.ing. Borko Ivanović.