Kako izbjeći najznačajnije bolesti krumpira u skladištu

Čuvanje krumpira tijekom zime je vrlo složen proces, jer se gomolji nalaze u stadiju mirovanja, a po svom kemijskom sastavu su vrlo nepogodni za čuvanje, jer sadrže oko 75% vode. Takav kemijski sastav gomolja je odličan supstrat za razvoj mnogih štetnih organizama, a prvenstveno gljivičnih, bakterijskih, pa i virusnih bolesti. Zaraza gljivicama i bakterijama najčešće se ostvaruje preko mehaničkih oštećenja koje nastaju prilikom vađenja, transporta i prebiranja gomolja. Najčešći uzročnici bolesti uskladištenog krumpira su: Fusarium solani, Phoma exigua, Erwinia carotovora i dr.

Suha trulež grmolja krumpira (Fusarium solani) je tipično oboljenje uskladištenog krumpira, te može uzrokovati velike štete. Posebno velike štete nastaju ukoliko su gomolji prethodno zaraženi uzročnikom plamenjače (Phytophthora infestans). Do infekcije dolazi tijekom vađenja gomolja i pri transportu. Na mjestima gdje su gomolji oštećeni, tijekom skladištenja javljaju se sitne, tamne nekrotične zone. Infekcija se vremenom širi, tkivo iznad pjega se uliježe, suši i smežurava u vidu koncentričnih krugova. Na površini gomolja, u nekrotičnim zonama, javljaju se gomilice koje čine miceliji ružičasto bijele boje. Oboljeli gomolji se potpuno sasuše, postaju tvrdi i mumificiraju.

Mjere zaštite:

• smanjiti mogućnost oštećenja gomolja prilikom vađenja, transporta, čuvanja, sadnje
• za vrijeme skladištenja osigurati dobru ventilaciju, i u početku (7-10 dana) temperaturu iznad 12°C
• krumpir skladištiti u očišćena i dezinficirana skladišta
• zaražene gomolje ukloniti prije sadnje i uništiti

Antraknoza krumpira uzrokuje sušenje i pucanje tkiva

Antraknoza (gangrena) krumpira (Phoma exigua) je bolest gomolja u skladištu, gdje se najintenzivnije razvija i čini najveće štete. Na početku se javljaju sitne, okrugle, zagasite pjege na gomoljima, koje zahvaćaju pokožicu. S vremenom nekrotične pjege se povećavaju i spajaju, a tkivo ispod njih postaje tamne boje. Potom pjege postaju suhe i tamne boje. Na ovaj način nastaju tipične gangrenozne rane, u kojima se tkivo suši i puca. Ova gljivica je parazit rana, a posebno je bolest izražena u situacijama kada se krumpir vadi neodgovarajućim vadilicama, kojima se oštećuju gomolji.

U borbi protiv ove bolesti osnovna mjera zaštite je izbjegavanje oštećenja. Nakon vađenja, gomolje treba držati deset dana na temperaturi 12-15°S, kako bi nastala oštećenja brzo zarasla. Za sadnju treba koristiti zdrave gomolje.

Crna ili bakterijska trulež krumpira

Bakterija Erwinia carotovora je uzročnik vlažne truleži gomolja koja može nastati u vegetaciji, ali i tijekom skladištenja. Oboljelo tkivo je meko, ulegnuto, sluzave i vlažne konzistencije. Tkivo se s vremenom raspada, truli pri čemu se širi neugodan miris. Zaraženi gomolji se s vremenom pretvaraju u kašastu masu s pojavom bjeličastog, pjenastog bakterijskog eksudata. Ovo oboljenje spada u ekonomski značajne bolesti krumpira.

Mjere zaštite:

• oboljele gomolje odstraniti iz skladišnog prostora i obavezno uništiti, ne saditi ih
• temperatura u skladištu mora biti ispod 8⁰C
• redovno prozračivanje skladišnog prostora
• provjera zdravstvenog stanja gomolja, posebno ako se čuvaju u vrećama, jer se bolest širi kontaktom.

Autorica: dipl.inž. Milica Veletić, Savjetodavna RS