Doza primjene biostimulatora ovisi o više faktora, kao što su intenzitet i vrsta stresa, razvojna faza biljke i koncentracija slobodnih aminokiselina u preparatu.
Zbog čestih pojava stresnih uvjeta i promjena klimatskih faktora, u poljoprivrednoj proizvodnji primjena biostimulatora postaje jedna od redovnih tehničkih mjera. Njihovom pravilnom primjenom, kako navodi viša stručna suradnica za ratarstvo, Jovana Todorović, iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi RS, smanjuje se negativan utjecaj brojnih stresnih uvjeta, te svojim pozitivnim djelovanjem utječu na otpornost, kvalitetu i visinu prinosa biljnih kultura.
Biostimulatori su kemijski spojevi koji imaju stimulativni utjecaj na određene fiziološke procese u biljkama. Njihovo porijeklo može biti prirodno (biljni ekstrakti) ili umjetno (sinteze u kemijskim laboratorijima).
Prema Vijeću europske industrije biostimulatora (EBIC ), biljni sadrže supstance ili mikroorganizme koji stimuliraju prirodne procese kako bi se povećala apsorpcija hranjiva i njihovo iskorištenje, izdržljivost na abiotičke stresove te neizostavno kvalitetu prinosa.
"Razlikuju se od drugih poljoprivrednih inputa kao što su gnojivo i sredstva za zaštitu bilja, tako što koriste drugačije mehanizme i djeluju neovisno o prisutnosti hranjiva u proizvodima", navodi Todorović napomenuvši da pritom, oni ne djeluju direktno protiv štetnika ili bolesti te stoga funkcioniraju kao dodatak uz primjenu gnojiva i sredstava za zaštitu bilja.
Iako povećavaju značaj gnojidbe, stručnjakinja naglašava da oni nisu gnojivo i ne mogu zamijeniti njegovu ulogu u poljoprivrednoj proizvodnji. Prema sastavu mogu se podijeliti na:
U poljoprivrednoj proizvodnji se najčešće koriste oni na bazi aminokiselina, ekstrakta morskih algi i preparati na bazi huminskih ekstrakta (huminskih i fulvo kiselina).
"Njihova posebnost se ogleda u niskoj molekularnoj masi, lakom usvajanju, nije potrebna dodatna energija, i lakom prodiranju u list te ne ovise o aktivnosti klorofila", ističe i kaže kako je za pravilno odvijanje svakog fiziološkog procesa u biljci neophodno prisustvo određene aminokiseline.
Utvrđeno je postojanje gotovo 250 različitih aminokiselina od kojih 20 ima fiziološki važnu i specifičnu ulogu u metabolizmu biljaka. Prema porijeklu sirovine za ekstrakciju, one se mogu podijeliti na:
S gledišta biljke, ne postoje razlike u njihovom usvajanju iz različitih izvornih sirovina. Biljka ih prepoznaje prema biokemijskom sastavu, te ih kao takve može uključiti u svoje fiziološke procese.
"Za potpuni učinak protiv stresa preporučuje se njihova preventivna primjena. Međutim, kako se pojedine stresne situacije ne mogu predvidjeti, aminokiseline pokazuju i vrlo dobar kurativni učinak protiv posljedica stresa", kaže Todorović.
Doza primjene biostimulatora na bazi aminokiselina ovisi o više faktora, kao što su intenzitet i vrsta stresa, razvojna faza biljke i koncentracija slobodnih aminokiselina u preparatu. Generalno, doze primjene kreću se od jedne do pet litara po hektaru.
"Uglavnom se primjenjuju folijarno, samostalni tretman ili u kombinaciji s folijarnim gnojivima ili pesticidima jer se brzo i lako usvajaju preko lista", pojašnjava i kaže da se učinkovito mogu primijeniti i kroz sustave fertirigacije, jer se dobro usvajaju i preko korijena, a dobro utječu i na mikrobiološku aktivnost tla.
Glavni značaj ovih tvari ogleda se u povećanju otpornosti biljaka na stresne uvjete, poticanju svih fizioloških procesa u biljci (rast, cvjetanje, oplodnja, sinteza suhe tvari), bolje usvajanje hranjiva (povećanje značaja ishrane), te povećanje kvalitete i visine prinosa poljoprivrednih kultura.
Tagovi
Autorica