Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Geotermalni izvori
  • 03.05.2022. 12:00

Geotermalna energija za grijanje staklenika - zašto Hrvatska ne koristi svoje prednosti?

Plin je danas preskup i traže se alternativna rješenja. Naši susjedi Mađari već odavna griju svoje povrće geotermalnom energijom na nekoliko stotina lokacija, a mi koristimo samo dvije aktivne bušotine za grijanje staklenika.

Foto: Vedran Stapić
  • 2.618
  • 262
  • 1

Raspolagati vlastitim izvorom jeftine energije za svaki je posao idealan scenarij. Današnja poljoprivreda postala je visokotehnološka djelatnost. Moderni povrtlarski staklenici griju se preko cijele godine što na lož ulje, što na biomasu, a sada i na toplinu podzemnih voda. Naši susjedi Mađari već odavna griju svoje rajčice geotermalnom energijom na nekoliko stotina lokacija, a mi koristimo samo dvije aktivne bušotine za grijanje staklenika.

Jednostavno rečeno, geotermalna energija je toplina koja se stvara u unutrašnjosti Zemlje. Količina joj je gotovo neiscrpna pa se smatra obnovljivim izvorom. Koristi se u rehabilitacijske svrhe u toplicama, za grijanje prostora i za proizvodnju električne energije. Prednosti pred drugim energentima su u tome što je čista i ne zagađuje okoliš, zalihe su ogromne, geotermalne elektrane zauzimaju mali prostor, ne ovisi direktno o klimatskim prilikama i može se proizvoditi 24 h/dan 365 dana u godini.

Nedostatak je taj što ju prvo treba pronaći ispod zemlje, odnosno nema je na svim lokacijama, a ne može se niti prenositi na velike udaljenosti.

No, Hrvatska je bogata geotermalnim ležištima.

Prema podacima INA-e, Panonski bazen na području Republike Hrvatske ima povišene vrijednosti geotermalnog gradijenta i toplinskog toka, što znači da je naša zemlja bogata ovim izvorima. Geotermalna voda se koristi za kupanje i grijanje prostora u 18 toplica. Još od Rimskog doba poznato je 25 prirodnih termalnih izvora koji su korišteni uglavnom u medicinske svrhe. Većinom se nalaze u sjeverozapadnom i središnjem dijelu RH, a nekoliko njih se nalazi i uz obalu Jadranskog mora. Osim u toplicama, ova energija koristi se u toplinarstvu u Topuskom, Zagrebu i Bizovcu te u stakleničkoj proizvodnji povrća (Sv. Nedelja i Bošnjaci).

Geotermalna energija u poljoprivredi

No, može se koristiti za razne svrhe usko vezane uz poljoprivredu: grijanje građevina, vode i tla, stakleničke proizvodnje, za sušare. Dodatno, može se koristiti za pasterizaciju i sterilizaciju kao i preradu prehrambenih proizvoda. Island je država koja u najvećem obimu za proizvodnju električne struje i grijanje koristi upravo geotermalne izvore (uz Kostariku, El Salvador, Keniju, Novi Zeland, Filipine, i dr.). No, njezinim najvećim svjetskim korisnicima u poljoprivredi smatraju se Kina, Mađarska i SAD (poznato je četrdesetak korisnika u agraru u svijetu).

U Alžiru država vodi projekte gradnje ribljih farmi s grijanom vodom za uzgoj tilapije. Tri farme do sada izgrađene proizvode prosječno 1.700 t ribe na godinu. Na Islandu posluje dvadesetak tvrtki za sušenje ribe kapaciteta od 2.000 do 4.000 tona, dok u posljednje vrijeme ondje niču geotermalne sušare za hranu za kućne ljubimce. Grčka razvija kultivaciju alge spiruline uz pomoć topline iz Zemlje. Europski predvodnici u ovako grijanim plastenicima osim Mađarske su Turska, Nizozemska i Rusija.

Prema riječima Mladena Škrleca, bivšeg INA-inog eksperta za ove izvore, a sadašnjeg privatnog konzultanta iz tvrtke Geotermalna energija d.o.o., u nama susjednoj zemlji Mađarskoj trenutno se koristi oko 200 bušotina za poljoprivredne namjene, dok ih u Hrvatskoj imamo samo dvije. "S tim da naš put za dobivanje dozvole i ishođenje papira traje 2 godine da bi uopće mogli početi bušiti istražni prostor, a kod Mađara se to rješava od 4 do 6 mjeseci. I Slovaci, Česi, pa čak i Slovenci ju iskorištavaju u puno većoj mjeri od nas", kaže nam. 

Mladen Škrlec i Slobodan Kolbah, stručnjaci za geotermička istraživanja (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)

Ova tvrtka je od 2011. godine osigurala dozvole za većinu istražnih prostora u Hrvatskoj. Uključeni su i u projekte dva jedina geotermalna polja koja su u funkciji za stakleničku proizvodnju, od projektiranja i dobivanja dozvole. To su pogoni tvrtki Ruris d.o.o. i Eko plodovi d.o.o.

U većini Hrvatske ima potencijala, ali nema inicijative

Magistar Slobodan Kolbah iz tvrtke Geotermalna energija d.o.o. izdvaja Hrvatsku, a posebno predio oko Topuskog, kao bogom dano područje za proizvodnju ove vrste energije. "Topusko je  izvorišna zona koja ima vodu od 70°C uz protok od 100 l/s iz bušotine plitke samo 60 m. Nažalost, ne postoji inicijativa za korištenje te topline u poljoprivredi i većina nje se gubi, grije rijeku Glinu“, napominje.

Usporedbe radi, objašnjava ovaj bivši INA-in ekspert za geologiju geotermalnih ležišta, u Bošnjacima se 5 ha staklenika grije s protokom 20 l/s (60°C), a Topusko je puno jače od jedne bušotine. "To je totalni fijasko i naša država zna za to, pogotovo zahvaljujući potresu", upozorava navodeći da je ondje postojala inicijativa za izgradnju staklenika, ali je sve zapelo kod otkupa zemljišta.

Kod nas se ova energija koristi u toplinarstvu i proizvodnji struje. Od toplinarstva su u funkciji 4 eksploatacijska polja s dozvolama za proizvodnju: Bošnjaci, Sveta Nedelja te geotermalna polja Zagreb i Bizovac. Istražnih prostora je trenutno 10-ak. Prije dvije godine za dokumentaciju su fondove iskoristile Virovitičko-podravska i Vukovarsko-srijemska županija. Nedavno je, kaže nam, bio natječaj "Klima i energetika" koji će iskoristiti 10 prijavitelja za pripremnu dokumentaciju (gradovi Sveta Nedjelja, Bjelovar, Lipik, Križevci, Topusko, Geotermalno polje Zagreb, Vukovar, Sisak, Krapinske Toplice, Kutina…). Drugi natječaj iz siječnja raspisan je za izvođenje radova do milijun i tristo tisuća eura i onaj tko ga dobije imat će pola sredstava za bušotinu.

"Postoji i 4-5 objekata za proizvodnju struje koje su osnovale jedinice lokalne samouprave. To su bušotine duboke preko 2.500-3.500 m koje koštaju između 50-65 milijuna kuna. Ako se tamo otkrije geotermalna energija, onda još ide izgradnja elektrane koja košta 3 milijuna eura po jednom megavatu. To je namijenjeno za velike sisteme i velike investitore“, nabraja Mladen Škrlec. U Bjelovaru i Virovitici nadaju se korištenju takvih izvora za buduće poduzetničke zone u koje bi se osim grijanja zgrada, uključilo i poljoprivredu, odnosno grijanje staklenika.

Navedena energija idealna je investicija u zdravu budućnost. Škrlec napominje da se i kod nas stvari kreću, ali presporo. "Pogotovo je loša situacija s poljoprivredom. Kad je napravljena prva bušotina u Bošnjacima, ja sam stvarno mislio da će po Slavoniji biti 'bum'. No, onda sam shvatio da je to prevelika investicija za jednog privatnika. Povrat dolazi, ali ako je potrošnja jako velika“, navodi. Prema njegovim riječima, nekome tko troši manje od 600.000 kubika plina godišnje se ne isplati ulagati u ovu vrstu energije. Ali, tih više malih se može skupiti u jedan konzorcij ili zadrugu i skupa financirati.

Povrat investicije za 7-10 godina

Kaže i da je povrat prosječne potrošnje za ulaganja 20-25 milijuna kuna, koliko je potrebno investirati za bušotinu od 1.500m dubine, plus infrastruktura (izmjenjivači, separatori), na nivou 7-10 godina, s tim da cijelo to vrijeme imate jeftiniju energiju. "A kad se investicija jednom vrati, onda je to sigurno najjeftiniji energent kojeg poljoprivrednik može ugraditi u svoj proizvod. Što više se koristi, to je jeftinije i povrat je brži“, objašnjava dalje. 

Govori i o isplativosti investicije na primjeru tvrtke Ruris d.o.o. Uspjeli su izgraditi bušotinu uz kredit od 10 milijuna kuna. No, priča se složila tako da je već u prvoj godini kad je izgrađena (2012.) rata za kredit bila manja nego što bi bio trošak za plin. "Evo to je podatak koji sve govori o profitabilnosti te geotermalne energije“, zaključuje.

Geotermalnu energiju u grijanju rajčica odavno koriste brojne, nama susjedne zemlje (Foto: V. Stapić)

Prema njemu, staklenička proizvodnja najbolji je vid njezinog korištenja. Za grijanje građevina potrebna je samo zimi, a geotermalna bušotina je najisplativija kad radi što više mjeseci u godini. Staklenička koristi grijanje u manjoj mjeri i ljeti. Otkriva i koliko energetski vrijedi jedan kubik geotermalne vode u odnosu na plin. "Nama 1 kubik vode koji u izmjenjivačima ohladimo sa 65°C na 35°C vrijedi kao 4 kubika plina. Cjenovno je 4 kubika plina ukupno 20 kn, a nama  je 1 kubik geotermalne vode oko 10 kn troška kompletno", priča nam dodajući da od tih 10kn, ako ga sami koriste, plaćaju koncesijsku naknadu ili rudnu rentu, 3% od zamišljenog prihoda po 10kn.

"Ako smo imali 1.000 kubika proizvodnje, to je 10.000 kn. Mi državi platimo 300 kn za to. Država je dala odličan benefit u smislu rudne rente jer je koncesijska naknada za vode 10 puta viša nego naknada za korištenje geotermalne energije“, navodi računicu. 

Dodatno, uz trošak bušotine, tu je i trošak jednog staklenika od 1,5 ha koji košta 2 milijuna eura.

Primjena ima mnogo, ali nemamo potrošača

Prema Slobodanu Kolbahu, najveći problem u Hrvatskoj se odnosi na nedostatak inicijative, ali i nedostatak potrošača. "Problem vidim u ljudima. Poljoprivrednici ne poznaju prednosti, niti su svjesni kako je iskoristiti. Zato iako ležimo na bogatim ležištima, nemamo potrošača", kaže navodeći primjer iz Velike Ciglene gdje toplina ide u zrak. Oni čak vraćaju vodu vruću 80°C natrag u tlo. U poljoprivredi su osim staklenika važne i hladnjače. "Bilo bi odlično kada bismo razvili tehnologiju za hlađenje hladnjača putem geotermalnih izvora energije. Potencijala i perspektive ima“, naglašava. 

Naši stručnjaci problem vide i u zastarjelom Zakonu o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika koji uskoro ide u izmjene, ali i za to će biti potrebno oko 3-4 godine. Prerestriktivan je, navode, za male proizvođače koje tretira kao velike proizvodne korporacije. Tako proizvođač treba imati zaposlenog diplomiranog inženjera naftnog rudarstva s punim stažem i stručnim ispitom što je za male poduzetnike nepotreban, ogromni trošak. Zakonskim aktima propisani su rokovi i natječaji na koje se troši previše vremena. Prema Škrlecu, u Mađarskoj od ideje do bušenja prođe 6 mjeseci, a kod nas 2 godine.

"U Svetoj Nedelji staklenici se griju na bivšoj INA-inoj bušotini iz 1985. godine, a nama je trebalo 7 godina da bi s već izrađenom bušotinom dobili dozvolu za eksploataciju geotermalnih izvora. Dodatno, mislim da su natječaji za toplinarstvo potpuno nepotrebni i samo gubitak vremena. Vi kada predate prijedlog, državi da raspiše natječaj do realizacije i odabira ponuditelja treba 8 mjeseci do godinu dana. Nema smisla ako netko na svom terenu hoće izbušiti bušotinu da mora ići na natječaj“, upozorava. 

Pomanjkanje znanja o tehnologijama korištenja ove vrste energije u poljoprivredi te manjak inicijative i ažurnosti u državnim tijelima, dodatni su problemi. "Taj fond koji je sad financirao dokumentaciju je stajao u ladicama Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije sigurno 4 godine i onda su ga naglo izvukli kada su vidjeli da će isteći. Totalni fijasko od državnog tijela.“

Sugovornici navode i ogroman problem s budućim projektima u Hrvatskoj nakon propasti jedine tvrtke operatora koji je mogao izraditi bušotinu. "Za dovođenje vanjskog operatora država traži licencu za bušačke garniture. Tako npr. bušačka garnitura iz Mađarske može bušiti u Mađarskoj, Sloveniji, Slovačkoj, ali ne i kod nas. U RH trenutno ne postoji izvođač za ove radove.“

Od ideje do realizacije - postupak

Sam postupak za početak korištenja vlastite bušotine je dugotrajan i kompliciran, dodaje Škrlec. Prvo se treba dobiti dozvola za istraživanje. Državi se da prijedlog da raspiše natječaj za istraživanje, ona ga raspisuje i javljate se vi, a može se javiti i netko drugi. Dobivate dozvolu u kojoj je definiran potencijal, a država vam daje podatke koje ima od bivše INA-e.

"Vi morate imati plan za što ćete koristiti toplinu. Za pripremu dokumentacije za izradu bušotine potrebno je do godinu i pol dana. Tek onda možete dovesti bušači toranj i početi bušiti. Izgradnja bušotine traje oko 3 mjeseca, a onda još trebate godinu i pol do dozvole za eksploataciju. Znači ukupno sve traje 5 godine“, upozorava dalje navodeći da je to još jedan od razloga zašto investitori odustaju.

Postoji li išta važnije od energetske neovisnosti?

Tena Bilić iz tvrtke Ruris d.o.o. opisuje i svoja iskustva. Kaže, kada su njezini roditelji gradili plastenike imali su pomoć nizozemskih stručnjaka. Donijeli su tu tehnologiju i preko njih došli do ideje grijanja staklenika. Na pitanje što to znači njihovoj proizvodnji, odgovara da su biljke kroz zimu male oko 20-25 cm, i 'kao bebe' moraju imati konstantu temperaturu.

"Živo se sjećam plinske krize kada je padao snijeg oko Božića, a mi djeca s topovima grijali staklenik jer nije bilo dovoljno obično grijanje za koje smo bili tada uskraćeni. Sada nam se to ne može dogoditi. Nama je trenutno najvažnija naša energetska neovisnost", naglašava Tena dodajući kako Ruris ima i dodanu vrijednost jer korištenje obnovljivih izvora energije stvara brend i tržište ih onda percipira kao zelene.

O investiciji za bušotinu na toplu vodu, razmišlja i Darko Filakov (Foto: V. Stapić)

I drugi proizvođači razmišljaju slično kao ona. Tvrtka Dalis d.o.o. poznata po brendu povrća Filakov, drži 2,5 ha kontrolirane biološke proizvodnje rajčica, paprika i krastavaca u grijanim plastenicima. Zagrijavaju objekte na drvenu sječku i piljevinu, na biomasu. Prije su grijali na lož ulje što je postalo preskupo. "Sada je i sječku sve teže nabaviti i cijene idu gore. Idemo na mjeru za solarne panele od 120 kW za naše potrebe. Vjerojatno krećemo u investiciju za bušotinu na toplu vodu, ali to ćemo vidjeti za dvije godine“, govori Darko Filakov.

Udruživanje malih proizvođača

Naši sugovornici preporučuju stakleničkim proizvođačima da provjere potencijal svoje okolice te ako isti postoji, da se udruže i krenu u apliciranje EU fondova za energetiku. Na državu s druge strane, apeliraju da izmjeni legislativu, ubrza postupke koji prethode eksploataciji, da potiče lokalnu samoupravu i sufinanciranja za korištenje geotermalnih izvora. Možda čak i da otvori koju bušotinu (zna se da će država financirati dvije bušotine, op.a.). Dodatno, kako Tena spominje, u Nizozemskoj je svima lako dostupna Internet platforma sa svim podacima o vršenim ispitivanjima podzemlja i njegovim geotermalnim potencijalima. Zašto Hrvatska ne bi napravila isto?

Prema podacima FAO-a, poljoprivredna proizvodnja hrane troši oko 1/3 energije proizvedene na svijetu, od čega se 12 posto koristi za proizvodnju usjeva, a golemih 8 posto za preradu, distribuciju, trgovinu i pripremu. Ljudska populacija i dalje raste, a samim tim i potrebe za energijom. Zbog zaštite naše planete, proizvodnja hrane mora postati neovisna od fosilnih goriva. Sigurnost proizvodnje i smanjeni utjecaj na globalno zagrijavanje mogu se postići i korištenjem obnovljivih izvora energije.

Jan de Jong iz tvrtke CROP nizozemski je poduzetnik koji živi i posluje i u Hrvatskoj. Zainteresiran je za ulaganje u grijane staklenike i pregovara s nekoliko jedinica lokalne samouprave.

"Do sada je većina stakleničke proizvodnje u Nizozemskoj bila grijana na plin, ali tamošnji proizvođači sve više uviđaju potrebu za promjenom. Trenutno se provode veliki projekti izgradnje bušotina za geotermalne izvore. Dobar primjer je projekt 'Aardwarmte Maasdijk' gdje buše radi grijanja 430 ha održivih staklenika. No, ondje se mora kopati puno dublje nego u Hrvatskoj", otkriva nam. 

Većina stakleničke proizvodnje koristi plin te se traže alternativna rješenja (Foto: V. Stapić)

S njim se slaže i mr.sc. Slobodan Kolbah. Nizozemci, navodi, misle potpuno ukinuti grijanje na biomasu i plin, i idu na geotermalnu energiju. No, njihova situacija je višestruko lošija nego kod nas. Kod nas postoji visoki gradijent i na 1 km temperatura nam naraste za 50°C, a kod njih tek za 30-ak stupnjeva na km.

"Znači, za ono što mi napravimo s bušotinom od 1.000 m, Nizozemci trebaju bušiti do 2.000-3.000 m“, zaključuje Kolbah. 

Hrvatska zaista ima prirodnu prednost u odnosu na druge. Ah, koliko smo već puta čuli ovu rečenicu.


Tagovi

Tena Bilić Mladen Škrlec Slobodan Kolbah Darko Filakov Jan de Jong Geotermalna energija Topusko Bazen Ležište Podzemlje Obnovljivi izvori energije Bušotine Staklenička proizvodnja Grijanje staklenika


Autorica

Vesna Mijat

Više [+]

Zaljubljenica u prirodu, agronom po struci sa šarenim radnim iskustvom od znanstvenog rada u genetici, preko upravljanja poljoprivrednom zadrugom, pa do uvijek prisutnog poljoprivrednog novinarstva. Neispunjena želja joj je da radi direktno za hrvatskog poljoprivrednika.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

POZIV NA PANEL RASPRAVU “ KAKVA JE BUDUĆNOST HRANE PROIZVEDENE NA EKOLOŠKI NAČIN” Pozivamo Vas na Panel raspravu “Kakva je budućnost hrane proizvedene na ekološki način” koja će se održati povodom manifestacije EKO STUDENI u WESTGATE-u ( ul... Više [+]