• Prodaja i naplata povrća
  • 17.02.2014. 12:35

Gdje su otkupljivači poljoprivrednih proizvoda?

Prema izjavama stručnjaka, modeli otkupnih centara, kao i zajamčena otkupna i cijena povrća, još nisu toliko poznati u okruženju Hrvatske. No, u proizvodnji i otkupu povrća najdalje su otišli PZ Rašeljka i tvrtka Mandarinko. Malim OPG-ovima potrebni su marketinški stručnjaci, a i potpora neophodna zadrugama

  • 9.891
  • 700
  • 0

Sve govori kako su naši proizvođači povrća, odnosno OPG-ovi svih poljodjelskih kultura gotovo svake sezone pred zidom što se pak tiče otkupa, prodaje i naplate proizvoda. Manje-više, mnogi od njih su se ponadali kako će češće i sigurnije komunicirati s konkretnim otkupljivačima i njihovim tvrtkama, primjerice u Sloveniji, Austriji te inim zemljama, kako bi im mogli ponuditi vrhunsku kvalitetu svojih proizvoda, posebice nakon što je otvoreno šire tržište ulaskom Hrvatske u EU.

Još nisu poznati modeli otkupnih centara niti je zajamčena otkupna i cijena povrća

No, dobro upućeni u tu problematiku kažu kako još nisu toliko poznati ni modeli otkupnih centara, primjerice u susjednim zemljama, niti im je poznata situacija otkupa u našem okruženju gdje bi se jamčila količina otkupa i cijena povrća. Poznavatelji tržišta tvrde kako je još kratko vrijeme od ulaska naše zemlje u EU da bi potrošačima u zemljama europske zajednice, dakako i na širem depresivnom tržištu, mogli ponuditi svoje kvalitetno povrće.

Balajićev češnjak

Podsjećaju i na razdoblje upoznavanja nove situacije i prilagodbe koja je neminovna, posebice u vrijeme dugotrajne teške krize koja već godinama trese i ozbiljno nagriza Hrvatsku. Ipak ne izostaje i osvrt o iskustvima i saznanjima poljoprivrednika, povrćara, otkupljivača, koji su zainteresirani za izvoz proizvoda te zajamčenost sigurnog otkupa.

Po ocjenama stručnjaka analitičara, hrvatskom tržištu nedostaje povrća, posebice eko-češnjaka, baš kao i na svjetskom tržištu - sve dok se prije više od 10 godina nisu pojavili Kinezi. Kažu kako se ni u dalmatinskom zaobalju još ne osjeća zamah proizvodnje bijelog luka, iako je to podneblje najprikladnije za uzgoj te povrtne kulture, s obzirom na postojeće klimatske i hidrološke potencijale, dakako i bogatu tradiciju.

Pletenice luka češnjaka na ponudi

Komentiraju kako je razlog nedostatne proizvodnje te kulture za potrebe hrvatskog tržišta usitnjenost obradivih površina, neurednost odgovarajuće infrastrukture, manjak sredstava za grijanje i navodnjavanje te nedostatak sustava za zaštitu povrća od elementarnih nepogoda (tuče, poplave), skladišnih prostora, nažalost i od uvoza. Prema neslužbenim podacima HGK, šparoge se uvoze iz afričkih i južnoameričkih zemalja, primjerice iz Egipta, Ekvadora, Perua, cikla iz Kameruna, rajčice iz Nizozemske, Španjolske i Italije, Kine, Perua, Senegala, crveni luk i ljutika iz Nizozemske, Makedonije, Egipta, Argentine, Meksika, Kine, dok se u našoj zemlji najviše proizvodi kupus, paprika, krastavac, rajčica, crveni luk. Hrvatska najviše izvozi povrće (gljive, artičoke, paprike) - u Italiju, Sloveniju, BiH, Srbiju, Crnu Goru.

Ponuda povrća na tržnici u Metokoviću

Čini se kako je na tom planu posljednjih godina, u organiziranom otkupu i prodaji povrća u Dalmaciji, ipak najdalje otišla Poljoprivredna zadruga Rašeljka iz Trogira i tvrtka Mandarinko iz Opuzena. Prvotna je tvrtka na svim kontinentima, gotovo u svakoj zemlji, prepoznatljiva po prodaji i konzumiranju ljubitovačkog češnjaka, poznat kao popularni Šarko. Riječ je o hrvatskom izvoznom proizvodu koji se sve više koristi u domaćoj i svjetskoj gastronomiji kao začin, osim što to povrće mjerodavni stručnjaci ističu i kao lijek, koji pročišćava krv te tako štiti ljudski organizam od različitih bolesti. Tvrde kako spomenuti češnjak može poslužiti i kao zamjena za antibiotike, te da je prirodni eliksir koji jamči zdravlje, vitalnost i dugovječnost konzumentima. A ne tako davno i na svjetskoj razini je potvrđeno kada ga je Međunarodna Fundacija Sloow Food u Italiji (Torino) uzela pod svoju zaštitu.

U otkupu i prodaji povrća najdalje su otišli PZ "Rašeljka" i tvrtka "Mandarinko"

Naime, PZ Rašeljka ga posebice pakira u male pletenice od 5 glavica na što je navučena bijela mrežica, a prepoznatljiva je i po naljepnici s deklaracijom na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku. Međutim, od 2011. ljubitovački češnjak Šarko se koristi i kao hrvatski gastronomski eko-suvenir te se pakira u urešenoj kartonskoj kutijici s tri male pletenice kalibra 7-8 centimetara, a cijena je tog neobičnog suvenira prikladna. Poznato je kako je češnjak Šarko obišao cijeli svijet: od Hrvatske do Japana i SAD, te je svugdje dobro prihvaćen postavši hrvatski izvozni brend. Kupuje se kao začin, medikament i suvenir. To ističu mjerodavni u Poljoprivrednoj zadruzi Rašeljka dičeći se svojim češnjakom Šarko, koji diljem svijeta pronosi slavu težaka iz Ljubitovice, svoje kolijevke.

Ponuda mladog luka na tržnici

Zadnjih godina se sve više širi krug ozbiljnih potencijalnih kupaca i konzumenata našega eko-češnjaka, kao i novih poslovnih prijatelja gotovo u svim zemljama svijeta, na svim kontinentima, pa tako i u Sloveniji, Austriji i u drugim zemljama EU - nakon što ga je pod svoju zaštitu prihvatila Međunarodna Fundacija Slow Food sa sjedištem u talijanskom Torinu. Tome je uvelike pridonijela i Udruga proizvođača bijelog luka Šarac utemeljena u Ljubitovici, naselju u sastavu Općine Seget. Inače, znatno je proširena proizvodnja češnjaka u našem kraju, jer je potražnja velika za tim povrtnim proizvodom na domaćem i svjetskom tržištu. Godišnje ga proizvodimo oko 40 tona, a našim težacima je posebice drago što je taj naš autohtoni proizvod, bijeli luk, prihvaćen i kao svjetski ljekoviti začin te što ta povrtlarska kultura predstavlja budućnost naraštajima u tom dijelu Lijepe naše“, riječi su Zorke Turković, predsjednice Udruge proizvođača ljubitovačkog češnjaka Šarac.

Češnjak "Šarko" iz Ljubitovice diljem svijeta pronosi slavu težaka iz svoje kolijevke

Vlasnica obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Obrt Delma Marina Balajić iz Obrovca Sinjskog, koja proizvodi iznimno kvalitetan crvenkasti eko-češnjak na svom imanju, kaže kako ju najviše ljuti neodgovoran odnos trgovačkih lanaca prema proizvođačima, zato što od njih ne otkupljuju kvalitetno povrće poput bijelog luka iz Hrvatske, nego ga uvoze iz Španjolske, Kine te ga prodaju našim potrošačima. A to, što se češnjak hrvatskih težaka ne može vidjeti na policama trgovačkih lanaca, dodaje, itekako destimulativno djeluje na proizvođače tog korisnog povrća.

Prodaja mladog boba

Toliko sam puta u našim trgovinama pročitala deklaraciju na naljepnici namirnice: Uvoznik češnjaka Italija, a zemlja porijekla - Kina ili Španjolska. Kad god dođem u Francusku, obvezno posjetim trgovine u toj zemlji te bacim oko na police. Svaki put je na polici prvi red češnjaka, dok je u drugom redu podjednako bijelog luka iz Španjolske i Italije, a cijena mu je 5-6 eura/kg u rinfuzi. Francuski bijeli luk je fino spleten u reštima te je kao neki kralj-car istaknut na vrhu svih češnjaka s cijenom od 10 eura/kg. Tek samo to govori kako Francuzi cijene svoje proizvode, drže do poljoprivrede i tradicije, što potiče još veću proizvodnju kod njihovih povrćara. Doduše, Francuzi su fascinirani eko-češnjakom iz Obrovca Sinjskog, zahvaljujući jednoj gospođi i njenoj obitelji u Bertu i tamošnjem sajmu bijelog luka. Inače, u Francuskoj se puno konzumira češnjak pa je u toj zemlji također normalno da se on servira i uz zelenu salatu, kao začin. Meni se svake godine nameće sve veća obveza proizvodnje crvenkastog eko-češnjaka zato što mu je sve veća potrošnja na domaćem i na tržištu EU. Kako se, dakle, krug kupaca i potrošača širi, ove godine ću posaditi više od 100 kg bijelog luka, ali i kako bi se barem donekle nadomjestio manjak tog hvale vrijednog povrtnog proizvoda, čija je proizvodnja uvelike stagnirala prije 15-ak godina. Već je zajamčena prodaja cijelog uroda, a kupit će ga vlasnik jednog restorana gdje se pripravlja juha od češnjaka, kao jedno od glavnih jela“, ističe Marina Balajić.

Ljubitovački češnjak

Inače, prema neslužbenim podacima, u Hrvatskoj je tek oko 650 hektara zemljišta zasađeno bijelim lukom te se godišnje proizvodi nešto više od 4.000 tona kvalitetna češnjaka. Italija tog iznimno značajnog gastronomskog začina proizvodi više od 30 i Španjolska oko 140 tisuća tona na godinu, a Kina više od 20 milijuna tona. Tako je protekle godine u cijelom svijetu proizvedeno nešto više 24 milijuna tona bijelog luka na ukupnoj površini blizu 1,5 milijun hektara obradiva zemljišta, s prosječnim prinosom od oko 17 t/ha. Statistički podaci potvrđuju kako se u našoj zemlji, u odnosu na (ne)spomenute države, bilježi najniži prosjek proizvodnje češnjaka koji iznosi tek oko sedam tona po hektaru.

Proizvodnja češnjaka Šarko

Međutim, zadaća tvrtke Mandarinko iz Opuzena, čiji je osnivač i vlasnik ugledni stručnjak Strahimir Filipović, je među inima i u tome kako pomoći poljoprivrednim proizvođačima pa tako i povrćarima neretvanskog bazena da bi ih dovela na police trgovačkih lanaca. To čini svakodnevnim kontaktima između kupaca i poljoprivrednih proizvođača, usklađujući potrebe i mogućnosti prema prihvatljivim tržišnim cijenama, uz pokrivanje troškova poslovanja i ostvarenje dobiti. Odgovarajući na upit 'Gdje su otkupljivači?', Filipović ističe da je cilj te tvrtke kako biti servis rascjepkanim poljoprivrednim proizvođačima, kako bi njihovi proizvodi što prije i sigurnije došli na police trgovačkih centara u Hrvatskoj, odnosno EU te na police inih izvoznih tržišta na koja je usmjerena poput BiH, Slovenije, Austrije, Mađarske, Srbije, Crne Gore, Slovačke, Češke, Poljske, Makedonije.

Tvrtku Mandarinko posebice zanima povrće - kupušnjače, zelena salata, rajčice

Filipovićevu tvrtku, među inima, itekako zanima povrće - kupušnjače, zelena salata, karfiol, rajčice, paprike, krastavci, tikvice i ino povrće - koja u svemu istodobno kani biti učinkovit i inovativan proizvođač povrća u zaštićenim prostorima (plastenicima) čijom kvalitetom i kontinuitetom graditi povjerenje kupaca. Zapravo, tvrtka nastoji u svemu biti prepoznatljiva kao pouzdani kapilarni dostavljač svježeg povrća za gastronomiju i maloprodajnu mrežu na području od Splita do Cavtata, pa i mnogo šire. I u relativno kratkom vremenu svoga rada tvrtka Mandarinko se pozicirala među vodeće tvrtke na jugu Hrvatske u segmentu organiziranja proizvodnje, otkupa, prodaje, skladištenja i prerade svježeg povrća.

Uzgoj salate baglin

To nam je ovih dana potvrdio Strahimir Filipović, govoreći: „Nisu mi poznati modeli otkupnih centara u susjednim zemljama kakve imamo u Hrvatskoj, a nije mi poznata ni situacija u našem okruženju gdje se jamči količina i cijena otkupa povrća. Primjerice, u mediteranskim područjima pojedinci koji su se obiteljski posvetili razvoju vlastite poljoprivredne proizvodnje, dakako i povrća, uvećali su svoja imanja, zakupili državno ili tuđe privatno zemljište te narasli na razinu dostatnu za izravnu pogodbu s velikim trgovačkim kućama.

Poznati su učinkoviti modeli kooperantske proizvodnje u Hrvatskoj

Kaže kako je inače u proizvodnji povrća drukčije stanje, ali i u toj poljoprivrednoj djelatnosti vrijede ista načela, kao i u voćarstvu. Naime, proizvođači povrća koji su dovoljno veliki kako bi samostalno mogli zadovoljiti potrebe nekog trgovačkog lanca, izravno dostavljaju svoje proizvode u njihova centralna skladišta. Ostali manji proizvođači imaju odnose s trgovcima na raznim veletržnicama koji, uz naknadu, prodaju njihove proizvode, svakodnevno formirajući cijene otkupa nakon što prodaju robu i dobiju sve troškove, koje su imali u postupku prodaje. Tvrdi kako je u našoj zemlji trgovina ugovorima o budućoj žetvi uronjena, jer u proizvodnji, otkupu i naplati povrća vlada velika neizvjesnost, a pravosudni sustav je zatrpan zaostacima te je neučinkovit u rješavanju sporova.

Proizvodnja zelene salate puterice

Ali su nam, prema Filipoviću, ipak poznati i učinkoviti modeli kooperantske proizvodnje u Hrvatskoj, kojima prehrambena industrija financira sirovine i repromaterijale. Tvrdi kako nije definirana cijena te da će tako biti sve dok se ne dovrši žetva ili berba. Također nas upoznaje kako u sjevernoeuropskim provrtnim kulturama postoje burzovne tržnice na kojima potražnja određuje dnevne cijene za poljoprivredne proizvode iste kvalitete, odnosno u skladu s definiranim standardima. Naši poljoprivredni proizvođači odnosno povrćari imaju uglavnom tri mogućnosti prezentiranja vlastitih povrtnih proizvoda.

Uzgoj salate u plasteniku

Tu je prodaja kroz OPG na tržnicama na malo ili pak drugim inovativnim prodajnim kanalima; prodaja proizvoda otkupljivačima koji agregiraju ponudu od više manjih proizvođača, a često sortiraju, dorađuju i prepakiraju poljoprivredne proizvode, te ih usklađuju s definiranim standardima. Uz navedeno svoje standardne proizvode prodaju izravno trgovcima na malo. Inače, učinkovit sustav jamstva najnižih cijena razvijalo Ministarstvo poljoprivrede RH pod vodstvom Petra Čobankovića kada je, počevši s mandarinama, isto proširilo na jabuke, masline, grožđe, dakako i na povrće. Jednostavna kalkulacija nam pokazuje ispravnost ovog pristupa, makar je bilo mjesta i za poboljšanje. Inače, otkupna cijena poljoprivrednog proizvoda se množi nekoliko puta do krajnjeg potrošača, primjerice zelene salate. Ako je riječ o sirovini za preradu u prehrambenoj industriji, tada je dodana vrijednost znatno veća. Bitno je razumjeti kako se na svako povećanje cijene ili dodavanje vrijednosti jednog poljoprivrednog proizvoda dodatno obračunava porez državi koji nazivamo porezom na dodanu vrijednost (PDV)“, iznosi svoja iskustva i saznanja Strahimir Filipović, računajući:

Poljoprivredni proizvođači imaju tri mogućnosti prezentiranja povrtnih proizvoda

Kada država dade proizvođaču za kilogram poljoprivrednog proizvoda odnosno povrća, koji je sukladan standardima europske kvalitete, primjerice iznos od 0,40 kn, uz pretpostavku kako je jamčena najniža prosječna cijena otkupa 2,5 kn/kg, te uz pretpostavku da je umnožak konačne maloprodajne cijene tog proizvoda 2 do 2,5 puta veći, dakle 5-6,25 kn/kg, riječ je o jednostavnom pristupu države na ukupno naplaćeni PDV. Od utrženih 5 kn/kg za neki poljoprivredi proizvod, primjerice povrća, trgovac na malo mora državi proslijediti 25 posto, u konkretnom slučaju 1, 25 kn/kg. Ako je, međutim, maloprodajna cijena (MPC) 6,25 kn/kg, tada je u njoj sadržan PDV u iznosu 1,56 kn/kg. Vidimo kako država, plaćajući 0,4 kn/kg poljoprivrednom proizvođaču povrća, ulaže u proizvodnju impuls koji joj generira povrat tih 0,4 kn/kg, ali i još 0,85 kn/kg do čak 1,16 kn/kg (1,25-0,40 odnosno 1,56-0,40).

Dolina Neretve

Odgovarajući na upit zašto je važno takvo i slično djelovanje, taj je naš stručnjak drži kako je ono temelj majčinskog odnosa prema proizvodnji, kojim država njeguje kreaciju nove vrijednosti. Naime, dajući impuls proizvodnji, država potiče cijeli ciklus generirajući novu vrijednost. Filipović ističe kako je važnija uloga države u pogledu pružanja podrške u ograničavanju najnižih cijena otkupa jer prema općoj ekonomskoj zakonitosti, kaže, cijene su 'ljepljive prema dolje'. To znači, tvrdi, kako se oporavak cijena na višu razinu, nakon njihova pada, događa rijetko, teško i sporo, dok u međuvremenu najviše trpe proizvođači. Napominje kako pad cijena uslijed neurednog tržišta, lakomosti proizvođača, oštećenja plodova ili suženog tržišta, pokreće negativnu ili uvrnutu spiralu kojom ukupan društveni proizvod gubi vrijednost. Stoga je u modernim razvijenim ekonomijama u posljednja dva desetljeća, uobičajena državna intervencija na očuvanje vrijednosti sirovinske baze.

Otpisani ekonomisti, nema povratka 'petoljetkama', sporo slijedimo Zapad

Taj se pristup zove merkantilizam i razlikuje se od liberalnog kapitalizma koji su naše političke elite slijepo usvojile, kao koncept u našoj domovini. Ne možemo pronaći ni jedan primjer uspješne države koja na neki način izravno ne potiče svoju primarnu proizvodnju, jer joj umnoškom ekonomskog ciklusa donosi višestruke povrate. Pravodobna, suvisla i ograničena državna intervencija u tržište poljoprivrednih sirovina itekako je poželjna i svrsishodna. Primjerice, dvanaestorica EU 40 godina su velikim subvencijama poticali i postigli zavidan razvoj svojih poljoprivrednih resursa.

Uzgoj salate u plastenicima

Najbolji primjer izvan EU-a, koji možemo istaknuti, je uspjeh turske poljoprivrede te gospodarstvo uopće te države. Već desetljećima Turska subvencionira kamionske pošiljke u izvoz sa 2.5000 USD. No, mi smo u bivšoj državi poznavali model 'šticurga' po kojem se transfer između dodatnog dohotka uvoznika prenosio na subvenciju izvorniku. O toj priči mogli bi više kazati 'otpisani' ekonomski stručnjaci iz razdoblja u kojem je naša poljoprivredna proizvodnja zajedno s povrćarstvom bila organizirana samo oko velikih kombinata. Ali ja se ni na jedan način ne zalažem za povratak 'petoljetkama', tek podsjećam kako vrlo sporo slijedimo Zapad. Dok sustignemo poziciju proizvođača na Zapadu, oni će izbiti na Istok, o čemu potvrđuje primjer radničkog dioničarstva kroz mirovinske fondove“, zaključuje Strahimir Filipović.

Organiziranim proizvođačima povrća-zadrugama potrebna jača potpora

Stručnjaci poručuju kako je organiziranim proizvođačima povrća, primjerice zadrugama, neophodna jača potpora, dakako i onima koji ih nastoje osnovati. Također preporučuju kako bi svi proizvođači povrća trebali više surađivati sa Zajednicom udruga hrvatskih povrćara (ZUHP-om) - sve radi lakšeg, bržeg i uspješnijeg rješavanja zajedničkih problema vezanih za tržište, kao i svih mogućih srodnih pitanja.


Tagovi

Povrćarstvo Proizvodnja Otkupljivači Naplata Mandarinko Marina Balajić Slow Food Udruga proizvođača bijelog luka Šarac PZ Rašeljka Izvoz Usitnjenost obradivih površina Otkupna cijena Marketing

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi