Društveni vrtovi, i to je poljoprivreda

Varaždin, Virovitica, Ivanić grad, Karlovac, a odnedavno i Zagreb-hrvatski su gradovi u kojima su realizirani projekti gradskih vrtova. U našem glavnom gradu inicijativu za gradske vrtove pokrenula je mreža udruga i neformalnih grupa građana okupljenih oko istog cilja. Želja im je bila korisno osmisliti neiskorištene gradske površine, te vratiti solidarnost i zajedništvo među stanare. Gradske vlasti donijele su Zaključak o provođenju projekta „Gradski vrtovi“ dana 04.04.2013. godine, te je prema dojavama građana planirano prvih šest lokacija za parcele: u Sesvetama na dvije lokacije, Dubravi, na Borovju, u Sopotu i Svetoj Klari. Početkom svibnja je završio javni poziv za davanje vrtnih parcela na korištenje za lokaciju Čavoglavska ulica, do 10.05. je trajao poziv za vrtne parcele u Ulici Nikole Andrića u N. Zagrebu, a do 17. 05. traje poziv za parcele u Senjskoj ulici. Vrtovi će biti veličine oko 40 četvornih metara, a za njihovo uređenje zadužen je Zrinjevac. Građani će na svojem vrtu imati vodu, parcele će biti ograđene i imat će staze. Parcele se daju na korištenje na vrijeme od 2 godine bez naknade, s mogućnošću produljenja korištenja pod uvjetom da se korisnici prema istima odnose pažnjom dobrog gospodara.

Kriteriji za utvrđivanje liste za davanje na korištenje vrtnih parcela u Zagrebu

Kriteriji za utvrđivanje Liste za davanje na korištenje vrtnih parcela na obradivom zemljištu (dalje u tekstu: Lista), koji se izražavaju brojem bodova, su:

1. vrijeme prebivanja podnositelja zahtjeva na području Grada Zagreba
   - za svakih pet godina prebivanja na području Grada Zagreba - 1 bod;
2. prebivanje na području gradske četvrti u kojoj se nalazi vrtna parcela - 5 bodova;
3. socijalni status podnositelja zahtjeva:
   - prema ukupnim prosječnim mjesečnim primanjima po članu zajedničkog kućanstva, ostvarenim u prethodnoj godini, podnositelju zahtjeva za prihod:
   - do 1.000, 00 kn - 3 boda,
   - od 1.001,00 kn - 1.750,00 kn - 2 boda,
   - od 1.751, 00 kn - 2.200,00 kn - 1 bod,
   - prema statusu korisnika prava socijalne skrbi na temelju Zakona o socijalnoj skrbi - 2 boda,
   - za status nezaposlene osobe - 3 boda;
4. status hrvatskog branitelja:
   - za status hrvatskog branitelja podnositelja zahtjeva i/ili člana zajedničkog kućanstva - 2 boda;
5. status umirovljenika - 2 boda;
6. broj članova zajedničkog kućanstva:
   - za svakog člana zajedničkog kućanstva - 1 bod,
   - za svakog maloljetnog člana zajedničkog kućanstva - 1 bod.

S osobama s Liste, ovisno o broju raspoloživih vrtnih parcela, sklopit će se ugovor o davanju na korištenje vrtne parcele na obradivom zemljištu.

Ako se korisniku parcele otkaže ugovor iz propisanih razloga, vrtna parcela dat će se na korištenje sljedećem korisniku s Liste ako ispunjava sve uvjete.

Zahtjev za davanje na korištenje vrtne parcele može podnijeti samo jedan član zajedničkog kućanstva.

Društveni vrtovi nisu nova ideja. Evo kako je to sve izgledalo u Zagrebu prije 30-ak godina;

Na urbanistički neisplaniranim površinama, nicali su samoinicijativni vrtovi. Tako su na Trešnjevci, u području današnjih Gredica, uz buduću Horvaćansku, stanovnici četri 20-katna nebodera, prisvajali neiskorišteno zemljište na vlastiti rizik. Stanovnici su se samoorganizirali (nije postojao nikakav zakonski okvir) i spojili ugodno s korisnim. Družili su se i uživali zajedno radeći u svojim malim vrtovima. Raščistili su korov, razdijelili zemljište u male parcele, i nabavili alat za obradu zemlje. Gospođe su štihajući prepričavale svoje dnevne zgode, gospoda otvarali pokoju pivu popravljajući priručno spremište za alat, a djeca kao djeca-razigrala su se na svježem zraku. Opipljiva je bila sloga i danas nepoznato zajedništvo. U usporedbi sa životom provedenom u betonskim boksevima na visokim katovima, ovo je bio mali raj. Par godina poslije, došle su građevinske firme.

Lokalne vlasti i mediji su blagonaklono gledali na ovu pojavu. Tek za trajanja nekih međunarodnih događaja u gradu, gradske vlasti bi preporučivale određene smjernice oko uređivanja ovih divljih društvenih vrtova; ne saditi visoke kulture, ukloniti neestetske ograde i sklepane šupe... Ovako organizirani društveni vrtovi bili su oblici ponašanja koje se danas naziva „direktna demokracija“ i funkcionirali su.

Zašto se uključiti?

Sadašnji model opskrbe hranom je neodrživ. Cijeli prehrambeni sustav ovisi o prijevozu hrane iz udaljenih dijelova svijeta, a time i fosilnim gorivima. Zajednica se treba okrenuti lokalnim resursima. Na ovaj način, čovjek se vraća prirodi, djeca uče cijeniti hranu, i stvaraju se samoodržive zajednice. Mladi se educiraju i razvijaju svijest o ekološkim aspektima života. Prednosti ovog hobija su fizička aktivnost u vrtu, provođenje obiteljskog vremena na svježem zraku, a ne ispred televizora. Također, hrvatsko urbano društvo pati od poremećaja otuđivanja, osamljenosti, nesolidarnosti, razdvojenosti, nedostatka empatije,... Potrebno je ljudima pomoći da se upoznaju, i međusobno si pripomažu. Zajednički rad u vrtu jedan je korak prema solidarnijem svijetu. I još nešto, rad u vrtu priznata je i poznata terapeutska i rehabilitacijska tehnika. Čovjek koji u suradnji s prirodom proizvodi sam svoju hranu, zadovoljniji je i spokojniji. Vrijeme provedeno u vrtu predstavlja odmor od stresnog gradskog života. Hrana koju sami proizvedemo, pa makar i u smogom pokrivenim gradovima, sigurnija je za potrošača jer zna što jede. Neki će se ljudi priključiti zbog smanjivanja troškova potrošačke košarice, drugi jer u tome vide zabavu i rekreaciju. Također, slobodni gradski prostor neće biti zapušten, već oku ugodan i uređen. Potiče se zajedništvo i povezivanje te briga za okoliš. Dakle ova praksa ima svoju ekološku, rekreacijsku, socijalnu i ekonomsku funkciju.

Stručnjaci kažu da su ovakvi projekti potrebni makar ne predstavljaju egzistencijalnu potrebu. Ja kažem, da su oni itekako egzistencijalna potreba naših sivih gradova. Za razliku od pretvaranja takvih prostora u parkirališta ili skladišta, ovakav projekt donosi dobrobit cijeloj zajednici, a ne samo vlasnicima trgovina ili korisnicima automobila.

Argumenti protiv:

Ipak, nisu svi automatski za ovu ideju. Neki su građani zabrinuti oko financiranja uređenja i prilagodbe parcela, te vodoopskrbe. Ne slažu se da se ovi troškovi namiruju iz gradskog proračuna. Također, postavlja se pitanje: Ako se sav gustiš kultivira, da li će se uništiti i posljednja urbana staništa malih divljih životinja kao što su fazani i zečevi? Dodatno, izražen je stav da prilikom izbora lokacije treba voditi računa da li je već prethodno ista površina korištena za šetanje pasa - što isto predstavlja prostorni problem unutar grada. I na kraju, hrana proizvedena u ovakvim vrtovima teško se može smatrati organskom zbog teških metala koji se iz ispušnih plinova talože na lišću biljaka i u tlu.

Oblici urbanog vrtlarenja dio su povijesti i sadašnjosti mnogih gradova. U Engleskoj se već desetke godina koriste tzv. “allotments”. U urbanim naseljima, na neizgrađenim površinama, iza niza visokih drvenih plotova, lokalno stanovništvo zakupljuje male parcele da bi se na njima opuštalo i vrtlarilo. U nekim dijelovima svijeta, društveni vrtovi predstavljaju i turističku atrakciju ako su planirani i izvedeni na estetski način. U Beču se mogu iznajmiti vrtne parcele na periferijama ili 15-ak km od grada, a povezane s gradom biciklističkim stazama. Zašto i ova ideja ne bi bila primjenjiva kod nas? Na redu su: Rijeka, Split, Osijek, Sisak. Što je s Velikom Goricom i Zaprešićem?

Kad grad neće selu, treba selo dovesti gradu!

Autor: Vesna Mijat, mag.ing.agr.