Domaći češnjak ide, ali je strani jeftiniji

Talijanska domaća proizvodnja češnjaka ne zadovoljava potražnju pa se ostatak uvozi iako trgovci imaju tendenciju pomoći talijanskoj proizvodnji. Primjerice, Italija je u 2014. godini izvozila polovicu svoje berbe i jednako toliko uvozila pa je tako visokokvalitetni češnjak odlazio izvan granica, a uvezen je jeftin i nekvalitetan, navodi freshplaza.

"Veličina glavica je dobra, prinosi su 10-12 tona po hektaru. Suša nije utjecala na proizvodnju. Italija proizvodi manje nego što troši pa domaći proizvodi uvijek pronalaze mjesto. Što se tiče cijene, nikada ne ide ispod 2,5 eura za kilogram. No, inozemni je obično jeftiniji zbog nižih troškova i viših prinosa po hektaru", priča Ettore Navarra, tehničar proizvođača Azienda Le Aie.

Trgovci obično obraćaju pažnju na porijeklo češnjaka, ali nisu dosljednji s oznakom Pdo (oznaka za izvornost). "Potrošači također ne znaju baš razliku. Više manje poznaju oznaku Doc za vina, ali ne znaju za Pdo i Pgi (oznaka za porijeklo). Ipak, mogu prepoznati kvalitetu domaćeg proizvoda", kaže Navarra.

U ožujku je u Sulmoni održana Međunarodna konvencija o češnjaku kako bi se procijenila situacija i definirao put ujedinjene akcije. Primjerice, potrebna je nacionalna i europska koordinacija kako bi se standardizirala upotreba aktivnih načela.

Foto: Pixabay/FilieraSi