Dalmatinski težaci po proizvodnji povrća ne zaostaju za ostalim dijelovima lijepe naše

I pored svih problema u hrvatskom agraru dalmatinski težaci se ne predaju. Uporno obrađuju svoju zemlju i uzgajaju, pored maslina, vinograda i voća i velike količine sezonskog povrća. Sa dalmatinskih polja svake godine na hrvatsko tržište odlaze stotine tisuća tona raznog povrća. Trgovački lanci, poljoprivredne zadruge i drugi distributeri otkupljuju velike količine, a dobar dio proizvoda težaci sami odvoze i plasiraju na razna tržišta diljem Zemlje.

Za ilustraciju porazgovarao sam sa gospođom Marijom Mirat, predsjednicom udruge dalmatinskih povrćara, koja na svom poljoprivredno gospodarstvu proizvede velike količine raznog sezonskog povrća. Zahvaljujući pogodnim klimatskim prilikama, na području dalmatinskog priobalja i na otocima, imamo mogućnost dvije godišnje sadnje. To nam zamjenjuje nedostatak obradivih površina, jer se radovi na poljima rade kroz cijelu godinu. Ja na svom gospodarstvu uzgajam na 2 hektara otvorene površine i hektar i pol pod plastenicima. Uzgajam sve vrste sezonskog povrća, od svih kupusnjača, salate, do rajčice i krastavaca. Najveći dio svojih proizvoda predajem poljoprivrednoj zadruzi Marina, a dio plasiram raznim drugima otkupljivačima. Što se tiče samoga plasmana nije toliko upitan već niske cijene otkupa kojima teško da možemo pokriti cijenu proizvodnje. Mnoge moje kolege prodaju svoje proizvode raznim trgovačkim lancima, neki voze u Zagreb i druge dijelove Hrvatske ali situacija je svugdje ista. Radi nelojalnog uvoza povrća sumnjivog podrijetla i kvalitete po nevjerojatno niskim cijenama domaći proizvođači su primorani davati svoje proizvode u bescijenje ili ga zaoravati.

Ako ukalkuliramo cijenu sadnog matrijala, gnojiva, kao i doista preskupe vode, nismo u stanju konkurirati takvom uvozu. Iako mi proizvodimo najkvalitetniju i zdravu hranu sve to nije dostatno da naši proizvodi dobiju zasluženu cijenu. Za primjer otkupna cijena kupusa je bila 70 lipa, što je ispod svake kritike. Tko je taj koji može kod nas proizvesti kvalitetan i zdrav kupus za tu cijenu?? Sada su na redu rajčica i krastavci, iako smo mi u stanju proizvesti dovoljne količine za potrebe našeg pučanstva, još uvijek se širi fama kako mi to nismo u stanju. Isto je tako i sa krumpirom, hrvatski poljoprivrednici bez ikakvog problema mogu podmiriti sve potrebe merkantilnog krumpira a ipak se ogromne količine sumnjivog kvaliteta uvoze.

Tužno je to što se uopće ne zna koje su naše stvarne potrebe pojedinih poljoprivrednih proizvoda. Odnosno ne znaju oni koji bi to trebali znati i koji o tome odlučuju. Mi imamo situaciju da dobar dio kvalitetnih proizvođača hrane napuštaju svoja polja jer jednostavno nisu u stanju od te proizvodnje živjeti. Iako je poljoprivreda najsigurnija grana gospodarstva, jer bilo u koja vremena gladnih će uvijek biti, ona nema svoje mjesto u strategiji razvoja gospodarstva.

Posebno će pogoditi naše poljoprivrednike Zakon prema kojim će se kažnjavati vlasnici neobrađenih površina?? Umjesto da se tim ljudima osigura profitabilna proizvodnja i siguran plasman, zasigurno te površine ne bi ostale neobrađene. Prisilno tjerati da se sve površine obrađuju, a proizvodi zaoravaju van je svake pameti, kazala je gospođa Mirat. Doista je krajnje vrijeme da se ustroji prava strategija razvoja poljoprivrede i da u EU krenemo sa jasnom predodžbom o položaju našeg težaka. Naš težak voli svoju zemlju i sa velikom radošću će je obrađivati i proizvoditi zdravu hranu, samo mu za to treba osigurati sigurnu egzistenciju.

Autor: Tomislav Drezga