Brzićevi pomidori na kamenoj vuni

Hidroponski uzgoj rajčice podrazumijeva uzgoj ove kulture bez zemlje, već u određenom supstratu kao što su perlit, humus, kokosovo vlakno, treset kao organski supstrati ili kamena vuna kao anorganski supstrat. Postoji opcija uzgoja u vodi tzv. NTF sustavu koji nije raširen u svijetu, a koristi se za proizvodnju salate, matovilca i rikole. Ipak, najrašireniji način uzgoja je u kamenoj vuni.

Hidroponski uzgoj rajčice na području Dalmacije odvija se u četiri plastenika. To su u sjevernoj Dalmaciji Kaštelanski staklenici te u Zadarskoj županiji MBM, Vrana i poljoprivredno dobro Milovana Brzića u Sv. Filipu i Jakovu.

Milovan Brzić s hidroponskom proizvodnjom rajčice krenuo je prije četiri godine podigavši plastenik na površini od jednog hektara.

Kontrola nad svim procesima

- Dajem prednost uzgoju rajčice u plasteniku u odnosu na onaj klasičan u zemlju iz razloga što imam kontrolu nad svim procesima proizvodnje počevši od temperature korijena do klime. Osim toga, opasnost od bolesti je daleko manja, a time su i veći prinosi. Biljka ranije počinje s proizvodnjom plodova koja traje veći dio godine. "Prazni hod" u plasteniku traje vrlo kratko, odnosno onoliko koliko nam je potrebno izbaciti sav stari materijal i posložiti nove sadnice na nove jastuke kamene vune. Nakon svake sezone cijeli se plastenik očisti i dezinficira, kazuje Brzić.

Polovinom siječnja dolazi novi materijal počevši od jastuka kamene vune do sadnica te tako počinje nova sezona proizvodnje. Prve plodove Brzić je ove godine ubrao početkom travnja.

U zaštiti biljaka koriste se biološka sredstva, a njihova je primjena minimalna.

Prirodni predatori protiv štetnika

- Koristimo prirodne predatore Macrolophus caliginosus i Encarsia formosa. Od štetnika, najopasniji je svakako lisni miner ili Tuta absoluta, kazuje sugovornik.

Danas je Tuta absoluta prisutna u gotovo svim zemljama mediteranskog područja i u Velikoj Britaniji, a podrijetlom je iz Južne Amerike. Štetnik se nalazi na EPPO-voj A2 listi karantenskih štetnika. Štete koje čini na rajčici kreću se u rasponu od 50 do 100 posto. Lisni miner rajčice štetnik je u zaštićenim prostorima i na otvorenom, a štete može činiti i na krumpiru, patliđanu i grahu.

Tuta absoluta je iz reda leptira (Lepidoptera), porodice moljaca. Gusjenice se ubušuju u list, plod, stapku ploda i stabljiku gdje nepravilno izgrizaju tkivo. Listovi na kojima se nalazi veći broj mina mogu se potpuno osušiti. Rajčica može biti napadnuta u bilo kojem razvojnom stadiju, kao presadnica ili kasnije kao već razvijena biljka.

Suzbijanje Tute absolute

- Suzbijanje ovog štetnika vrlo je zahtjevno zbog velikog broja generacija koje se mogu javiti, a u zaštićenom prostoru gotovo svaki mjesec se razvija jedna generacija, kao i zbog velikog broja jaja koja može odložiti jedna ženka, kazuje Brzić dodavši da je Tuta absoluta napravila velike štete u mediteranskim zemljama te je treba, kao štetnika, ozbiljno shvatiti.

Sadnice mogu proizvođači rajčice sami uzgajati ili kupiti od profesionalnih uzgajivača. Brzić sadnice nabavlja u Gabeli u Bosni i Hecegovini gdje su inozemni investitori uložili u proizvodnju. Riječ je o sadnicama koje su cijepljene što bi značilo da imaju podlogu i plemku.

Sadnice s podlogom i plemkom

Podloga se radi s određenom sortom koja ima jak korjenov sustav i može izdržati visoke temperature. S cijepljenjem se krenulo kako bi se klasična proizvodnja poboljšala, odnosno poveća se otpornost kulture tako da bolje podnosi visoke i niske temperature što je vrlo važno tijekom dugotrajne proizvodnje, pojašnjava Brzić.

Proces proizvodnje, temperatura, vlaga, grijanje i hranidba su kontrolirani računalno. Optimalna temperatura ovisi o fazi biljke i računalno se podešava. Dok je rajčica mlađa, noćna temperatura se održava do 19 stupnjeva, a kada naraste smanji se za dva do tri stupnja. Optimalna dnevna kreće se od 22 do 25 stupnjeva.

- Cilj je biljku držati u balansu, a to s ovakvom kontroliranom proizvodnjom možemo postići. Biljke se iz jastuka kamene vune vežu na konop i omogućava im se da se slobodno penju po konopcu te mogu narasti i više od 10 metara u visinu. Zbog specifične kvalitete vode koju imamo i koja u sebi ima veći postotak soli, što i nije preporučljivo za ovakav oblik proizvodnje jer neutralizira pojedina hranjiva, rajčica ima svježiji okus, kaže Brzić.

Klasična proizvodnja rajčice po metru četvornom daje od 5 do 10 kilograma. No, proizvodnja rajčice u plasteniku po četvornom metru daje oko 40 kilograma, dok u Nizozemskoj i do 60.

Visoki troškovi proizvodnje

- Ovakav način proizvodnje je skup, ali zahtijeva visoke prinose. Troškovi su vrlo veliki. Objekt je skup, kao i troškovi energije. U usporedbi s Nizozemskom, troškovi u Hrvatskoj su iznimno veliki. Tako na primjer u Nizozemskoj se koristi plin koji se upotrebljava za proizvodnju ugljičnog dioksida koji pospješuje proizvodnju. U Hrvatskoj, odnosno u Dalmaciji koristimo naftu koja je puno skuplja od plina, pojašnjava Brzić dodavši da upravo zbog visokih troškova u Hrvatskoj, proizvodnja nije visoko produktivna.

Prepušteni sami sebi

Hidroponska proizvodnja rajčice je nova tehnologija u Hrvatskoj, stoga ne čudi da se prinosi na domaćem tlu ne mogu usporediti s inozemnim, osobito nizozemskim rezultatima. Takvoj situaciji pogoduje, mišljenja je Milovan Brzić, nedostatak iskustva i stručnog kadra.

- U belgijskoj pokrajini Flandriji, koja je također poznata po hidroponskom uzgoju rajčice, kompletnu brigu o proizvodu od njegova plasiranja na tržište pa do zaštite biljaka brigu vodi županija. Na proizvođačima je jedino da se brinu o uzgoju. Pored svega toga, savjetodavna služba je izvrsno ustrojena i na pomoći je uzgajivačima. Kod nas je situacija takva da smo prepušteni sami sebi, kazuje Brzić. Također, sugovornik je mišljenja da je tržište u Hrvatskoj vrlo neuređeno i varijabilno.

- To bi značilo da je potražnja za rajčicom tijekom svibnja i lipnja veća, a onda dolazi do pada. Tržište nije uređeno i neorganizirano tako da se proizvođači pojedinačno snalaze kako bi prodali proizvod, dodaje Brzić.

Autor: Dragana Glavočić